Dalibor Bagarić jedan je od 20-ak hrvatskih košarkaša s NBA iskustvom. Početkom 2000-ih nosio je dres Chicago Bullsa, a tijekom bogate karijere igrao je i za velike europske klubove kaao što su Cibona, Olimpiakos i Fortitudo Bologna.

U razgovoru za Sport Klub osvrnuo se na početke karijere, odlazak u NBA ligu, igranje za hrvatsku reprezentaciju i europske godine koje su mu posebno ostale u pamćenju. Govorio je i o svom povratku u Cibonu nakon igračke karijere, kada je radio kao sportski direktor u jednom od najtežih razdoblja za klub.

Dalibor Bagarić za SK: Jokić je za mene MVP lige, evo i zašto

Košarka

15. svi 2026 0

Košarka

15. svi 2026 0

Split na Gripama slomio Cibonu i izborio ‘majstoricu’ u Zagrebu

Ex-Yu lige Košarka

20:27 0

Ex-Yu lige Košarka

20:27 0

Bagarić se prisjetio i zanimljive anegdote o tome kako je, zapravo sasvim slučajno, završio u Ciboni. Kao dječak koji je tada živio u Münchenu, došao je u Zagreb pogledati s bratom utakmicu hrvatske reprezentacije, a na ulazu ga je primijetio pokojni trener Žunić.

Dalibore, tvoja priča o dolasku u Cibonu vrlo je zanimljiva jer se sve dogodilo slučajno. Došao si u Zagreb u posjet?

“Tako je, ja sam tada živio u Münchenu i kad smo došli u Zagreb, htjeli smo pogledati utakmicu hrvatske reprezentacije koja se spremala za Europsko prvenstvo. Htjeli smo kupiti karte i kad smo prolazili, trener Žunić me vidio. Bio sam visok oko 204 centimetra i imao sam 14, 15 godina. Zaustavio me, uhvatio za ruku i pitao me bih li želio aktivnije trenirati košarku. Ja mu kažem: pa zašto ne? Moji roditelji su obavili sastanak s Acom Petrovićem i tako smo odlučili da ostanem u Ciboni.”

Ono što je zanimljivo, sudbina se tako poigrala da si došao u Cibonu i ondje izgradio karijeru. Zapravo si bio posuđen u Dubravu, tadašnji Benston, i kao igrač Dubrave izabran si na NBA draftu u prvoj rundi, od strane Chicago Bullsa. Tada te spremao dr. Slavko Trninić, koji ti je usadio košarkaške fundamente. Koliko ti je to tada bilo važno?

“Ja sam dijete Cibone, na što sam jako ponosan. Ja Cibonu volim, to je uvijek moj klub i sve mlađe kategorije prošao sam u Ciboni. S dr. Slavkom Trninićem sam radio i to su bila jako, jako velika odricanja. Ali ja sam se divio Slavku Trniniću jer je on odvojio vrijeme i posvetio ga meni i još nekim igračima koji su tamo bili.”

Nakon jako dobre sezone u Benstonu odlaziš u NBA ligu, u Chicago Bullse. Kakav je to bio osjećaj?

“Pazi, 90-ih godina svi su pratili Bullse, znači svi su voljeli Bullse i tu famoznu trojku Jordan, Pippen i Toni. Svi smo mi bili fanovi Bullsa, priznao to netko ili ne. Ja nikoga nisam upoznao tko je tada rekao: ja sam bio fan Seattlea ili Utaha. To je za mene bio jedan dječački san, da te draftiraju Chicago Bullsi.”

Žališ li možda što nisi ostavio traga sa svojom generacijom u hrvatskoj reprezentaciji? Bilo je nekoliko prilika i stalno nam je nekako, kako bi to rekao Toni Kukoč, nešto nedostajalo?

“Pa, nažalost, tu je onaj čuveni poraz od Španjolaca u Beogradu, nismo uspjeli ništa veće napraviti u Švedskoj na Europskom prvenstvu… A moja generacija u mlađim kategorijama uvijek je osvajala medalje. Što nam je falilo? Da znamo što nam je falilo, ne bismo radili iste greške. Ja mislim da nemamo neki točan odgovor. Ili nemamo playmakera, ili nemamo centra, ili nemamo ovo… Uvijek fali nešto. Ja mislim da imamo sve, ali samo nekad treba imati i malo sreće. A možda nas sreća sad pogleda.”

Govoreći o današnjoj hrvatskoj košarci, Bagarić je istaknuo da mu je drago zbog Tomislava Mijatovića i da vjeruje u reprezentaciju.

“Drago mi je zbog Mijatovića, da uspijeva i da dobro radi. Kvalificirat ćemo se mi za Svjetsko prvenstvo, ne vjerujem da nećemo. Imamo dobru generaciju i dobre igrače”, rekao je.

Bagarić se u razgovoru posebno osvrnuo na rad s dr. Slavkom Trninićem, čovjekom koji je ostavio velik trag u njegovu košarkaškom razvoju. Istaknuo je koliko se divio njegovoj posvećenosti i načinu na koji je mladim igračima pokušavao usaditi radne navike.

“Košarka mu je bila na prvom mjestu. Nama je pokušavao usaditi u glavu da i nama košarka mora biti na prvom mjestu. Ako želiš uspjeti, moraš imati rad, rad i rad”, rekao je Bagarić.

U ostatku razgovora, koji možete vidjeti u VIDEO prilogu, Bagarić je govorio o svom NBA iskustvu, zatim životu u Bologni i igranju za Fortitudo te je naglasio kako mu je to jedan od najdražih perioda karijere.

„Bologna je stvarno Basket City. Ili navijaš za Virtus ili za Fortitudo, nema između”, rekao je.

Nakon završetka igračke karijere Bagarić se vratio košarci kroz Cibonu, klub za koji je i sam rekao da ga posebno voli. Prihvatio je funkciju sportskog direktora u razdoblju u kojem je klub bio u velikim problemima.

“To je bilo jedno lijepo iskustvo, ali jako izazovno. Bilo je stresno, ali ja sam to gledao kao izazov jer je klub tada bio u velikim poteškoćama”, rekao je.