Rafael Nadal je bio srednja komponenta u velikoj trojki. Bolji od Roger Federera, slabiji od Novaka Đokovića.

Španjolac je više puta pobijedio Švicarca, ima i više Grand Slamova od njega, dok je protiv Srba u oba ta segmenta u deficitu. Sada je, prvi put nakon penzioniranja, progovorio o ova dva velika rivalstva.

Đoković, Federer ili Nadal – tko je najbolji sa 35+?

“Mečevi protiv njih dvojice bili su potpuno taktički različiti,” objasnio je u podcastu Andyja Rodika.

“Sa Rogerom je taktika bila jednostavna. Zato je moje rivalstvo s Federerom bilo atraktivnije za navijače nego s Novakom, iako sam s ovim drugim više puta igrao.”

“On je pokušavao jednu stvar, ja sam pokušavao drugu,” nastavlja Nadal, koji se povukao u studenom, na završnom turniru Davis Cupa u Malagi.

“Moj cilj bio je da mu razbijem bekhend. Cijelo vrijeme sam bio koncentriran na to. On je pokušavao igrati paralele iz dva razloga. Bilo da zabije direktan poen, bilo da stvori sebi više prostora. Rogerov cilj bio je biti agresivniji, svaki put kad bi udario forhend, ja sam pravio korak unatrag. Objašnjenje je jednostavno, za mene je njegov forhend bio najbolji protiv koga sam ikada igrao. Bila je to partija šaha u kojoj nije bilo tajni. Cijeli svijet znao je koja je bila strategija.”

Nadal je bio bolji u tom nadigravanju – dobio je 24 od 40 mečeva.

“U početku sam više pobjeđivao na zemlji, ali kasnije je došao trenutak kad sam mogao pobijediti i na betonu. Pri kraju karijere, on je napravio korak naprijed i počeo igrati puno agresivnije,” objasnio je Rafa sedam poraza u posljednjih osam mečeva ovog rivalstva.

“Mislim da je u početku griješio jer je igrao bekhend top spin i omogućavao mi da ga napadam. U 2017. Roger je imao neke od najboljih trenutaka u svojoj karijeri. Činilo mi se tada da je sve bilo u njegovim rukama na tvrdim podlogama. Na zemlji je bilo drugačije. Igrao je super agresivno, njegov servis je bilo izuzetno teško čitati. Bio je vrlo precizan, nepredvidljiv, mogao je promijeniti smjer u posljednjem trenutku.”

Sa Novakom je sve bilo drugačije. Ako je Nadal protiv Federera stalno vodio, mada je na kraju više gubio, s Đokovićem je bilo obratno. Do 2011. godine, kada je Novak nezaustavljivo krenuo prema vrhu, Španjolac je vodio s 16:7. Potom je Nole promijenio rezultat, a ta točka bila je stavljena na Olimpijadi u Parizu. Ta pobjeda donijela je Đokoviću prednost od 31:29.

“Protiv Novaka nije bilo tako jasne strategije kao protiv Federera. Mogli smo mi napraviti plan, ali sve se uvijek svodilo na to da moram igrati odlično tijekom dugog perioda. Također, znao sam da moram stalno prilagođavati igru. Nisam smio napadati njegov bekhend jer je rano udarao lopticu i stavljao me u tešku poziciju. Počeo sam koristiti drop shot iz bekhenda, to mi je ponekad išlo.”

“Također, pokušavao sam igrati više kroz sredinu, kako mu ne bih davao uglove. Ako protiv Đokovića otvaraš teren i ne stvoriš prednost, daješ mu šansu da igra kako on želi. Kada je u pitanju kontrola lopte, on je najbolji tenisač protiv koga sam ikada igrao i koga sam gledao,” dodao je Nadal.