Kanter: "Turski igrači me u potpunosti ignoriraju"

Photo by Kevin C. Cox/Getty Images)

Enes Kanter progovorio je o odnosu s turskim igračima koji igraju u NBA ligi.

Enes Kanter biran je kao treći pick NBA drafta 2011. godine od strane Utah Jazza, a u najjačoj svjetskoj ligi već je devetu godinu, u međuvremenu je obukao dres Oklahome, New Yorka, Portlanda i trenutno Bostona. 

Turski centar poznat je kao veliki kritičar režima aktualnog predsjednika njegove zemlje Recepa Erdogana zbog čega je stavljen na listu neprijatelja države, a prije nekoliko je godina imao i problema kada mu je zaplijenjena putovnica na proputovanju kroz Rumunjsku. Kanter već godinama govori kako živi u strahu od Erdoganova režima koji je u Turskoj pritvorio dobar dio njegove obitelji, a nakon višegodišnjeg zatvora nedavno je pušten njegov otac. 

Turska je Kanterovu putovnicu otkazala pa je ovaj morao dobiti novu u Americi gdje je zatražio azil. Enes konstantno govori o vlastitoj situaciji i činjenici kako nema nikakvog kontakta sa svojom obitelji, a inače ima i brata koji je također košarkaš, 25-godišnji Kerem lani je nosio dres Joventuta, a trenutno je bez kluba. Sam Enes inače, rođen je u Švicarskoj gdje je njegov otac dobio doktorat zdravstvenog djelatnika. 

Enes je gostovao u podcastu poznatog TV i radio voditelja Billa Simmonsa gdje je opisao odnos s turskim igračima koji igraju u NBA ligi, riječ je o Cediju Osmanu (Cleveland), Ersanu Ilyasovi (Milwaukee) i Furkanu Korkmazu (Philadelphia). 

Ono što najviše boli jest odnos s turskim igračima u NBA. Imamo Ilyasovu, Korkmaza i Osmana, svaki put kad igramo međusobno sa mnom ne progovore niti riječ. Kažem ‘bok, kako si?’, a oni me samo ignoriraju, strahuju od posljedica turske vlade koja prati svaki njihov korak. U slučaju da se pojavi video da smo razgovarali oni, kao i njihove obitelji mogli bi imati velikih problema u Turskoj. Čak sam pokušao staviti dres preko usta da se ne vidi da razgovaramo, ali nije pomoglo.”

Ipak, Kanter šalje poruku mira prema svojim sunarodnjacima. 

Na kraju priče ti dečki predstavljaju Tursku, svaki put kad igraju molim se za njih. Nadam se pobjedi ekipe, a isto tako želim da odigraju dobru utakmicu. Predstavljaju svoju zemlju, obitelji i prijatelje, želim im svako dobro. Ne krivim ih zbog odnosa prema meni jer znam da ih je strah, siguran sam kada se stvari smire i promijeni se režim u zemlji da će se i oni predomisliti.”