Hrvatski vaterpolisti protiv Španjolske otvaraju EP u Gružu s početkom u 20.15 sati na Sport Klubu 3. Pripremio: Davor Trutin

U ljeto 2022. godine naši su se vaterpolisti popeli i splitskoj Spaladium Areni na europski Olimp. Nezaboravni prizori iz Dioklecijanovog grada su još uvijek svježi, slavlje nakon drugog europskog zlata hrvatskih vaterpolista, preko deset tisuća gledatelja, sve je još tako blisko u memoriji hrvatskih navijača. U međuvremenu je bilo i Svjetsko prvenstvo u japanskoj Fukuoki na kojem su Tuckovi izabranici podbacili. Europski prvaci iz Splita su umjesto u borbu za medalje otišli u borbu za plasman od 9.-12.mjesta. Opet je kobna bila Crna Gora koja je u dramatičnoj završnici, a svaka utakmica sa susjedima je takva slavila 13:12. Hrvatska javnost, odnosno dio nje je odmah nakon tog poraza krenuo s kritikama, posebno prema izborniku Ivicu Tucku.

“Utučen sam, izgaram iznutra, iako bih volio da me s ovoliko iskustva ne dira toliko, ali što ću, to je dio mog karaktera i života. Jer vaterpolo jest veliki dio mog života, a ova reprezentacija mi je kao dijete, nešto s čime ustajem i liježem” – kazao je tada vidno utučeni Šibenčanin.

Koliko je tanka linija između uspjeha i pada, euforije i depresije, pokazala je i ta utakmica. Da je udarac splitskog bombardera Jerka Marinića Kragića umjesto u

crnogorskom bloku  završila u mreži… Tko zna, možda bi Hrvatska otišla daleko. Ali nije, i život ide dalje. Poznavajući dugo osobno Tucka još za vrijeme igračkih dana, njegov karakter, šibenski dišpet, ponekad i „grezost“ (izostanak diplomacije blago rečeno) u izričaju znali smo da ga je taj poraz u zemlji izlazećeg sunca samo dodatno osnažio. Posebno te kritike, uglavnom iz istih krugova, koji su sa skepsom, pa i otvorenim sumnjama dočekali i njegov izbor za izbornika u rujnu 2012.godine.

Samo mjesec dana nakon najvećeg uspjeha hrvatskog vaterpola i olimpijskog zlata u Londonu ovaj autor s tada 42-godišnjim trenerom obavio je jedan od prvih razgovora u funkciji izbornika. Mnogi na njegovom mjestu sigurno bi se bojali sjesti na stolac jednog Ratka Rudića. Kako nastaviti tamo gdje je stolovao jedan od najvećih, „Grande allenatore“, „Il professore“ kako su mu tepali Talijani s kojima je osvojio sve što se osvojiti moglo.

“To je sasvim jedna druga priča i neću kriti da mi je od početka bavljenja trenerskim poslom jedina ambicija bila da vodim hrvatsku reprezentaciju. Hrvatska je olimpijski pobjednik i s tim je moja odgovornost još veća. Imamo snage nastaviti Ratkovim putem. , hvala Bogu, danas mi se to” – kazao nam je tada Tucak, na golemom balkonu njegovog stana s kojega je pucao predivan pogled na Šibenik.

Tucak je svoju prvu medalju s reprezentacijom osvojio godinu kasnije, na Mediteranskim igrama 2013.godine u Mersinu, i to zlatnu! Iste godine osvojena je i bronca na Svjetskom prvenstvu u Barceloni, a 2015.godine i srebro u Kazanju. Tada je Srbija bila prejaka za naše dečke. S Tuckom na čelu Barakude su osvojile još jednu medalju na Svjetskom prvenstvu, opet broncu u Gwangiju. Dežurni kritičari su se opet javili, „bronca, ma to bi svatko osvojio s ovom reprezentacijom“, glasili su neki komentari, i dežurni osporavatelji lika i djela.

Srebro u zemlji sambe i nogometa na Olimpijskim igrama samo je potvrda da smo sam svjetski vrh. Vrhunac je stigao godinu dana kasnije, 2017. u Budimpešti, nakon 10 godina Hrvatska je opet na svjetskom tronu. Zlato na krcatom Margitszigetu, na obalama Dunava, golovi Sandra Sukna za vječnost. I životno djelo šibenskog trenera.

Sve se opet ponovilo u Splitu, Hrvatska je postala prvak Europe, a Ivica Tucak potpisao 14 trofej s hrvatskom vrstom! Nadmašio je i svog legendarnog prethodnika od kojega je kako sam kaže naučio puno toga. I od kojeg je često dobivao pohvale za svoj rad. Istina, bilo je i padova, bolnih poraza, loših utakmica, sigurno i nekih krivih poteza od kojih Tucak nikada nije bježao. Ali, bilo ih je i prije njega, i za vrijeme Rudića. Vaterpolo je specifičan, možda nije globalan i popularan sport kao nogomet, „kojeg igraju svi“. Ali, biti izbornik u tom sportu je vjerojatno i najteža funkcija jer uoči svakog natjecanja se od Hrvatske očekuje u najmanju ruku medalja.

Pred nama je novo veliko natjecanje. EP koje se zbog rata Izraela i Hamasa umjesto u Nathaniji održava u Hrvatskoj novi je izazov za Barakude. Obrana zlata iz Splita je teška zadaća, ne i neostvariva. Jaka Španjolska, s desetoricom igrača Barcelonete i neuništivim Peroneom, čvrsti, arogantni Talijani, sve jači i kompletni Srbi biti će nam

najozbiljniji rivali. Vjerojatno ne i Mađari koji u Lijepu našu dolaze silno oslabljeni.

Uoči EP-a Tucak je imao problema sa srcem, ali hrabro, kao i 1991. godine kada je stao u obranu Hrvatske naš izbornik je spreman za Gruž i početak EP-a.

“Ma, nema pritiska. Ovo je jedno značajno natjecanje, važno kao i svako drugo. Naravno, želimo pred našim navijačima napraviti opet dobar rezultat, ali ne opterećujemo se dodatnim i po meni nepotrebnim teretom imperativa. Znamo koliko vrijedimo, znamo kvalitetu suparnika, a sport, a posebice vaterpolo i rezultati često ovise o jednom šutu, obrani, sudačkoj odluci… “-kazao nam je izbornik.

Njegova momčad uodnosu na Fukuoku jača je za povratnike Lončara i Fatovića. Nema sumnje da ćepune tribine u Gružu, te na zagrebačkoj Mladosti gurati naše prema vrhu. Tucak želi nastup u Parizu na Olimpijskim igrama, tada mu završava i ugovor nakon 12 godina. Čudesno bi bilo završiti put s medaljom.

Reprezentacija koja brani europski tron.

Vratari

Marko Bijač (Olympiacos)
Toni Popadić (Jug Adriatic osiguranje)

Centri
Josip Vrlić (Jadran Split)
Luka Lončar (Olympiacos)

Braniči

Rino Burić (Jug Adriatic osiguranje)
Matias Biljaka (Jadran Split)
Marko Žuvela (Jug Adriatic osiguranje)

Napadači

Konstantin Harkov (Jadran Split)
Filip Kržić (Jug Adriatic osiguranje)
Franko Lazić (Jug Adriatic osiguranje)
Zvonimir Butić (Jadran Split)

Ante Vukičević (CN Marseille)
Luka Bukić (Jadran Split)
Loren Fatović (Jadran Split)
Jerko Marinić Kragić (Jadran Split)

Europsko prvenstvo u Dubrovniku i Zagrebu možete gledati na programima Sport Kluba. 

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima