Zastor je spušten na još jednu euroligašku sezonu, a naslov je u beogradskoj Štark Areni obranio Efes u čijim su redovima naslov slavila i dva Hrvata - košarkaš Krunoslav Simon te pomoćni trener Tomislav Mijatović.

Četiri spektakularna košarkaška dana su iz nas, točka na i stavljena je ispunjenim obećanjem. Za one neupućene naš Babo morao je otpjevati Simonu ‘vraćam se Zagrebe tebi‘ koji je na najbolji mogući način zaokružio tursku avanturu u dresu Efesa.

Dinamo ili Cibona? Saznat ćemo uskoro, no sad je to najmanje bitno.

Samo finale ponudilo je pravu dramu Efesa i Reala, a obilježili su ga opet navijači Olympiacosa. Iako su na kraju upisali dva poraza i završili posljednji, grčki navijači priča su turnira. Njih preko 12.000 napunili su beogradsku Arenu i što je najvažnije nisu napustili dvoranu nakon utakmice za treće mjesto, već su bili opet najglasniji i u finalu.

Grčki ne znamo, pa tako vam ne možemo otkriti što su skandirali, kao ni činjenicu za koga su navijali, jer su jednako žustro izviždali i igrače oba finalista na predstavljanju momčadi. U nekoliko navrata sjajno su odradili seanse, a tek u drugom poluvremenu i nakon utakmice do izražaja su došli navijači pobjedničke momčadi.

A napokon je pljesak i skandiranje u svojoj Srbiji dobio onaj koji je to najviše zaslužio – MVP Final Foura Vasilije Micić. Od prve utakmice u četvrtak mogli su se čuti samo zvižduci za Micića, sve do kraja utakmice kada je napokon krenulo skandiranje: ‘MVP, MVP‘.

Slavili su igrači na terenu, slavili su navijači na tribinama, skakalo se i u novinarskoj loži. Bar na kraju, za vrijeme finalnog dana među novinarima bilo je i onih kojima košarka nije bila u prvom planu. Pa smo tako na laptopu jednog kolege prvo bacili oko na kvalifikacije Formule 1, a potom pogledali i malo nogometa.

Da, svega se moglo vidjeti u ova četiri dana u Beogradu. Tražili smo spektakl, dobili smo spektakl što se tiče košarke.

Srbija se pokazala kao sjajan domaćin, u dvorani je malo toga nedostajalo, tek je probleme radio slab wi-fi signal, ali i to su organizatori donekle popravili posljednjeg dana Final Foura.

Nije na odmet spomenuti i odličnu hranu za koju su redovi bili i nekoliko desetaka metara. Pazili su organizatori da se vegani ne pobune, ali i da gladni ne ostanu oni koji vole prigrist fino meso.

Kao što ste primijetili za organizaciju sve pohvale, no pokude imamo za domaćine gdje smo odsjeli. Totalna suprotnost onome što Beograd inače predstavlja. Više ne brojimo koji put smo stigli u glavni grad Srbije, a ovo je bilo uistinu najgore iskustvo. Jedina uistinu mrlja sjajna četiri dana.