Hrvatska nogometna reprezentacija je u posljednjih šest godina ostvarila nevjerojatne uspjehe. Dvije medalje na svjetskim prvenstvima, te jedna u Ligi nacija kombinacija su vrhunske generacije igrača, odlične kohezije sa izbornikom Dalićem te nevjerojatne mentalne snage i zajedništva u ključnim trenucima. Što se zapravo skriva iza tih impozantnih dosega.

Od Dalićevog preuzimanja reprezentacije u sve uspjehe Vatrenih utkani su Luka Modrić, Marcelo Brozović, Ivan Perišić, Andrej Kramarić i Dominik Livaković. Zaista klasni igrači svaki na svojoj poziciji, ali igrači koji su za reprezentaciju izuzev Modrića igrali možda i van svojih mogućnosti.

Svi oni, osim Marcela Brozovića su i dalje nositelji reprezentacije, ali iz utakmice u utakmicu se jasno vidi da se ne moramo bojati što će se dogoditi onog trenutka kada kažu zbogom Vatrenima. Bilo je dosta priče po medijima da Hrvatsku čeka sušno razdoblje nakon što se oproste Modrić i ekipa. Ok, lako je moguće da Hrvatska neće osvajati medalje kao u posljednje vrijeme jer se za takve uspjehe treba poklopiti mali milijun stvari, međutim Hrvatska će u sljedećih deset, petnaest godina imati pregršt vrhunskih igrača koji će Vatrene probati ponovno dovesti do ovih visina. Idemo vidjeti o kome se sve radi.

Krenimo od pozicije vratara

Dominiku Livakoviću je 29 godina i ako ne bude ozljeda pred njim je još pet, šest godina vrhunskog nogometa. Standardan je u Fenerbahčeu, brani na vrlo visokoj razini i na toj poziciji smo mirni. Ako i kada dođe do njegovog pada u formi, ozljede, oproštaja tu je odlični Dominik Kotarski koji je po mom skromnom sudu sa 24 godine jedan od boljih mlađih vratara u Europi. Već nekoliko sezona brani odlično u PAOK-u, jednako je kvalitetan u svim komponentama, ali se njegov „shot stopping” ipak ističe. Uz njih dvojicu imamo i 25-godišnjeg Labrovića koji je standardan u Augsburgu, prvog golmana mlade reprezentacije Čavlinu koji pršti od talenta, ali mora se još dokazivati te naravno nešto iskusnijeg i dokazanog Ivušića. Na vrlo osjetljivoj poziciji u svijetu nogometa Hrvatska je jako dobro pokrivena i to je veliko bogatstvo.

Ako smo na vratarskoj poziciji dobro pokriveni, što tek reći za obranu.

Zadnji red naravno predvodi jedan od najboljih braniča svijeta Joško Gvardiol. Igrač koji je sa 22 godine standardni član Manchester Citya i hrvatske reprezentacije, igrač koji može pokriti više pozicija i igrač koji je vrlo opasan u igri prema naprijed. On je zaista savršeni vođa obrane Vatrenih za sljedećih desetak godina.

Uz Gvardiola tu je i Josip Šutalo, koji mu je najbliži talentom. Iza Šutala je jako teška sezona prilagodbe u Ajaxu, ali u aktualnoj sezoni igra sve bolje, nametnuo se kao vođa, a o njegovom statusu u reprezentaciji ne moramo pričati. On je uz Joška apsolutno standardni član zadnje linije već nekoliko godina. S obzirom da je Dalić napokon prelomio i odlučio da ćemo igrati sa tri igrača u zadnjoj liniji, uz ovu dvojicu traži se još jedan igrač. U posljednjih nekoliko dvoboja na toj poziciji su igrali Ćaleta Car i Erlić, a u jednoj utakmici priliku je dobio i Pongračić. Taj trojac se bori za tu preostalu treću poziciju i puno će ovisiti u kakvoj formi će biti u klubovima. Najstariji od ove petorice je Ćaleta Car sa 29 godina i tu smo također mirni još dugi niz godina. Ali, da ne bi bilo da nemamo i igrača koji dolaze, naprotiv. Imamo dva vrhunska talenta koji predvode u21 reprezentaciju, a to su naravno Luka Vušković i Dominik Prpić. Fenomenalni Vušković sa 17 godina pokazuje da bi jednog dana mogao do visina Joška Gvardiola, dok je 20-godišnji eksplodirao ove sezone u Hajduku i reprezentaciji. Svi ovi igrači su pokazatelj da su Vatreni mirni sljedećih deset do petnaest godina, ako ne bude nekih nepredviđenih situacija.

Dolazimo do veznog reda gdje je bila najveća bojazan zbog te famozne smjene generacije.

Moram u jednu ruku reći s razlogom jer najboljeg hrvatskog igrača svih vremena Luku Modrića će biti nemoguće nadomjestiti. Ništa lakše neće biti s Brozovićem, Rakitićem, ali i Kovačićem. Međutim, Mateo je napunio 30 i nadam se da će još godinama biti važan igrač Vatrenih. Sada dolazimo do igrača novije generacije koji bi trebali nositi hrvatski vezni red. Do prije nekoliko mjeseci od mlađih igrača nametao se samo Luka Sučić, tehnički odlično potkovan igrač fantastične ljevice. Međutim, u posljednja dva dvoboja Lige nacija Dinamov dvojac Baturina i Petar Sučić pokazao je da se ne moramo bojati te da su oni već sada spremni za ozbiljne stvari u A vrsti.

Petar Sučić je igrač kakav Hrvatskoj treba, pravi zadnji vezni koji ima pluća skoro kao Brozović, ali i vic u igri te hrabrost i kvalitetu da završava akcije na drugoj strani terena kao što je to radio protiv Monaca u dresu Dinama i protiv Poljske u Ligi nacija. Martin Baturina je igrač plemenitog kova, ali i nevjerojatne brzine, kvalitetnog udarca i kombinaciji sa Lukom Sučićem koji je lijevak, mogao bi činiti okosnicu tog ofanzivnog dijela veznog reda.

Hrvatska nema samo tu trojici vanserijskih talenata, Hrvatska ima turopoljskog wunderkinda Luku Zvonareka, Lukasa Kačavendu, Luku Stojkovića, ali i 17-godišnjeg Branka Pavića koji jako obećava. Uz nešto starije Ivanušeca, Majera, Jakića i Moru, izbornici Dalić i Olić zaista imaju samo slatke brige, a hrvatska javnost se ne mora pribojavati te famozne smjene generacija.

Na bočne pozicije neću trošiti puno tinte, tu je neuništivi Perišić koji ako bude zdrav je standardan i u sljedećih nekoliko godina. Često osporavani Borna Sosa, koji u reprezentaciji do sada nije pružao svoje najbolje partije, ali i to je krenulo uzlaznom putanjom. A tu je naravno i ozlijeđeni dvojac na desnoj strani Juranović i Stanišić. Te pozicije mogu krpati i neki igrači poput Pjace, Jakića, pa i neki od mladih nadolazećih nada poput Šimuna Hrgovića. Valja napomenuti da svi osim Perišića imaju manje od 30 godina.

Dolazimo do dijela momčadi gdje već neko vrijeme izbornik Dalić muku muči sa odabirom igrača, ali pogled u budućnost otkriva da ni u napadu nemamo previše razloga za zabrinutost.

U ovom novom sustavu mjesta ima za dva napadača. U posljednjih nekoliko dvoboja te pozicije su rezervirali neuništivi Kramarić te mladi gladni lav Igor Matanović. Kramariću su 33 godine, ali s obzirom na formu u kojoj je, na to kako brine o svome tijelu i njega ćemo nadam se gledati još bar nekoliko godina u reprezentaciji. Od iskusnijih uz njega su tu Budimir i Petković koji u svakom trenutku mogu pomoći ekipi i ono važnije, ne rade probleme ako je ispred njih netko poput Matanovića. Stasiti napadač iz Eintrachta u ovih nekoliko utakmica pokazao je koliki potencijal ima, pokazao je da je pravi sidrun kakvog Dalić treba, ali i da ima još puno mjesta za napredak. Protiv Poljske i Portugala se nalazio u prilikama i promašivao, ali protiv Škotske je zabio prvijenac i to u maniri pravih napadača.

Međutim, ako zavirimo u mladu reprezentaciju onda tek otkrivamo pravi raskoš talenta. Od klasičnih napadača Diona Belje, Marina Ljubičića, Franje Ivanovića, Matije Frigana pa i pomalo zaboravljenog Roka Šimića. Sve do velikih talenata na krilnim pozicijama Ante Crnca i Šotičeka te Brune Durdova koji je zaludio HNL u svega nekoliko mjeseci. Hrvatska zaista ima nepresušan izvor talenta za sljedećih deset do petnaest godina. Svi ti mladi igrači u ovom trenutku igraju u svojim klubovima, a to je najbitnije za njihov razvoj i za to da ih jednog dana vidimo u A vrsti. Ne samo da igraju, igraju jako dobro što je pravi pokazatelj u kojem se smjeru razvijaju.