Bebek ekskluzivno za SK otkrio kad planira kraj i bez zadrške poručio: ‘Kritiziraju i oni koji ne znaju ni kako lopta skače!’

FIFA World Cup 31. srp 202610:00 1 komentar

Nakon povratka sa Svjetskog prvenstva u SAD-u, gdje je bio dio VAR sobe i imao priliku pratiti najveće nogometne utakmice iz jedne od najvažnijih pozicija modernog nogometa, Ivan Bebek stigao je u goste našoj Ines Švagelj.

Kakva su bila očekivanja prije Amerike i kakvi su sad dojmovi nakon?

“Očekivanja nisu bila nekakva posebna. Sama činjenica da sam bio na Svjetskom prvenstvu je, na neki način, ostvarenje sna, mislim, svakog suca koji se počne baviti suđenjem, kao i svakog nogometaša koji počne trenirati nogomet. Nekakva određena očekivanja nisam imao.

Znao sam da ja, kao jedan od 30 VAR sudaca koji su bili na Svjetskom prvenstvu, svi smo imali nekakve jednake uvjete. I sad je stvar bila možda malo sreće – tko je igrao, tko je sudio. Moramo znati da je normalno da je VAR uvijek u nekakvoj korelaciji sa sucem utakmice.

Prilikom delegiranja ljudi koji se bave suđenjem, odnosno komisija i šefovi sudaca, Pierluigi Collina i Massimo Busacca, odlučivali su, naravno, tu je bio i naš VAR instruktor Massimiliano Irrati, poznati bivši VAR sudac, koji je sada Fifin instruktor za VAR, oni su od utakmice do utakmice razmišljali koji će sudac na koju utakmicu najbolje odgovarati. Ponekad zbog suca i zbog jezika. Znamo da je bilo puno sudaca sa španjolskog govornog područja gdje je bilo lakše upariti s VAR sucima s obzirom na španjolski, jer je ipak puno lakše komunicirati na materinskom jeziku nego na engleskom, bez obzira na to što je engleski službeni jezik.

Očekivanja su bila takva kakva jesu. U konačnici, mislim da je Svjetsko prvenstvo ispunilo sva moja očekivanja. Bio sam dio tog spektakla koji je nezaboravno iskustvo. Evo, dojmovi su pozitivni.”

Kakva je bila prva reakcija kad ste saznali da idete na Svjetsko prvenstvo? Nismo imali suca 44 godine, to je velika stvar, a može biti i loše iz druge perspektive…

“Tako je, ali nije bio šok i nevjerica. Moram priznati da sam očekivao, s obzirom na to da sam dvije godine prije bio na Olimpijskim igrama, u finalu ženskog olimpijskog turnira. Godinu nakon toga bio sam izabran na prvo premijerno Svjetsko klupsko prvenstvo u formatu s 32 momčadi, gdje je također bila delegirana sudačka krema.

Nekako je to, po meni, bio normalan slijed događaja. Na neki način sam očekivao, odnosno možda potajno se nadao, možda ne toliko i potajno, ali nadao sam se da ću biti izabran. Ali u trenutku kad dobiješ obavijest da ideš na Svjetsko prvenstvo, to je wow, stvarno nekakav neopisiv osjećaj.”

Puno se najavljivalo to Svjetsko prvenstvo. Bili ste u Dallasu, pripreme ste imali u Miamiju. Jeste li uopće vidjeli što Amerike?

“Moram priznati da nismo previše vidjeli Ameriku. Ne zato što nismo imali dovoljno vremena, nego zbog organizacije. Prvo smo bili sedam ili osam dana u Miamiju zajedno sa sucima. Nakon toga VAR ekipa preselila se u Dallas jer je tamo bio International Broadcast Center. Svi prijenosi, sva logistika i infrastruktura što se tiče prijenosa išla je iz Dallasa. Tamo postoji i VAR centar koji koristi MLS. U Dallasu smo bili praktički više od mjesec dana, otprilike pet tjedana.

Dallas nisam puno vidio jer smo bili smješteni malo na periferiji, u stvarno odličnom hotelskom kompleksu koji je imao sve – za treniranje, za dnevni odmor…

Utakmice kad su bile u grupnoj fazi bilo je dosta zahtjevno zato što danas utakmica, sutradan eventualno dan pauze, odmah za dan ili dva nova utakmica. Svako jutro imali smo analize prethodnog dana koje su trajale oko sat vremena. Mogu reći da smo praktički gledali gotovo sve utakmice kad god smo bili slobodni.

Dani su prolazili jedan za drugim i nisi se ni okrenuo, a već je bilo kraj prvenstva. Na početku, 104 utakmice, misliš da neće nikad doći kraj. Kad smo bili pred završetkom baš smo komentirali mi među sobom, “Je li moguće da je već 98. ili 99. utakmica i da ih je ostalo još samo četiri ili pet do kraja?” Kad je zanimljivo, kad imaš što raditi i kad imaš sve posloženo, onda to i brzo prođe.”

POVEZANO

Kakva je bila organizacija prvenstva iz Vaše perspektive?

“Moram reći da je organizacija bila izvrsna. Što se tiče službenog dijela, stvarno je sve bilo na vrhunskoj razini. Koliko sam uspio vidjeti i kroz razgovore s mojim prijateljima koji su bili tamo kao gledatelji, i oni su u najvećem broju slučajeva bili jako zadovoljni.

Mi kad smo imali slobodnog vremena, mogli smo biti gledatelji na utakmicama koje su se igrale u Dallasu. Fifa nam je organizirala ulaznice za nas pa mogu reći da sam i kao gledatelj uspio osjetiti taj feeling kako je biti gledatelj.”

Kako je biti gledatelj?

“Mogu pričati o stadionu u Dallasu. Stvarno je impresivan. Zatvoren je i klimatiziran, Teksas je užasno, užasno vruć. Velika je vlažnost zraka, vani je praktički neizdrživo, a unutra je za vrijeme utakmice temperatura vrhunska. Sviđa mi se i taj dio malo te američke kulture. Sviđa mi se taj dio, prije utakmice, u poluvremenu i nakon utakmice imaš mogućnost nešto pojesti i popiti. Nije samo da dođeš na utakmicu, pogledaš je i vratiš se kući. Stadion je stvarno impresivan i sve je teklo glatko, što se tiče isto tih sigurnosnih provjera i svega, to je sve teklo bez nekih većih zastoja, a osjećao sam stvarno da smo sigurni. Tako da, što se mene tiče moj dojam je pozitivan.”

Što kažete na hydration break? Je li godio i vama u VAR sobi? Treba li to nogometu?

“Ne mogu reći treba li ili ne treba. Ja kad gledam, pričamo o hydration break koji nije novina. Postoji već od ne znam kad, u različitim natjecanjima i različiti su protokoli. U Uefinim natjecanjima uvodi se kada temperatura prijeđe 30 stupnjeva. Na ovom Svjetskom prvenstvu netko koga se pita je odlučio da će hydration break biti tri minute jer, Dallas je zatvoren stadion, klimatizira, ali je većina utakmica igrana na otvorenim stadionima, a što se tiče Amerike sad su bile nesnosne vrućine. Ja mogu reći da sigurno taj hydration break pomaže igračima. Je li to jedna minuta, dvije, tri, ja ne mogu reći, to morate pitati možda igrače da li im to remeti nekakav ritam utakmice, trenere itd. Sa sudačke strane ja tu ne vidim nikakav problem. Sad, hoće li to zaživjeti, to će odlučiti onaj koji odlučuje.”

VAR je i dalje tema koja izaziva najviše rasprava u nogometu. Bio je VAR tema i na ovom SP-u. Je li VAR više problem ili rješenje, kako vi to gledate iz Vaše perspektive?

“VAR je uvijek tema zato što je dio suđenja, a suđenje je uvijek tema. U nedostatku zanimljivijih tema, onda naravno da je suđenje tema koja pada na plodno tlo. To je materija koju svi vole komentirati i svi sve znaju o suđenju.

S obzirom na to koliko sam dugo u nogometu i koliko sam dugo sudac, naučio sam živjeti s tim. Kad me netko pita je li VAR dobar ili loš, uvijek postavim protupitanje.

Zamislite da je u finalu Svjetskog prvenstva dosuđen nepostojeći kazneni udarac i da je jedna od dvije momčadi pobijedila i da smo odlučili prvaka svijeta na takvoj jednoj priredbi, takvu jednu utakmicu, sudačkom pogreškom koja je moguća, neminovna, kao nešto što se događa iz kola u kolo i svjedoci smo da iz kola u kolo suci griješe, što je normalno.

Griješe igrači, griješe suci, griješe treneri u svojim nekim procjenama, griješi medicinska služba. Znači, svi mi ljudi koji radimo u bilo kojem dijelu, u bilo kojoj fazi života, odnosno sferi života, tako i suci.

Međutim, svjedoci smo odkad se uveo VAR, gledatelje uopće ne zanima način na koji je odluka donesena, ako je ona ispravna. Svjedoci smo da smo imali i u našim utakmicama i na utakmicama Lige prvaka, Svjetskog i Europskog prvenstva, na utakmici jednu, dvije ili čak tri VAR intervencije.

I ukoliko je odluka ispravna, ja nisam jako, osim u nekakvim sudačkim krugovima gdje mi analiziramo svu tu sudačku priču, gledatelja prosječnog ne zanima kako smo mi donijeli odluku, ako je ta odluka na kraju ispravna.

Tako da, ja VAR apsolutno smatram blagoslovom za nogomet, jer osnovni postulat VAR-a je da se donese ispravna odluka i da u konačnici na terenu igrači pokažu tko je bolji i da na kraju rezultat bude pravedan. To nam VAR omogućuje. Da li postoje greške i u VAR-u? Naravno da postoje. Odnosno, da li postoje greške VAR sudaca? Naravno da postoje.

Naravno da postoje VAR suci koji u nekom trenutku smatraju da odluka na terenu suca može proći s našim ovim check complete, odnosno s provjera završeno, a na kraju se ispostavi da je ta odluka pogrešna. Ali, znači, kako, kako sudac na terenu donosi odluku, tako je donosi i VAR u VAR sobi.

Samo što je alat za donošenje odluke kod suca možda jedan kut koji ima, odnosno jedan trenutak, ili možda nekad onaj feeling iz trbuha koji ti u tom trenutku, te nagna da doneseš tu odluku. A VAR ima jednu, dvije, tri, pet, osam ili pedeset kamera, koliko smo mi imali na, na Svjetskom prvenstvu, odnosno u grupnoj fazi 45, i onda od nokaut faze 50.

Doneseš odluku na osnovu nekih znanja koje imaš, na osnovu iskustva, na osnovu kriterija koji, koji nisu postavljeni ni od VAR sudaca ni od nikoga paušalno, nego su postavljeni od strane Fife, Uefe, odnosno kod nas ovdje, odnosno slijediš pravila nogometne igre i doneseš odluku. Ponekad je ona kriva, da, apsolutno. I trener isto ponekad ima vremena 7 dana za pripremiti utakmicu i krene utakmica i na kraju kažemo, ne znam, da je promašio taktiku.  Imao je vremena za pripremiti sve, mislio da je odradio savršeno.

Jednostavno se dogodio nekakav, nepredviđena situacija i on je pogriješio. Pa, ako možemo dati igračima, trenerima, medicinskom osoblju.

Novinarima…

“Novinarima, svatko griješi, pa ajmo dati onda i priliku i sucima i VAR sucima da griješe.”

Da možete nešto promijeniti u VAR sustavu, što biste promijenili?

“Pa, ne znam što bih promijenio u VAR sustavu, jer stvarno smatram da je VAR sustav u osnovi stvarno jako dobar.

Što bih promijenio u nekim, možda, ligama? Jer ja sad, recimo, kad, kad uspoređujem VAR na utakmicama Lige prvaka na kojima sam redovito VAR, utakmicama Europa lige, i kad uspoređujem, recimo, i, ne znam, na Svjetskom prvenstvu, Svjetskom klupskom, i recimo kad u domaćem prvenstvu, ne samo, ne pričam samo o hrvatskom, nego, bio sam, bio sam i VAR u nekim drugim državama koje su me pozvale da budem na nekim njihovim derbijima, pa onda isto tako i na Konferencijskoj ligi. Nemamo uvijek ni 30 ni 50 kamera. Ponekad radimo s 8, 9, 10, 12 kamera. I kad bih mogao, recimo, ja nešto promijeniti, onda bih promijenio da, da VAR svaki put radimo s barem 20-ak kamera. Infrastrukture stadiona, odnosno infrastruktura pojedinih liga, odnosno… Jer mi kao VAR suci radimo s onim kamerama koje su nam dostupne. Neka liga, ako se prenosi, jer postoje lige, ne znam, u Irskoj, Škotskoj, izuzev utakmica, ne znam, Celtica i Rangersa, budu prenošene s, znam, barem prije par godina, s 5, 6 kamera.

Tako da, mi volimo, ovaj, kritizirati hrvatsku nogometnu ligu: “E, kod nas fali ovo, kod nas fali ono. ” Međutim, ima u Europi puno primjera koji bi se trebali ugledati u nas. I naravno, ako uspoređujemo sad našu ligu, odnosno, ne pričam tu čak ni o ligi, jer nema to veze sa, sa ni s HNS-om ni s vodstvom lige.

To ima veze s broadcasterom, s nosiocem TV prava koji  odlučuje s koliko kamera će prenositi ligu. E sad, ako uspoređujemo to s Ligom prvaka, onda ćemo naravno reći: “E, da, pa to je ništa.” Ali jednostavno ne možemo očekivati da ćemo mi imati isti broj kamera kao što je u Ligi prvaka, jer naprosto novci koji se vrte u Ligi prvaka i taj proizvod koji te televizije mogu prodati milijardama ljudi, ne može se, mi se ne možemo mjeriti s tim.

Tako da, ja bih volio da budemo malo, ovaj, da damo malo više kredita i našoj ligi i našim sucima i našem VAR sustavu, jer mi radimo u uvjetima najbolje kako možemo. I smatram da su uvjeti dobri, ali ako ćemo ih uspoređivati, opet kažem, sa Svjetskim prvenstvom, onda naravno da će uvijek netko, ovaj, moći naći nekakvu manjkavost. Ali mislim da ajmo probati manje kritizirati, a više gledati neke stvari koje su potencijalno pozitivne.”

Uvijek može bolje, uvijek može gore….

“Tako je.”

Je li stresnije biti sudac u VAR sobi na SP-u ili u HNL-u? Kako vam je bilo na Svjetskom prvenstvu?

“Da li je stresnije biti VAR sudac u, na Svjetskom ili u HNL-u? Doživljaj na Svjetskom prvenstvu je nešto što je apsolutno neusporedivo s bilo čim. Kažem, bio sam na bezbroj jako bitnih utakmica i u konačnici, Olimpijske igre su, kad pričamo o sportu, nešto što je vrh. Nakon toga, Svjetsko klupsko prvenstvo koje je isto bilo užasno bitno.

I točno Massimiliano Irrati, kad smo došli, na početku sad ovog našeg puta na Svjetskom prvenstvu u Americi, onda je rekao, s obzirom da je on bio na tri svjetska prvenstva i on točno zna o čemu priča. I onda je rekao, ustvari ne, on je bio na dva: 2018. kao VAR i 2022.

On je rekao: “Kad dođete na svjetsko prvenstvo, zaboravite sve ono prije što ste, što ste znali o VAR-u, jer razina stresa i, i te odgovornosti koju imate kad sjednete u VAR sobu na Svjetskom prvenstvu je neusporediva s bilo čim.” I onako, ja iskreno, u početku nisam to baš doživio tako. Međutim, na prvoj utakmici, ovaj, kad sam bio, čak nisam bio VAR, bio sam support VAR. Znači, jedan od, od 3 VAR-a u VAR sobi.

Prvih 15 minuta sam skužio da sam potpuno znojan, znači, po cijelom tijelu, od nekakve unutarnje nervoze, a ništa se nije dogodilo. Znači, Svjetsko prvenstvo, ono, da rezimiram, je neusporedivo s bilo čim. Baš s bilo čim.”

Finale Lige prvaka ili finale Svjetskog prvenstva, da ste u VAR sobi, što biste radije?

“Oboje. Očito. Ja uvijek težim najvećem i najvišim ciljevima. I ja kažem, u onom poslu koji radiš, uvijek bih htio sve.

I naravno da, ovaj, ali kažem, finale Lige prvaka je jedna nemoguća čast, jer Liga prvaka je u konačnici najbolje i najkvalitetnije i najpraćenije i najskuplje, i, znači, sve naj u klupskom nogometu na svijetu. I to je apsolutno vrh nečega. Ali opet kažem, Svjetsko prvenstvo je Svjetsko prvenstvo.”

Koja vam je bila najdraža utakmica na Svjetskom prvenstvu koju ste radili, a koja je bila najdraža koju ste mogli pogledati? Rekli ste da ste gledali puno utakmica.

“Pa, ne mogu reći sad da sam imao utakmicu neku koju sam radio da mi je bila najdraža…”

POVEZANO

Najlakša?

“Sve su jednako lake, odnosno sve su jednako teške. Dođem, ne, jer to možda vama zvuči ono čudno, ali kad uđem u VAR sobu, ja se u konačnici potpuno isključim i fokusiram se na taj posao koji radim.

Da li je to utakmica svjetskog prvenstva Brazil – Maroko ili je to utakmica našeg prvenstva bilo kojega, da sad uopće ne spominjem, da ne bi netko se našao prozvanim da minoriziram, ali bilo koja utakmica koju radim pokušavam se na isti način ponašati. Jednostavno se isključim. I ne mogu reći sad neka mi je najdraža ili sam imao nekakvih, ovaj… Sve ih radim s guštom. I to je jedan poseban osjećaj jer kad to voliš, ovoliko koliko ja volim suđenje.

I onda kad sam imao priliku ostati u sudačkoj toj obitelji, odnosno u sudačkom poslu kroz VAR, koji je u konačnici jako i kompleksan i zanimljiv i odgovoran posao, onda nemam favorita u nekim utakmicama.

Mogu onda  samo reći jednostavno taj osjećaj da sam bio na bilo kojoj utakmici Svjetskog prvenstva je stvarno, stvarno nešto posebno.”

A za pogledati?

“Najdraža utakmica mi je bila za gledati, jer smo tu, mislim da smo posebno drugo poluvrijeme bili impresivni, utakmica koju smo nažalost kasnije izgubili, ovaj, protiv Portugala. Jer, ono, to je utakmica koja je donijela sve.

I ono od nekakvog, u prvom poluvremenu gdje smo, ajmo reći, ja kao navijač onako čekaš kad će se nešto dogoditi, sve je nešto nedorečeno. I onda u drugom poluvremenu gdje vidiš da Portugal držimo u šaci i da smo bolji od Portugala koji je ozbiljna reprezentacija, uostalom što smo i mi, ali onako kad vidiš da tvoja reprezentacija dominira i da osjećaš da je bolja od Portugala, onda onaj nekakav koloplet emocija, od gore euforije do depresije. Zato kažem, to je neka utakmica koja mi je baš onako ostala u, u nekom, urezala mi se u sjećanje.

Nažalost po nas nije završila kako smo svi priželjkivali.

Ali ja dečkima skidam kapu jer smo mi opet pokazali da smo po ko zna koji put sudionici Svjetskog prvenstva, naša reprezentacija, da se može ravnopravno boriti Hrvat sa svim reprezentacijama na svijetu.

A to je iz male Hrvatske, od nas je samo 4 milijuna, to je nevjerojatno kad bilo tko, kad pričamo, među tim sucima i ljudima izvana, onda jednostavno čude se što mi radimo s ovoliko malom bazom, jer realno, stvarno mizerna baza brojčano u odnosu na neke velike zemlje. To što oni rade, to je nenormalno i stvarno skidam im kapu do poda.”

Kako ste vidjeli nastup naše reprezentacije na svjetskom prvenstvu?

“Ja sam iskreno ponosan. Mi smo došli tamo, prije svega što smo se plasirali, je apsolutno svaki plasman na Svjetsko prvenstvo je uspjeh.”

Dobro, ali sada su već i visoka očekivanja,…

“Ja mislim da smo mi, ja mislim da smo mi kao narod čudni jer neke države veće od nas, mnogoljudnije i veće u konačnici možda i po nekakvim, organizacijski ili, ili financijski ili recite kako god, sanjaju da dođu uopće na Svjetsko prvenstvo.

I kad se plasiraju, njima je to, ono, wow uspjeh. Nama je plasman na Svjetsko prvenstvo nešto što nama dolazi kao normalno i okej, oni su nas na to navikli i ja im na tome zahvaljujem.

Ali mislim da i tim dečkima isto treba dati nekad, ono, give me a break, daj me pusti nekad da mogu i možda biti i lošiji nego što sam te navikao. Jer nama sad, mislim, ne znam tko očekuje da Hrvatska bude valjda na svakom Svjetskom prvenstvu da uzme medalju.

To je, mislim, to je suludo uopće očekivati.

Naravno, navikli su nas na to, ali ja se nadam da u konačnici da će oni ponovno na možda i na sljedećem velikom natjecanju, to je Europsko prvenstvo, ponovno dokazati da mi Hrvati radimo i da smo sposobni napraviti, čuda u nogometu, kao uostalom i u mnogim sportovima. Ali vrijeme će pokazati.

Međutim, mislim da naša reprezentacija, a posebno ova generacija i sve ono što je imalo vezano na ovu generaciju, da nikad više se ne plasira ni na Svjetsko ni na Europsko prvenstvo, oni za mene bi i za svakog Hrvata bi trebali biti heroji. I stvarno, ja to tako mislim, nije floskula, nije patriotsko tepanje, nego je to stvarno tako.”

Kad pričamo o tim velikim reprezentacijama, bili ste u VAR sobi na polufinalu, Francuska, Španjolska. Kako je bilo gledati te dvije reprezentacije i raditi taj posao? Na kraju nije bila utakmica koju smo očekivali baš…

“Apsolutno nije bila utakmica koju smo očekivali. Kažem, ja bih volio da ja nisam mogao biti na toj utakmici, da smo mi bili, odnosno da je naša reprezentacija bila na tom mjestu, jer u konačnici ja bih onda dobio vjerojatno neku drugu utakmicu, tako da ja ne bih, ne bih bio zakinut. Ali ne mogu uopće reći da sad sam, tek možda prije utakmice ili nakon utakmice onako razmišljaš: wow, koje su to dvije reprezentacije, koja je to utakmica.

Za vrijeme utakmice momčad A i momčad B, jer si u nekom svom filmu, u nekom svom poslu i ne razmišljaš uopće tko igra i koje su to dvije momčadi. Ili kad igraju dva velika kluba, ne razmišljaš o veličini kluba, nego razmišljaš o svom poslu.

A tek onda nakon utakmice možda onda osjetiš neki ponos ili nekakvu euforiju kad skužiš ustvari na kakvoj si utakmici velikoj bio, odnosno na, na sudionik čega si ti ustvari bio.”

Polufinala Svjetskog prvenstva, lijepa stvar i za hrvatsko suđenje?

“Pa, lijepa stvar je za, ja mislim da je lijepa stvar za hrvatsko suđenje, za mene osobno sigurno, za sudačku obitelj sigurno.

I ja se nadam i za hrvatsku sportsku javnost, jer mi, bez obzira što nas suce mnogi doživljavaju negativno, jer je to normalno u nogometu, jer suci su, okej, jedna momčad ima svoje navijače, druga momčad ima svoje navijače, suci nemaju svoje navijače osim svojih obitelji i svojih prijatelja i svojih kolega sudaca.

A i to je pitanje da li od svih kolega sudaca, ovaj, imaju navijače, jer normalno, u nekim situacijama su suci konkurencija jedan drugome. Ali to je sve normalno.

I kažem,  ja se nadam da je ovaj moj odlazak na Svjetsko prvenstvo sad samo početak nekakvog redovitijeg odlaska naših sudaca. Evo, ja sam sad u konačnici, mi pričamo sad o nekakvom zalasku moje karijere, naprosto zbog godina.

Da li je to godina, dvije, da li ću ja još biti VAR do, eventualno do Europskog prvenstva, ukoliko budem izabran da odem na Europsko prvenstvo, praktički bih vjerojatno završio s tim, jer treba nekad znati i stati.

I treba nekad reći kad je kraj, bez obzira što bih ja posao radio dok god sam živ. Ali treba jednostavno u nekom trenutku presjeći nekakve nove izazove u suđenju, pronaći, odnosno u životu. Ali sam siguran da ako budem imao priliku, da ću ostati u, u suđenju i nakon karijere aktivnog suca.”

Očekujemo vas onda i na Europskom prvenstvu.

“Ja se nadam.”

Što je Vama osobno ovo Svjetsko prvenstvo donijelo?

“Pa, meni osobno je to donijelo nekakvu, to naprosto smatram kao krunu svega onoga što sam ulagao, što sam radio, što sam s nepunih 17 godina položio za ispit za suca i krenuo i maštao da s, ne znam, 17, 18, 19, 20 godina maštao da ću doći na veliku pozornicu i na nekakve velike utakmice.

Ne mogu reći da mi je nešto donijelo osim te neke moje satisfakcije, jer osobno mi ne može ništa donijeti. Da nisam došao na Svjetsko prvenstvo, i dalje bih ja smatrao svoju karijeru jako uspješnom.

Međutim, ovo je nekakva i javna i nekakva općenita potvrda da, mog nekakvog dobrog rada i svega onoga što sam kroz karijeru radio, naravno uz greške koje su se događale, koje su, opet kažem, neminovne, posebno kad pričamo o situacijama dok nismo imali VAR, donijela mi je zadovoljstvo, sreću i, i nekakvu potvrdu činjenice da kad nešto jako želiš i voliš i kad radiš i kad si uporan, da je sve moguće. Iz Hrvatske koja već dugo nije imala aktivnog sudionika, ovaj, što se tiče sudaca, nakon doktora Matovinovića ’82. u Španjolskoj, znači moguće.

I mislim da je to jedan pokazatelj nekakvog puta za naše mlade suce, da se usude sanjati, jer sigurno da i oni mogu biti jednom sudionici Svjetskog prvenstva. Ja nisam imao priliku kao sudac, nažalost. Evo, sad sam kao VAR, a nadam se da će neki od naših sudaca i biti kao sudac u terenu.”

Nadam se da nećemo čekati opet 44 godine. Ali spomenuli ste te mlade suce. Vidite li perspektivu u našim mladim sucima?

“Vidim, vidim perspektivu.”

Perspektivu tog velikog visokog nivoa, tipa Svjetsko prvenstvo, Europsko prvenstvo?

“Ne mogu reći sad vidim perspektivu da ja sad smatram da će oni biti, jer da će doći na Svjetsko prvenstvo iz jednostavnog razloga što oni još nisu došli do razine koja, da kucaju na vrata te razine Svjetskog prvenstva, Europskog prvenstva i tako dalje.

Znači, treba iskustvo, treba puno ovisi i o njima.

Suci iz malih zemalja, mi kad komentiramo, imamo primjera da suci iz malih zemalja su napravili velike karijere, da su stvarno uspjeli kao suci.

Znači, može se, ali toliko puno faktora se mora poklopiti, od ponekad čak uz sve ono što napraviš, dobro sudiš, dobro si fizički spreman, mentalno, sve, sve, sve, sve si profesionalno posložio kako treba.

E, onda ponekad moraš imati sreće da te možda netko od tih sudačkih instruktora i kontrolora i ljudi koji su bitni u Fifi da te gleda na utakmici na kojoj stvarno pokažeš da si taj.

I da imaš sreću da te i netko iz nekakve baze velike, ovaj, sudaca, jer koliko je sudaca na, na svijetu i u Europi, a samo je, evo sad kad pričamo o VAR-u, koliko je VAR-ova na svijetu i u Europi, samo nas je 30 bilo tamo. Znači, bitno ti je da dobiješ priliku i da tu priliku, da imaš sreće da ju iskoristiš u tom trenutku.

I zato kažem, nema tu neke garancije da će biti, ali mislim da se može, jer ako sam otišao ja kao VAR, može otići netko naš kao sudac. Samo je na njima da rade, da, ja bih rekao da se usude sanjati i da naprave sve da nakon karijere, ako uspiju, da to bude plod tog njihovog ulaganja u sebe i u sudačku karijeru.

A ako ne, kad se okrenu iza sebe, da si nemaju što zamjeriti.

Jer najgore je na kraju karijere, okreneš se iza sebe na kraju karijere i kažeš: “E, a da sam barem još u tom trenutku napravio to, to ili to.” Onda na neki način sebi možeš nešto prebacivati, a ovako, ako si napravio sve, kažeš: “Gle, sve sam napravio, možda nije bilo dovoljno ili nisam imao sreće.“ Tako da, mislim da je to najbolji put i najbolje razmišljanje za mlade suce, a onda je sve moguće.”

Sport Klub

Vi si onda nemate što zamjeriti?

“Pa ja si nemam, praktički nemam što zamjeriti što se tiče mog pristupa i nekakve posvećenosti poslu.

Ja mogu možda u nekom trenutku, ne mogu sebi zamjeriti, ali mogu zamjeriti u nekakvih dvije, tri ili pet situacija u, u mojoj karijeri na nekim utakmicama gdje su bile neke greške koje su mene u tom trenutku koštale možda nekakvog prosperiteta ili daljnjeg napredovanja. Pa mogu jedino žaliti što u tom trenutku nije bilo VAR-a.

Zato, da se vratim na ono, na ono vaše pitanje, je li VAR dobar ili nije, ja bih volio, recimo pitati suca koji je imao neku u jako bitnoj utakmici veliku grešku koja ga praktički cijeli njegov život prati, ovaj, kroz njegovu karijeru i stalno mu je tu negdje iznad glave kao neka sjena koja i, i svako malo ga, ovaj, netko podsjeti na to.

Ili neku momčad koja je zbog sudačke pogreške, koja je moguća, izgubila prvenstvo, ispala iz lige, nije osvojila Ligu prvaka ili bilo koji, ne znam, nacionalni kup i zbog sudačke greške.

Ja bih onda volio vidjeti koje je njihovo mišljenje o VAR-u, da li je VAR dobar ili nije. VAR donosi pravednost, ispravne odluke, a to je na kraju dana najbitnije.”

Nakon Svjetskog prvenstva, kako se prebaciti sad na domaći nogomet? Hoće li biti čudno?

“Pa da, ali hrvatska liga je, ja sve što sam napravio u međunarodnoj karijeri, napravio sam iz ove naše Hrvatske, koju volim najviše na svijetu, i iz ove naše lige, koju nije floskula, volim najviše na svijetu.

Naša je…

“Naša je i vani ubireš plodove tog nekog svog rada, ali sve što si postigao vani, postigao si zato jer si ovdje došao do neke razine. I ova naša liga i naš nogometni savez i naši instruktori i naši kolege, jer mi svi na neki način jedan drugoga guramo i učimo jedni od drugih, oni su mene dogurali do visina da ja sam na Svjetskom prvenstvu.

Tako da bez hrvatske nogometne lige ništa od ovoga što sam postigao vani ne bi bilo moguće, jer jednostavno mene kao suca ne bi bilo.

Tamo imaš 45, 50 kamera u ne znam kakvoj, u ne znam kakvoj rezoluciji, ultra slow motion kamere kojih ovdje nema naprosto zato jer produkcija nema takve, produkcija je takva da, da ne postoje taj broj kamera i da ne postoje kamere te kvalitete i te rezolucije.

Ali kako sam cijeli svoj život u vođenju VAR-a funkcionirao i radio, tako ću i raditi sad, sa zadovoljstvom i užitkom.”

Hoćemo li ove sezone manje pričati o suđenju ili će to uvijek biti glavna tema ovdje u Hrvatskoj?

“Suđenje će biti sigurno glavna tema uvijek, ali ja bih rekao da nije uvijek, da nije to uvijek baš pravedno i da nije uvijek kritika, ovaj, na mjestu. Suđenje će biti tema jer sam, ono, i na početku našeg razgovora rekao, to je zanimljivo svima.

Zanimljivo je, mi svi sve znamo. Mi znamo i trenerski posao, mi znamo i kako je igrač trebao odigrati, mi znamo kako je sudac trebao suditi, mi znamo kako je predsjednik Uprave neke banke trebao, ovaj, znamo kako guverner Hrvatske banke treba.

Mi smo jednostavno takvi, mi sve znamo.

Mislim, ne mi kao narod, nego jednostavno mislim da je ljudski rod takav, svi, o svemu imaju nešto za reći.

Koliko je to utemeljeno, koliko nije, jer ja kad primam kritike, odnosno kad čitam kritike od ili slušam kritike od ljudi za koje znam da znaju nešto o tome o čemu pričaju, onda ja nemam problem sa kritikom, jer to je, smatram, onda i konstruktivna kritika i ima smisla.

Kad slušam kritike od ljudi koji ne znaju zašto lopta skače, to mi je jednostavno, onda u biti shvatim da to nije kritika, nego jednostavno nekakva negativnost i to pokušavam koliko god je moguće, jednostavno da mi na jedno uho uđe, na drugo izađe.

A što se tiče naše lige, mislim da naši suci, posebno sad kad gledamo, to su sve mladi suci, to su sve dečki koji, kao i mladi igrači koji se bore za svoje mjesto, bore za svoje mjesto pod suncem, ulažu jako puno, trude se, rade, žele, sanjaju, vole to što rade i mislim da im treba stvarno dati potporu i mi stariji kolege i ja danas sutra kad krenem u nekakve instruktorske vode, ja molim i apeliram i na javnost i na naše medije da tim mladim sucima stvarno daju nekakav, ono, ajmo im dati malo ruke da, da, da idu naprijed, jer dobri su, imaju kvalitete i, i mladi su ljudi.

Ajmo, cijelo vrijeme se kunemo u, u mlade sportaše, mlade menadžere, mlade suce, mlado ovo, mlado ono, a u konačnici onda tko god od tih mladih ljudi malo iskoči iz prosjeka, pokušavamo ih gurnuti dolje, a to za mene nije lijepo i ajmo, ajmo jednostavno, ajmo biti malo pozitivni.

Evo, to je nekakva moja, ono, ne znam kako bih rekao, i poruka i apel i molba, jer imamo dobre suce, rade na sebi i siguran sam da mogu napraviti puno, a grešaka će biti.

Tu je VAR, velika većina grešaka će se vrlo vjerojatno VAR-om ispraviti i ajmo malo manje pričati o, o suđenju, ajmo više možda baciti fokus na nogomet, na kvalitetu nogometa, da svi uživamo unogometnoj igri koja stvarno zna biti jako lijepa.”

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare

Pošalji komentar Pročitaj komentare (1)

Najčitanije vijesti - FIFA World Cup