HAVK Mladost sutra će nakon nekoliko godina pauze krenuti u borbu za najviši europski vrh. Nakon što su prošli vrlo tešku grupu u društvu Olympiacosa, Radničkog i Vašaša, sada slijedi druga faza, četvrtfinalna grupa gdje je ostalo najboljih osam ekipa Europe. Protivnici će biti dvije najjače europske ekipe Pro Recco i Ferencvaroš te nezgodni Hannover.

Nova snažna i europska Mladost zaslužila je i jednog primjerenog gosta. U našoj emisiji Jutro SK, voditelj Bruno Roglić ugostio je proslavljenog hrvatskog vaterpolista te od prošlog ljeta i novog – starog člana Žabaca, Luku Lončara.

Luka Lončar jedan je od najvećih hrvatskih vaterpolista u povijesti. Član je reprezentacije od 2012. godine (uz kratku pauzu nakon Olimpijskih igara u Tokiju) te je u kapici Barakuda između ostalog postao i dvostruki svjetski prvak (2017. i 2024. godine), dvostruki olimpijski viceprvak i još puno toga. Bio je i klupski europski prvak s Jugom te Pro Reccom, a osvajao je i brojne trofeje i s Mladosti (matični klub u kojem je i započeo karijeru), Olympiacosom i Brescijom. Igrao je usto i na početku karijere za Medvešćak te Solaris.

Dijete je Mladosti te već skoro 15 godina standardni dio reprezentacije pa je idealan sugovornik da nam prokomentira “krizu” u reprezentaciji te uzlet i procvat Mladosti. Najavili smo i ono najvažnije, drugi dio grupne faze vaterpolo Lige Prvaka.

Prije svega Luka, kako se držiš s 38 na leđima s mlađim momcima te kako si podredio trening da traješ toliko dugo u vrhunskom vaterpolu?

“Veći mi je gušt sada nego prije. Uživam i nekako osjećam da sam pri kraju. Ne mogu više toliko igrati u kontinuitetu kao nekada. Minutaža je smanjena, vaterpolo se promijenio, ubrzao. Najviše mi se promijenio trening u teretani, radim sve da bi me manje boljelo. Postoji sada jedna inflacija natjecanja, puno je toga i Corona “kriva”. Skupilo se nekoliko sezona i sa 100 plus utakmica pa je došlo i do zasićenja igrača, ali i navijača.”

Idemo dok je svježe na Europsko prvenstvo u Beogradu dok je još sve svježe, za Hrvatsku ipak razočaravajući rezultat i porazi od svih ozbiljnijih ekipa?

“Sigurno da ne možemo biti zadovoljni, moramo biti iskreni i realni. To je jedan loš rezultat za nas, moramo biti realni i analizirati zašto je bilo tako. Svi od nas pa tako i izbornik koji će sada sigurno napraviti nekakve promjene. Po meni je to jedan od lošijih turnira zadnjih nekoliko godina. Moramo se puno ubrzati, moramo se adaptirati.”

Kako ti se sviđaju nova pravila, novi vaterpolo?

“Sviđa mi se novi vaterpolo, ali smeta mi taj novi sudački kriterij. Previše je isključenja, sport je postao dosta mekši nego prije što mi se ne sviđa. Ali za gledatelje je definitivno bolje.”

Već 15 godina praktički si dio reprezentacije, ali mnogi su zaboravili da si se u Tokiju oprostio. Što te navelo da se vratiš i pomogneš još nekoliko godina? Barakudama?

“Osjećaj da mogu još dati. Nakon Tokija sam bio prazan i emotivan. Nakon pauze se pojavila želja u meni, ali i suigračima te izborniku koji su me nagovorili. Izuzetno sam i mislim da je to dobra odluka jer definitivno mogu još dati.”

Koja su najljepša sjećanja na sva divna iskustva u reprezentaciji, a gdje vidiš najteži poraz? Protiv Srba ste u finalu Olimpijskih u Parizu sigurno bili favoriti?

“Dva svjetska zlata te dva olimpijska srebra su definitivno najveća moja postignuća u reprezentativnoj karijeri. Olimpijske igre su poseban turnir. Složio bih se da je utakmica sa Srbijom najveće razočaranje, finale smo odigrali lošije nego utakmice prije. Očekivali smo više…”

Nakon Brescije, dolazak u Jug. To je bio tvoj zenit karijere, a vrhunac je došao 2016. kada ste senzacionalno postali prvaci Europe. Kakva su sjećanja na Dubrovnik koji živi vaterpolo?

“Mislim da je to vrhunac moje karijere. Radio sam puno i pokazao da mogu igrati na toj razini. Jug je velikan, Dubrovnik je poseban za vaterpolo, svi te prate i znaju. Dočekali su nas fantastično. U toj momčadi sve se posložilo, vladali su fantastični međuljudski odnosi, a kvaliteta igrača je bila neupitna. Moralo je završiti na taj način.”

Dvije velike pobjede u dva polufinala zaredom protiv Pro Recca, vaterpolskog Real Madrida. Jeste li osjećali tada da ih možete pobijediti?

“2016. godine možda i ne, osjećaj je bio rasterećenja, išli smo opušteno pa što bude. Godinu poslije smo baš vjerovali u pobjedu i ona je došla. Na kraju se broji samo prvo mjesto. Godinu kasnije smo nekako u finalu ipak ostali bez snage, loše smo ušli u utakmicu sa Szolnokom i povratka više nije bilo. Imali smo tri utakmice u tri dana, ali to nam nije neko opravdanje.”

Nakon Juga, Pro Recco, kruna tvoje karijere i velika čast, kakva su iskustva iz Italije?

“Mislim da je to nešto što svatko mora doživjeti ako mu se otvori prilika. Pro Recco je velikan, drugačiji je način rada, a pritisak je jako velik. Svaka utakmicu moraš dobiti. To me oplemenilo kao igrača i čovjeka jer sam igrao s 14-15 najboljih igrača na svijetu. Radi se na najvišoj razini i možeš puno naučiti o pristupu i disciplini. Velika je stvar za mene što sam bio dio te priče.”

Grčka, Olympiacos, kako je kod “ludih” Grka gdje je atmosfera fantastična?

“Bila je to jedna sjajna priča, drugačije iskustvo. Navijači su bili glasni što za vaterpolo i nije baš učestalo. Poseban gušt je bio igrati gradske derbije s Panathinaikosom. Također fenomenalno iskustvo, uživao sam. Atena je sjajan grad uz vrlo lijepo vrijeme i klimu.”

Za kraj, povratak u tvoju Mladost. Što je presudilo kod dolaska, ambicije kluba koje su narasle ili želja da karijeru ipak završiš kod kuće, u Zagrebu?

“Sve pomalo, kombinacija sjajnih uvjeta i ambicije kao i želja vratiti se kući. Zagreb je sjajna opcija za djecu, a sa sportske strane se sve poklopilo jer je Mladost ponovno konkurentna za osvajanje trofeja, kao i za ulazak u Ligu prvaka. Malo je Mladost zakazala prošle godine, ali ne bi rekao da se radi o debaklu, već o neuspjehu. Teško je bilo jer je ipak došlo 10-ak novih igrača.”

Može li se Mladost stabilizirati, kroz zadnjih 10 godina bilo je tu jako loših sezona, a nekada kao ove je Mladost momčad broj 1 u Hrvatskoj?

“Cilj je stabilizirati se, da svake godine bude na razini sličnoj ovoj. Pomladili smo se i pojačali, za 10-15 godina cilj je konstantno igrati Ligu prvaka i loviti domaće trofeje. Priča sa sponzorima se zakotrljala pa je moguće možda očekivati jednog dana i osvajanje Lige prvaka. Veliki je interes navijača i vaterpolo je zaživio. Lijepa priča.”

Što misliš o izlasku hrvatskih klubova iz Jadranske lige, posvetili smo se domaćoj ligi koja je sjajna i izjednačena ove godine? Bio si MVP i nekoliko puta osvajao regionalnu ligu?

“Mislim da je to dobra odluka. Jadranska liga je bila u konstantnom padu, izgubila se i draž. Nije zaživio entuzijazam regionalne lige. Dugoročno ćemo profititati, posebno mladi igrači. Ima iznenađujućih rezultata, Medveščak je ispred Solarisa, trebalo je dati na važnosti mladim, domaćim igračima”.

Idemo na Ligu prvaka, ove sezone lagano ste se kvalificirali. Onda težak ždrijeb i jako nezgodna skupina s Vasasom, Radničkim i Olympiacosom?

“Olympiacos i Radnički su slovili za favorite, a nas su uvažavali. Nakon pet godina igrali smo Ligu prvaka i uspjeli smo proći. Radnički i Olympiacos su fantastične momčadi pune srpskih i grčkih reprezentativaca. Mi smo dokazali da je Sava naša utvrda i tu smo dobili sve tri utakmice. Bila je velika borba, ali je ovo sada poticaj za dalje”.

Druga skupina, sama elita, još teži ždrijeb. Ferencvaroš branitelj naslova, Pro Recco i Hannover. Ima li Mladost šanse?

“Ferencvaroš i Pro Recco su osvojili posljednjih šest naslova prvaka, što reći. Dvije najjače momčadi na svijetu. Ispred su i Radničkog, Olympiacosa. Nema predaje, Sava će biti naša utvrda, a na gostovanjima ćemo loviti svaki bod. Vjerujemo u sebe i mislim da imamo šanse proći.”

Otvarate sutra s Hannoverom, favoriti ste, ali neće biti lako?

“Neće biti lako. Imaju glavu i rep otkako je trener postao Radović. Prošli su skupinu s Sabbadelom i Marseillom. Tu je i nekoliko sjajnih hrvatskih igrača, kao i zanimljivi stranci, ali i kvalitetni Nijemci. Težak protivnik kojeg nećemo podcijeniti.”

Nakon toga Pro Recco. Imali su prošle godine probleme, promijenili su vlasnika, ali sada su opet najjača momčad u Europi. Tu su najbollji Talijani, Granados, Burić, Irving… Može li Mladost protiv institucije vaterpola?

“Bit će jako teško, to je sigurno. Recco se opet stabilizirao i vratio se na mjesto gdje je bio. Vrhunska ekipa i fizički vaterpolo. Čeka nas brzo gostovanje u Italiji, vjerujem da im možemo parirati.”

Ferencvaroš, branitelj naslova. Snažna momčad čiji kostur čine najbolji Mađari, Mandić i Argyropoulos. 

“Tu je i Di Somma, vrhunska ekipa koja gaji specifičan vaterpolo. Igraju s puno rotacija, ulaze na drugog centra sa fizički slabijim protivnicima. Bit će više plivanja nego s Pro Reccom. Bit će ih jako teško pobijediti.

Puno nam znači što smo na okupu, puno je tu igrača iz reprezentacije. Vjerujem da smo na dobrom putu.”

Odgovara li ti više stari vaterpolo s više makljaže i manje isključenja ili ovaj novi te tko su po tebi najbolji vanjski igrači koji su te čuvali. Protiv kojeg beka je bilo najteže?

“Meni je više odgovarao onaj stari vaterpolo jer sam i ja više mogao čvršće igrati, bio je to dosta žešći sport. Što se tiče bekova tu su definitivno dva najbolja naš Andro Bušlje te Crnogorac Aleksandar Ivović.”