Serena nije dohvatila 24. GS naslov u karijeri. Još uvijek nije najbolja u povijesti, ali za ovaj pokušaj 'u ništa' morala se odreći nekih velikih stvari...

Čak i kada su stvari išle svojim tijekom – a takav je scenarij bio većim dijelom u protekla dva tjedna – Serena je ostavljala potpuno suprotan dojam. Vukla se terenom kao da je upravo udahnula letalnu dozu novičoka, spuštenih ramena, praznog pogleda.

Iako je rezultatski do finala sve bilo gotovo pa savršeno, njeno tijelo vrištalo je upomoć! Tiha patnja trajala je od prvog do posljednjeg poena. Nitko se nije usudio pitati, a vjerujte – ni neće.

I priča bi na tome stala, za dva dana više se nitko ne bi sjećao gotovo pa beživotne Serene kako ostavlja dojam potpune ravnodušnosti korak od izjednačavanja ultimativnog rekorda…

Da se tipkovnice nije uhvatila vaša dežurna (pre)duga jezičina!

Prilično sam uvjeren da Renu na putu prema 24. GS peharu (koliko ih ima još jedino Maggy Court) nisu zaustavile samo Kerberuša i nedovoljno dobra tjelesna pripremljenost. Važan čimbenik možda je bila i – grižnja savjesti.

Serena je, naime, tjednima i mjesecima prije početka ovogodišnjeg Wimblyja imala veliki problem. Bila je prisiljena donijeti odluku koju niti jedna majka ne bi htjela.

Kada je Williams konačno prelomila, njena desetomjesečna kćer Olympia ostala je bez prirodnog majčina mlijeka, ali ne zbog zdravstvenih i drugih problema, s kojima se svakodnevno suočavaju milijuni majki diljem svijeta.

Serena je povela razgovor sa kćerkicom i pokušala joj to ovako objasniti:

– Jako mi je teško napraviti ovo što ću sada napraviti, ali jednog dana kada odrasteš, shvatit ćeš.

‘Bapske’ priče nisu se pokazale točnima! Dojenje u Sereninom slučaju nije donijelo rezultate o kojima je globalno selo vrištalo – kilogrami nisu nestajali, a trebalo je dovesti tijelo u red za najveći od najvećih, gdje bi joj izgledi za titulu trebali biti najrealniji…

No, je li zaista bilo tako?

Kolike je stvarne šanse za osmu titulu u SW19 i tu toliko željenu 24. karijernu mogla imati? Zaboga, čak i u ovom neobičnom izdanju kada su sve djevojke iz top 10 posipadale praktički još u prvom tjednu, završna protivnica bila je naprosto predobra u svakom segmentu igre.

A što bi tek bilo da su do završnih faza dogurale one koje su tamo bile očekivane?

Serena je pogrešno procijenila situaciju. Nije više toliko mlada, brza i eksplozivna da čak i vidno “uneređena” može uzimati naslove ostalim nedovoljno doraslim curama.

– Zna se tko je gazdarica – redovito je ponavljala proteklih desetak godina u fazama kada bi se “hladila” od tenisa i samog vrha ljestvice. A onda to uglavnom i dokazivala na terenu, kada bi se konačno vratila.

Ovog puta situacija je bila znatno drukčija i morala je toga biti svjesna kada je svojem djetetu uskratila toliko važan dio sebe…

Majke koje nisu imale tu sreću da svoju bebicu hrane najzdravijim postojećim preparatom, nisu mogle shvatiti što se događa. I to je logično, jer nikada nisu bile u odvratnoj situaciji poput Serenine.

U prilici da postanu najbolje ikad zapamćene!

Zaboga, pa ona je ovih dana kroz navodnu šalu spominjala čak i utrku s Federerom u pogledu ukupnog broja GS naslova!

Mislite li da je to bila samo zafrkancija?

Ne bih se okladio na tu opciju.

Taština je to.

A jednom kada ona preuzme kontrolu, razum i bezuvjetno davanje sebe najbližima postaju mete koje treba istrijebiti.

Ljudi dragi, Serena Williams prije 10 mjeseci skoro je umrla uslijed posljedica poroda svoje prekrasne kćerkice Olympije. Ni godinu dana kasnije igrala je za wimbledonski naslov.

I dok će većina svjetskih medija sada ponavljati kako je riječ o nadljudskom podvigu, pritom objektivizirajući njenu bebicu kao da je riječ o nekoj ozljedi ili virusu koji je velikoj Sereni, eto, stao na put upisivanja u povijest… ja bih želio izraziti malo drukčije razmišljanje.

Jer, posebno sam osjetljiv na djecu. Možda i zato što sam prisustvovao rođenju vlastitog, pritom proživljavajući iskustvo poput onog koje, kažu mudraci, pružiti može samo Ayahuasca ili DMT.

U tim trenucima postao sam druga osoba. Kao da mi je netko amputirao sve one nepotrebne fragmente osobnosti, a preostale elemente usmjerio samo na važne dijelove postojanja.

Nekima je to, unatoč svemu proživljenom, stalna borba s brojevima, ljestvicama i tuđim mišljenjima.

Kao npr. našoj današnjoj anti-junakinji. Teško joj je, očito, prihvatiti da će netko ostati ispred nje.

Pa čak i ako je svjesna da bi za godinu-dvije slatka mala Olympijina ustašca mogla govoriti potpuno drukčije.

– Za mene si najbolja ti, mamice.

A tih dana Serena bi se konačno mogla zapitati: je li zaista vrijedilo trpiti bol slomljenog srca tog Wimbledona (i US Opena) 2018.?