Nakon što je u 74. godini preminuo legendarni košarkaš Dražen Dalipagić prisjetili smo se malo poznatih i zaboravljenih stvari iz njegove karijere. Piše: Vlado Radičević

Većina ljubitelja košarke smatra Dražena Dalipagića jednim od najboljih košarkaša na ovim prostorima koji je bio ‘ispred svog vremena.’

A tko zna kakvu bi karijeru imao da se ranije u rodnom Mostaru počeo baviti košarkom. Naime, maštao je kako će jednoga dana zaigrati u mostarskom Veležu i postati profesionalni nogometaš. Košarku je igrao u slobodno vrijeme s prijateljima i sasvim slučajno završio je u tom sportu. A rezultat svega su brojni igrači kojima je bio uzor te naravno mnogobrojni trofeji koje je osvojio među kojima je najvrjednija zlatna olimpijska medalja iz Moskve 1980. godine. No, neke stvari o njemu su malo poznate, a neke su zamalo zaboravljene.  Idemo redom:

1. Kako i zašto je Dražen Dalipagić dobio nadimak PRAJO?

Kao klinac Dražen Dalipagić je sanjao samo jedno, da postane prvotimac Veleža. Vrlo rano se priključio treninzima i sanjao da zaigra za ‘Rođene’, ali zbog toga što je bio najviši prebacili su ga u zadnju liniju među obrambene igrače. Nadimak Prajo dobio je po prezimenu svog igračkog uzora u Veležu, a to je Dane Prajo. Njegovi poznanici su često znali pričati kako je stalno uzvikivao PRAJO kad bi s njima igrao nogomet i napravio neki dobar potez i tako je dobio nadimak. Godinama poslije kada je preselio u Beograd nadimak Prajo prerastao je u Praja.

2. Želio je biti nogometaš ili rukometaš. Košarka mu je bila tek hobi

Zvuči pomalo nevjerojatno kako je Dražen Dalipagić tek s nepunih 19 godina, na nagovor starijeg brata Saše i nekih prijatelja, počeo  ozbiljnije trenirati košarku. Kao što je poznato kao klinac je trenirao nogomet u Veležu, ali iz nogometa nije prešao na košarku nego na – rukomet. Košarka mu je bila tek hobi, ali se na vanjskim terenima u Mostaru toliko dobro nosio s prvotimcima mostarske Lokomotive da je to postala urbana legenda. No, treniranje nogometa i rukometa izgradilo ga je kao vrlo čvrstog košarkaša koji je bio poznat po odrazu iz mjesta od oko 90 cm po čemu je bio rekorder u Jugoslaviji.

Ispada kako je Dalipagić u košarci završio sasvim slučajno, a bez njega bi YU košarka bila puno siromašnija. Naime, na jednoj revijalnoj utakmici u Zvorniku vidio ga je Ranko Žeravica, tadašnji izbornik košarkaške reprezentacije Jugoslavije i trener Partizana, a ostalo je povijest.

3. Danas neke momčadi ubace jedva 70 koševa, a Prajo je toliko zabio u Prvoj talijanskoj ligi!

Dalipagić je tijekom karijere bio poznat po vrlo preciznom skok-šutu iz daljine, a mnogi će reći kako je bio pravi stroj za koševe. Prije nego je u Europi uveden šut za tri poena Dalipagić je igrajući za Reyer iz Venecije – često znao imati sezone s više od 30 koševa u prosjeku po utakmici.

Inače, treba reći kako je tijekom cijele karijere bio poznat kao veliki radnik koji je redovito nakon treninga ostajao u dvorani kako bi ubacio još barem 500 šuteva.

Nekoliko godina kasnije pomaknuo je granice kada je 25. siječnja 1987. postavio rekord talijanske Seria A po broju koševa na jednoj utakmici (sudbina je željela da nas napusti baš 25. siječanj, op.a). Inače, danima se tad u Italiji i cijeloj Europi pisalo o tome kako je Dalipagić kao igrač Reyera iz Venecije ubacio Dietoru iz Bologne (Virtus) čak 70 koševa. Kako je to izgledalo pogledajte OVDJE.

4. Odbio je milijune Boston Celticsa, a na stolu je već imao ugovor!

Mnogi su uvjereni da je Dalipagić rođen deset godina kasnije sigurno bi uspješno igrao u NBA ligi. No, malo je poznata priča kako je 1976. godine, nakon Olimpijskih igara u Montrealu, otišao na probu u tada najtrofejniji NBA klub i aktualne prvake Boston Celticse. Ukratko, oduševio je na NBA kampu legendarnog trenera Reda Auerbacha i sve ljude u Bostonu, ali ugovor nije potpisao:

‘On je bio materijal da postane NBA zvijezda. Njegova jedina mana je bila nemogućnost komunicaranja s trenerima i suigračima’, kazao je tada Auerbach o Dalipagiću koji nije znao engleski jezik.

U Bostonu nikada nisu prežalili što on i Larry Bird, koji je u NBA stigao 1979., nisu tvorili možda i najbolji šuterski tandem lige! No, iako je Prajo već imao višegodišnji ugovor na stolu, ipak je odbio potpisati i vratio se kući. Razlozi? Prema tadašnjim strogim pravilima Fibe o profesionalizmu u sportu više ne bi imao pravo više igrati za reprezentaciju Jugoslavije. To pravilo FIBA je ukinula tek 1989. godine. A uz to Prajo je morao na odsluženje vojnog roka u JNA. U svojoj knjizi je o povratku u Beograd napisao:

‘Kad sam iz aviona vidio Beograd, pa kasnije ugledao ženu i prijatelje, bilo mi je toplo u mojoj nostalgičnoj slavenskoj duši. Dome, slatki dome.’

5. Kako je Prajo nadigrao mladog Michaela Jordana kojem je ubacio 41 koš!

Poznato je kako je 80-tih godina reprezentacija Jugoslavije često igrala na turneji po SAD-u protiv ponajboljih sveučilišta. Tako je 1981. godine Dalipagić napunio koš North Caroline a koju je tad svoju prvu sezonu kao brucoš igrao Michael Jordan. Na toj utakmici Dalipagić je ubacio 41 koš, a tada 18-godišnji Jordan zabio je 23 koša. Inače, pola godine kasnije taj isti Jordan zabio je pobjednički koš protiv Georgetowna u finalu NCAA lige čime se upisao u povijest.

Nekoliko godina kasnije sreli su se na olimpijskim igrama u Los Angelesu (1984), a puno godina kasnije postali su i stanovnici košarkaške ‘Kuće slavnih’ u američkom Springfieldu.