SK podcast: Hrvatska na rallyju Dakar? Traže se uvjeti!

sportklub

Gosti prvog ovotjednog SK podcasta bili su Daniel Šaškin i Saša Bitterman (suvozač) koji su razgovarali s Tomislavom Bešenićem.

O počecima u rallyju i odluci da se dođe na Dakar.

Bitterman: U sportu smo dugo vremena, ista smo generacija, istovremeno smo se time počeli baviti, nekad smo bili ljuta konkurencija, vozili smo domaće rally prvenstvo, a suradnja je došla sama po sebi pa smo počeli voziti zajedno. Imali smo dobre rezultate i odmah se vidjelo da smo stvorili dobru suradnju. Ideja za Dakar se pojavila kada je Daniel jednom upitao bi li išli na tu utrku, a ja sam to odmah prihvatio jer je to vječni san svakog automobiliste. Daniel je predložio side by side, novu klasu, jednu najjeftiniju verziju dolaska na Dakar pa smo na takav način krenuli. Doznali smo da u Francuskoj postoji momčad koja stvara takve automobile pa smo krenuli u tom smjeru.

Kakva je razlika između Opela koji ste nekad vozili i aktualnog buggyja koji vozite?

Šaškin: Godine 2009. sam prvi put nastupio s jednom mađarskom ekipom, to nije bio do kraja pripremljen auto, kako na Dakaru svake godine mijenjaju rutu, oni se trude otežati utrku, a najveći problem za tadašnji auto Opel bila je težina, a pijesak je bio mekan pa se auto na neki način umarao. Uspjeli smo doći do pola utrke pa smo dobili problem s diferencijalom i tu je sve završilo. Da bi se tamo natjecali potrebno je mnogo novca, obzirom na tehnološki razvoj današnji mali buggyji su budućnost jer su idealni za uvjete, a i ne koštaju puno. Pojavit će se jednog dana i hibridni automobili, a jedino što vjerujem jest da se električni automobili neće razviti na toj razini jer su primjerice baterije preteške.

sport klub

Realno ste bili dobri jer je buggy i vidno sporiji protiv automobila tvorničkih momčadi, imali ste i dobar rezultat na tehnički manje zahtjevnim etapama poput osme kada ste u svojoj kategoriji završili četvrti. Kako vam se to činilo obzirom na konkurenciju?

Bitterman: Brzina je relativan pojam, sastoji se od više elemenata, ako nema lutanja, kopanja i sličnih stvari, naš rezultat kada smo dva puta zablistali zapravo je jedan mozaik više elemenata, pogotovo kad nismo imali tehničke probleme, a vožnja je bila fluidna, tu smo dobili na brzini. Glavna značajka tog auta jest što je lagan, čini ga agilnim i upotrebljivim, taj se auto možeš popesti na gotovo svaku površinu.

Potrebna je tehnika i iskustvo, kad ste vozili cijela utrka je bila u Peruu u pustinji, koja je tajna popesti se i na siguran način spustiti?

Šaškin: Imao sam iskustva iz 2009. godine, ali nemamo budžet, nismo otišli u Maroko trenirati, nismo imali ozbiljan trening na dinama, no puno sam učio od drugih, tako sam stjecao iskustvo i znanje, uvijek se na dinu penje na 60 stupnjeva, uvijek ciljate uspon na strani koja gleda prema suncu jer je staza na tom dijelu tvrđa. Na brzim dijelovima auti vas ostave iza, oni imaju veće ubrzanje, no u pijesku gdje je auto koji ima 700 kg do tone više od nas, tu smo izjednačeniji.

Kad je uvedena etapa po Saudijskoj Arabiji tada ste rekli da neće biti dobro za buggy, a u 2021. bit će nova ruta iako po istoj zemlji, bit će i dina, ali i tehnički zahtjevnijih etapa.

Bitterman: Ovakvi auti se na dinama osjećaju kao kod kuće, na grubljem terenu postoje problemi, ako ćemo znati koliko svaka etapa ima kilometara tada ćemo dobiti značajne podatke, ukoliko etapa ima 600 km znamo da će biti dobra etapa, ako je pak oko 300-400 km tada je to druga priča. Ruta po Saudijskoj Arabini, koliko sam vidio odlazi i u jedan dio koji možemo nazvati ničijom zemljom i mislim da će to biti prilično surov teren.

Ima jedna novost, knjiga s uputama (road book) će se predati vozačima deset minuta prije starta, to su upute gdje se što nalazi na stazi. Koliko to mijenja situaciju obzirom da što se više gleda road book gubi se brzina?

Bitterman: Prvo što mi je palo na pamet kad sam to vidio jest da nema one pripreme koje suvozači rade cijelu noć prije utrke, prilagodbom road booka vrši se adaptacija rute koja je bila prvotno zamišljena, nekako se ruta nadopunjava, također i o modifikacijama koje se postavljaju, ako nešto učinite krivo može se dogoditi nezgoda za posadu ili se možete izgubiti. Novost jest da je taj road book u digitalnom obliku, te su modifikacije već unesene i tu suvozači više nemaju nekakvu domaću zadaću.

Stvar koja bi mogla usporiti vozače: ograničen je broj guma, može se potrošiti šest stražnjih guma na 12 etapa ili da se jednom može promijeniti klip bez vremenske kazne i još dodatnih sitnica primjerice da ne mogu popravljati motocikl dok dolijevaju gorivo.

Šaškin: To mi je jedna od njihovih odluka koja ima smisla. Pogriješili su kod određenih pravila, ali sva ova pravila o sigurnosti oni sami sebi skaču u usta, to vam više odvrača pažnju od bitnih stvari. Što se tiče promjene guma, ovdje je još jedna glupost, zašto netko tko se priprema godinu dana mora naprasno prekinuti utrku, to jednostavno nije pošteno, nema nekog smisla. Zato i postoje razlike u kategorijama.

Kad vas možemo ponovno očekivati na rallyju Dakar?

Bitterman: Teško je reći bilo što pametnog, ovisit će o budžetu, osnovni preduvjet je da se to osigura. Kad smo se zadnji put vratili s Dakara, tadašanja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nam je posvetila nešto pažnje, tada smo tražili za neki naš novi nastup da se dogodi sinergija hrvatskih kompanija kako bi se osigurao novac da se pripremi neka naša ekipa. Mislim da je recept da se odmah ide na pripremu dva umjesto jednog automobila. Za takvo nešto potrebno je i vremena i novca.

Jeste li razmišljali o nastupu na Africa reliju?

Šaškin: Jesmo, razmišljali smo o više opcija. Hrvatska neće imati svoju posadu, ekipu sve dok nećemo imati vlastitu nacionalnu naftnu kompaniju koja će stati iza projekta, nešto kao Slovačka, Češka itd. Kod nas su stvari podosta kompliciranije. Bez pravog zakona o sportu, osim ako ćete naići na nekog entuzijasta koji će vam pomoći, nije realno da ćemo imati nekog sportaša na svjetskoj razini u ovom sportu.