"Promijenila sam broj, a novi imaju samo članovi moje obitelji, treneri i fizioterapeut. Nitko drugi nije me mogao dobiti na telefon"

Matea Jelić, 23-godišnja Kninjanka, osigurala je Hrvatskoj prvu  i to zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Tokiju. Od jutarnjih sati u Kninu ali i u cijeloj hrvatskoj olimpijskoj obitelji raslo je uzbuđenje. Čakalo se tih 14.30 sati nervozno i uzbuđeno. To je prva zlatna medalja u tekvondou, nakon tri srebra dosad. Veliki dan za Mateu Jelić i njenu obitelj, koja je na putu do ovog posebnog postignuća morala prolaziti i kroz teške trenutke.

“Bila je to 2013. godina, juniorsko prvenstvo Hrvatske. Doživjela sam tešku ozljedu, završila u bolnici. I tamo se dogodila zanimljiva situacija. Moja mama, koja je bila jako zabrinuta hodajući pomalo izgubljena po hodnicima riječke bolnice srela je Janicu Kostelić. Zamolila ju je da dođe do mene u sobu i da me ohrabri. Kada sam ugledala Janicu bila sam u šoku, briznula u plač. Doista me dirnula – ispričala je Jelić.”

Iste godine nije nastupila na juniorskom EP, ali je već sljedeće godina pokazala da se na nju svakako mora računati. Osvojila je zlato na juniorskom SP-u. Za sebe će reći da jako vezana uz obitelj koja živi u Kninu, a da joj na ovom zemaljksom putu puno pomaže vjera.

“Novu snagu sam pronašla u vjeri u Boga, na što je najviše utjecao i moj trener. Na mise sam češće počela odlaziti od 2019. i ja sam u vjeri pronašla dodatnu snagu.”

Matea je preboljela koronu.

“Ostavila je korona traga, bila sam jako izmečena, a najviše od svega pribojavala sam se kako će na mene utjecati korona i hoće li ostaviti velike posljedice. No, imam cilj, to je put do olimpijske medalje, pa sam stoga trenira do krajnih granica. Kada mi je došlo da nisam mogla disati, kada sam pomislila da ne mogu više, pogledala bih njega, on bi nešto rekao i ja bih stisnula.Trener Toni Tomas (koji je već vodio sestre Zaninović do olimpijskih odličja) očito zna kako tempirati formu, kako doći do finala na OI.

Prema želji glavnog trenera reprezentacije Tonija Tomasa, svih četvero tekvondaških olimpijaca bilo je u svojevrsnoj izolaciji, s minimalnim kontaktima s vanjskim svijetom, čak i što se tiče telefonskih razgovora. A i u tome je Matea otišla najdalje.
– Promijenila sam broj, a novi imaju samo članovi moje obitelji, treneri i fizioterapeut. Nitko drugi nije me mogao dobiti na telefon. Ne događa se svake godine da se pripremate za Olimpijske igre, za borbe za najveću počast u sportu, stoga sam željela uživati u svakom trenutku tog procesa – rekla je na odlasku kolegi Draženu Brajdiću novinaru Večernjeg lista.