Dvije su naše predstavnice ove sezone uspjele dohvatiti top 20, a još barem tri pokazale su da bi narednih godina to mogle ponoviti. U nastavku saznajte koje...

498! 
Kažu da je loše započeti rečenicu brojem, a kamoli tek cijeli tekst. Još je lošije kada čitatelj pojma nema što bi taj broj trebao predstavljati. Gospoda s druge strane telekom kabela, ponekad čak i optičkog, nestrpljive su prirode u ova čudna vremena. Prijeći nam je, stoga na stvar… 

Navedeni broj predstavlja ukupan broj mjesta za koje je pet najboljih hrvatskih tenisačica napredovalo tijekom 2017. godine, od njena početka do ovog ponedjeljka, kada bismo mogli, a to upravo i činimo, podvući crtu pod sezonu. Ovim efektnim početkom sve je rečeno o protekloj godini i napretku hrvatskog ženskog tenisa. Svih pet igračica koje se trenutno nalaze među prvih 100 na ulaznoj WTA ljestvici, i čije smo renkinge promatrali, u sezoni na izmaku na svoj su način uveseljavali naš, ali i svjetski teniski puk. 

Godinama već slušamo kako će naše cure prije ili kasnije činiti velike stvari na najvećoj sceni i kako njihovo vrijeme dolazi. Zbog tih smo fraza rapidno povećali potrošnju WC papira. Nestrpljivima i iscrpljenima od čekanja, ukazanje Godota djelovalo nam je izvjesnijim od pravog igračkog i rezultatskog napretka u karijerama cura koje čekasmo godinama… 

I taman dok smo se pripremali načeti novi kolut papira, Mirjana Lučić odigrala je turnir karijere. Zaboravimo polufinale Wimbledona 1998. ili dubl titulu s Martinom Hingis na Australian Openu iste godine. Plasman među četiri godine s 35 godina na leđima podiglo je još i više prašine nego nestvarni uspjesi koje je zabilježila kao 15-godišnji curetak. Apsolutno svi mediji vrištali su o novoj mladosti naše Mikice. Bio je to turnir s radnim naslovom “Gerijatrija se skida s aparata”, o revitaliziranom Rafi, Rogeru, Sereni i Mirjani pisao je svatko tko je znao složiti zavisno složenu rečenicu… 

Nikad umorna armija cinika i mizantropa, na stručnom usavršavanju diljem Lijepe naše, jedva je dočekala taj trenutak. Stotine otrovnih strelica letjelo je tih dana prema Donni, Ani i ostatku mlade garde hrvatskog ženskog tenisa…

“Nikad niš’ od onih klinki, mogle bi na satove tenisa kod stare koke Mikice!”

Potpuno zaslijepljeni svojim čovjekomrstvom, nisu ni primijetili da je koji tjedan ranije započela jedna velika priča. Jana Fett! 
Sa šest pobjeda u nizu, u tim trenucima 325. tenisačica svijeta, iz kvalifikacija je dogurala do polufinala Hobarta i ostvarila rezultat karijere! Finalistica juniorskog Australian Opena iz 2014. godine, isti je podvig ponovila još jednom ove sezone, prije mjesec i pol u glavnom japanskom gradu. Imala je tada i meč loptu za finale protiv Kato, ali nije izdržala… 

Nakon uspjeha s početka godine, plavokosa zagrepčanka pokazala je kakve su joj ambicije, gotovo da se u potpunosti odmakla od ITF turnira i posvetila kvalifikacijama za one najveće, jasno dajući do znanja da se nema namjere zadovoljavati samo kratkotrajnim rezultatima, već da utakmicama s jačim od sebe želi što brže igrački napredovati i ostvariti potencijal kojega očigledno posjeduje u izobilju. Tijekom sezone napredovala je više od dvjesto pozicija, obnovila suradnju s Goranom Prpićem, zaliječila probleme s ručnim zglobom i ljepotom osvojila srca brojnih muških pratitelja tenisa diljem Globusa…

Otprilike u isto vrijeme (početak siječnja) Ana Konjuh nastupala je u finalu Aucklanda i doživjela poraz od Lauren Davis! Eksplozivan početak sezone za hrvatske igračice. Dubrovčanka je bila uspješna i na jakom turniru u Dubaiju (četvrtfinale), a najbolji rezultati došli su tijekom travnatog dijela sezone, kada je i dohvatila 20. mjesto na ljestvici (najbolje u karijeri) poslije polufinala Rosmalena i osmine finala Wimbledona. 
Nažalost, američki dio turneje ponovno je obnovio stare probleme sa zglobom, prilikom teškog poraza od Barty (jedan osvojen gem u posljednja dva seta susreta prvog kola) na US Openu ponovno su se pojavili bolovi u desnoj ruci, a sredinom rujna opet je operirala čašicu zgloba, kao i 2014. godine, doduše ne na istom mjestu.

Značilo je to da je 2017. za nju završena, a pritom je otkazala i suradnju Željku Krajanu koja nije dugo potrajala. 
Kao cilj za sezonu postavila je top 50 i sa trenutnim renkingom 45 može se reći da je itekako uspjela u njegovom ispunjavanju…

Otprilike u vrijeme kada je Konjuh hvatala formu na travnatim podlogama, konačno je nakon dugo vremena proigrala i Donna Vekić. Na impresivan način osvojila je turnir u Nottinghamu, svladavši u finalu Johanu Kontu. Međutim, na najvažnijem turniru sezone nije imala sreće, ponovno se srela s istom igračicom, ali već u drugom kolu. 
Poražena je 10-8 u trećem setu, iako je odigrala fantastičan meč. U suzama je napustila teren i u ostatku sezone vratila se onome po čemu smo je upamtili proteklih godina – osciliranju. 

No, priču godine ispisala je igračica na koju smo s vremenom svi već pomalo zaboravili. I to apsolutno neopravdano. Nakon velikih problema koje je jedno dulje vrijeme imala s leđima, Petra Martić sredinom prošle godine odlučila je uzeti veliku stanku kako bi pokušala zaliječiti probleme i izbjeći operaciju. Vratila se tenisu početkom travnja ove godine, nastupila na četiri manje vrijedna ITF turnira i u svakom dogurala do polufinala, na jednom do završnice, a jedan je i osvojila! 

Možda ni sama nije u tim trenucima vjerovala kako odličnu formu može prenijeti i na Roland Garros koji je slijedio, a kad tamo – šok!
Iz kvalifikacija, Petra je dogurala do osmine finala prezentiravši sve ono najbolje u svojoj igri zbog čega smo je sada već davnih dana označavali kao veliki potencijal svjetskog tenisa. I ne samo mi! 

Proljetos su se u ekstremnom komplimentiranju njenoj igri i smislu za tenis smjenjivali svi teniski stručnjaci koji su imali priliku komentirati njene mečeve. Od svih naših tenisačica, Martić posjeduje najraznovrsniju igru. Po nekima i najljepšu, iako se o ukusima ne raspravlja. 

Identičan recept Petra je ponovila i koji tjedan kasnije, iz kvalifikacija je dogurala do osmine finala i u Wimbledonu! Samo s ta dva rezultata vratila se među 100 na svijetu, na oduševljenje svih nas koji u tenisu volimo vidjeti nešto više od pukog mlaćenja po žutoj loptici.
Govorimo o djevojci koja je u mlađim danima svojoj papigi dala ime Patrik. Pokušajte se dosjetiti prema kojem bivšem profesionalnom tenisaču i kakav je on mogao imati utjecaj na njenu filozofiju tenisa… 

Dakle, kao što već rekosmo – 498! Šifra hrvatskih tenisačica za 2017. godinu i stravična najava onoga što će se vjerojatno događati sljedeće. Šteta što je sredinom sezone Mirjana Lučić teže ozljedila rame i što će, ako bude sreće i zdravlja, Ana Konjuh početkom 2018. ponovno morati graditi igračko samopouzdanje ispočetka. No, kako da iz svega navedenog ne budemo optimistični prema onom što dolazi u bliskoj budućnost?

Jeste li svjesni da smo po broju tenisačica plasiranih u top 100 peta svjetska država, odmah iza mega-sila ženskog tenisa SAD-a (13), Rusije (9), Njemačke i Češke (po 7). Toliki broj igračica u elitnom društvu imaju još samo Kina i Francuska, a usporedite populaciju svih navedenih država sa populacijom male Hrvatske. 

Uostalom, ako promatramo top 10 ženskog tenisa za igračice do 20 godina starosti, već sada tamo imamo dvije predstavnice – Anu i Janu! Devetnaest im je godina tek i dajmo im stoga vremena, jer ne živimo više u devedesetima kada su tinejdžerke usisavale pažnju, trofeje i – bijele crte! 
Trendovi su se promijenili, dolaze bolja vremena, slobodno otkažite ugovor dobavljaču WC papira!