Vitrioli, neugode, kritike, podcjenjivanja, laži i obmane…svega pomalo smo vidjeli proteklih nekoliko dana kad je riječ o hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji, ali teško je pobjeći od nečega što vam je u srcu.

Najlakše je biti kritičan, posebno kad netko to zaslužuje. A nakon onoga što smo u četvrtak vidjeli u Stožicama, kritika je nešto što dolazi kao naručeno. Na kritiku su navikli i ljudi u Savezu, kao i igrači, zapravo i navijači. Gdje su nestali? Tu su, gdje su uvijek bili, tužni, nesretni jer Hrvatska nikako da pobjegne s košarkaškog dna.

Ipak, za razliku od nekih, ne smatram da hrvatsku košarku ‘treba ugasiti’ ili iskorijeniti, ili nešto treće. Ponekad se pitam što mi sve ovo treba, sve ove godine patnje zbog očajnih rezultata reprezentacije, iako je potencijal uvijek postojao. Pa na kraju krajeva, prije nekoliko godina imali smo sedam NBA igrača…dakle SEDAM! A opet ništa. Imamo ljude koji se odazivaju u reprezentaciju, ali opet ništa od rezultata.

Kada razmišljam o košarci, u glavi mi se vrti film Moneyball u kojem lik kojeg tumači Brad Pitt kaže: ‘It’s hard not to be romantic about baseball‘. Mogao bih tu istu rečenicu koristiti i kad pišem o košarci. Teško je biti neromantičan kada govorimo o košarci. Taj sport, oprostite mi na blagom dojmu filozofije, ali taj sport….čini mi se kao da je poput žene koja ti se sviđa, žene o kojoj stalno razmišljaš, ali znaš da je ne možeš osvojiti jer joj jednostavno nisi interesantan. A ti, unatoč vremenu koje je prošlo, nekoliko tjedana, mjeseci koje si proveo izbjegavajući je, vraćaš se kao bi je samo pozdravio, još jednom vidio taj neodoljivi osmijeh, a onda se opet vratio u stari osjećaj tuge što je…eto, ne možeš osvojiti.

Košarka je nas sve koji je volimo ostavila u prašini, odavno. Svake godine barem jednom vrati se u naše živote s nadom da će biti bolje, da je opet možeš osjetiti, uhvatiti za ruku, a onda te ponovno odgurne od sebe kao da je nisi vrijedan.

STOŽICE – APOKALIPSA HRVATSKE KOŠARKE

Naravno, moram se vratiti na Stožice. Veliki sam fan Bojana Bogdanovića, Ivice Zupca koji su napravili lijepu karijeru, Zubac već sada iako je mlad. Ali Bojane, postigao si dva (2!!!) poena u prvom poluvremenu! Ostatak ekipe je pratio naš NBA dvojac, izuzev donekle čovjeka kojeg su mediji godinama naviše ‘prali’, Marija Hezonje koji je ponovno previše solirao, ali je barem pokazao nekakav gard, borbu. Međutim, cijeli dojam tog apokaliptičnog prvog poluvremena bio je blago rečeno, katastrofalan.

Više karaktera vidio sam u samome sebi kad sam do nedavno težio kao dva odrasla čovjeka. Lijen, nezainteresiran, debeo, trom, ma samo pridodajte što god želite! Bio sam sretan što mogu sjediti na stolici, za računalom i gledati omiljene serije dok ne utonem u san. Tako su djelovali i hrvatski igrači u Sloveniji. Kao da su sretni što imaju čast dijeliti parket s Lukom Dončićem.

PUSTITE DONČIĆA, HRVATSKOJ TREBA BAREM DRAGIĆ!

Goran Dragić….pustite Luku, Hrvatska mora imati barem Gorana Dragića! Kakav je to majstor, inteligentan, neustrašiv, lukav, realizator – ubojica!

A Luka Dončić. Neka mi se ljudi smiju, ali tvrdim odgovorno: Dončić je najbolji igrač koji je ikada igrao na ovim prostorima! A to nije lako ustvrditi i svakako nije kritika prema legendama koji su krasili parkete u regiji. Svaka čast i Nikoli Jokiću koji je dvostruki MVP, ali Dončić…..Luka je u stanju okupiti četvoricu klinaca s obližnjeg igrališta i od njih stvoriti petorku koja bi pobijedila u prvoj idućoj profesionalnoj utakmici.

Kada imate Dončića u momčadi gotovo da vam ne treba niti trener. Njegova vizija, pregled igre, kao kod vrhunskih šahista, sposoban je predvidjeti tri poteza unaprijed što će se dogoditi. I tako djeluje čitavo vrijeme utakmice. Slovenija je sretna što ga ima i neka u njegovim majstorijama uživa dokle god je to moguće.

FINSKA JE TEST ZRELOSTI I PITANJE OPSTANKA

Već sada možemo reći da Hrvatsku čeka gotovo nemoguća misija plasmana na Svjetsko prvenstvo, čak i ako prođemo u drugi krug. No, to se jednostavno mora dogoditi jer sve ostalo je čisti mazohizam.

Slovenija će najprije morati pobijediti u Švedskoj kako bi Hrvatska mogla sama o sebi odlučivati. Svi bodovi prenose se u drugi krug pa će i Sloveniji biti važno pobijediti bez obzira što je već osigurala plasman dalje. No, isto vrijedi i za Finsku koja stiže u Rijeku. Ako mislite da će Finci biti lagan zalogaj samo zašto što su već osigurali prvo mjesto u skupini, razmislite ponovno.

Finska je vrlo kvalitetna ekipa koja je uostalom, bez Dončića i Dragića, dva puta nadigrala Sloveniju. A ovoga puta Finska je pojačana s Laurijem Markkanenom. Finci su tricaški moćni, tako su uništili Sloveniju, a na taj su način i preokrenuli utakmicu sa Švedskom ovog četvrtka. Šveđani su vodili s dvoznamenkastom prednošću u nekoliko navrata, no kada su upali u tricaški žrvanj Finaca nije im bilo pomoći.

A Hrvatskoj je čitav ovaj kvalifikacijski ciklus najveći problem upravo vanjski šut. Trica je gotovo nepostojeća, a u današnje vrijeme košarke bez trice kao da niti ne postojiš.

Nadajmo se da će hrvatski igrači pokazati karakter, volju da pokažu kako u njima još uvijek postoji života, ako ništa drugo barem da se pokaže nada u pozitivan rezultat na Eurobasketu koji će stići vrlo brzo, za manje od dva mjeseca.

Nadam se da će isto tako navijači napuniti riječku dvoranu, igračima je potrebna podrška bez obzira što je igrom u Sloveniji nisu zaslužili, a na kraju priče, ti su dečki sve što imamo u ovom trenutku. Moramo vjerovati da se može bolje od ovoga što za sada dobivamo, koliko je god o tome teško razmišljati.