"Ovo je ostvarenje snova", rečenica je kojom je wimbledonski pobjednik Goran Ivanišević zaključio svoj govor na svečanosti u Newportu, gdje je 49-godišnji Splićanin postao prvi Hrvat koji je uvršten u Međunarodnu tenisku kuću slavnih.

Uz Ivaniševića je na istoj svečanosti u Kuću slavnih iz njegove generacije 2020. uvrštena i Conchita Martinez, prva Španjolka koja je 1994. osvojila wimbledonski naslov. Iz generacije 2021. tu čast dobile su “Originalnih 9”, devet igračica predvođenih s Billie Jean King, koje su bile pionirke borbe za izjednačavanje statusa i prava između tenisačica i tenisača te začetnice današnjeg WTA Toura, a posthumno je u Kuću slavnih uvršten veliki teniski trener i pedagog Dennis Van der Meer poznat pod nadimkom “Učitelj učitelja”.

Gorana je u društvo teniskih besmrtnika uveo njegov dječački idol John McEnroe, a medalju člana Međunarodne kuće slavnih oko vrata mu je objesio predsjednik ove organizacije i njezin član Stan Smith.

“Volim Gorana Ivaniševića i neizmjerno sam uzbuđen što mogu u Kuću slavnih uvesti nekoga za koga se može reći da je na terenu bio luđi nego što sam ja bio. Puno puta sam igrao protiv Gorana, puno puta sam gledao i komentirao njegove mečeve i moram reći da me uvijek držao na rubu stolca, jer nikada nisam znao što će se sljedeće dogoditi, a nisam siguran ni da je on znao. Njegova nepredvidivost je jedan od razloga zašto smo ga voljeli i zašto je bilo toliko teško igrati protiv njega. Ono što je činio na terenu, Goran je radio na svoj način i svakako bi bilo dobro imati takve igrače na turnirima… Ponosan sam što Vam predstavljam svog prijatelja i novog člana Međunarodne kuće slavnih”, rekao je John McEnroe uvodeći Gorana u Kuću slavnih, a ni Ivanišević mu nije ostao dužan.

Presenting the newest recipients of tennis’ ultimate honor ✨

Congratulations to the Classes of 2020 and 2021!#EnshrinementWeekend pic.twitter.com/lv8m1gJipS

— Tennis Hall of Fame (@TennisHalloFame) July 18, 2021

“Ne mislim da sam luđi od tebe, ali sam jako blizu. Volim te, volim tvoj tenis, ti si razlog zašto sam počeo igrati tenis i – da, puno puta sam te pobijedio“, već u prvim rečenicama svog obraćanja Ivanišević je nasmijao sve nazočne u maglovitoj newportskoj večeri.

“Prije 42 godine sam započeo ovo putovanje iz malog grada Splita u Hrvatskoj i danas će ono završiti u Newportu. Na tom putu moram zahvaliti nekim ljudima, s kojima sam prošao kroz dobre i loše trenutke, kroz uspone i padove”, rekao je Goran prije nego što je nabrojao imena svih svojih trenera, “jer su mu pomogli da postane igrač kakav je bio“.

“Laci Kačer, Mek Ercegović, Zoran Ilić, Niki Pilić, Boško Čavka, Balasz Taroczy, Mario Tudor, Vedran Martić i, za mene najvažniji, Bob Brett koji više nije s nama, ali ponosan na mene tamo gore.”

Posebno mjesto dobili su i Goranovi navijači.

“Nije bilo lako biti moj navijač”, rekao je Ivanišević uz obilje smijeha iz publike.

“Bilo je frustrirajuće, bilo je tužno, vjerojatno se mnogo ljudi razvelo zbog mene. No, jedno je sigurno – bilo je zabavno biti moj navijač.”

Za kraj je Goran ostavio zahvalu “jednom gradu i jednoj zemlji”.

“Mom rodnom gradu Splitu – gradu koji je dao toliko čudesnih ljudi i čudesnih sportaša. Gradu koji mi je podario najljepše i najsigurnije djetinjstvo, gdje sam mogao postati tenisačem kakav sam danas i kakav sam bio. Sve što sam gradio kroz svoju karijeru donio sam iz tog grada i postao čovjek kakav sam danas. Mojoj zemlji. Znate, mi smo mala zemlja velikog srca. Nikad ne prestajemo vjerovati. Imao sam mnogo uspona i padova, ali nikada nisam prestao vjerovati. Prvi put u životu mogu reći da sam ponosan na sebe.” (h)