Mnogi se pitaju kada je krenula naopako suradnja Gorana Ivaniševića i Novaka Đokovića.

Onog trenutka kad se promijenilo staro pravilo – o savjetovanju igrača tijekom mečeva. Od tada se vidi da Ivanišević, koliko god bio dobar stručnjak na treninzima i pripremama mečeva, nema pravi savjet u pravom trenutku – kada na mečevima ne ide.

Promjena pravila, koja vrijedi od početka natjecateljskog tenisa, uvedena je u ljeto 2022. Do tada treneri nisu smjeli svojim igračima govoriti što da rade tijekom mečeva. Snalazili su se na razne načine, a često su bili i kažnjavani ako bi ih sudac uhvatio. Poznata je situacija sa Serenom Williams u finalu US Opena 2018. protiv Naomi Osake. Njezin trener Patrick Mouratoglou  uhvaćen je u dobacivanju savjeta, a legendarna Amerikanka, koja to nije vidjela – potpuno je izgubila živce, piše srpski Sport Klub.

Prije dvije godine to je pravilo promijenjeno i neke je trenere uhvatilo na spavanju. Jednostavno, njihov rad se promijenio. Više nije bilo dovoljno pripremiti se za meč, sada je bila reakcija u mečevima bila sve važnija. Na primjer, Carlos Alcaraz i Juan Carlos Ferrero neprestano razgovaraju tijekom susreta. Koliko je njihova komunikacija plodonosna, znaju samo oni, ali Španjolac ima već dva Grand Slama.

VEZANA VIJEST

Đoković prvi put komentirao ‘otkaz’ Ivaniševiću: Prijatelji do kraja života

ATP

28. ožu 2024 0

ATP

28. ožu 2024 0

Bivši srpski izbornik: Ivanišević ima neke mane, dobra je to odluka za Đokovića

ATP

28. ožu 2024 0

ATP

28. ožu 2024 0

No, otkako je to pravilo uvedeno, komunikacija između Đokovića i Ivaniševića se iz turnira u turnir pogoršavala. Kad najboljem tenisaču svih vremena nije išlo, tražio je – vrlo često vrlo nervozno – pravi savjet s klupe. Hrvatski stručnjak, koji nije navikao na takav način rada, jer to nije bilo moguće u njegovom igračkom vremenu, nije mogao odgovoriti zahtjevima svog tenisača.

Njihove svađe bile su sve očitije i sve ružnije. Bilo je jasno da takvo stanje ne može još dugo trajati.

Ivaniševićev izraz lica često je bio prava slika mučenika, pokušavao je naći rješenje, što da vikne Novaku, ali nije išlo. Nije imao pravu reakciju. Istodobno, hrvatski mediji dolijevali su ulje na vatru, a Goran se osjećao kao između čekića i nakovnja. Novakove kritike da nije dobio prave savjete bile su čekić, a pritužbe novina i portala iz Ivaniševićeve domovine “zbog podnošenja takvog ponašanja” nakovanj.

U tom vrtlogu Wimbledonski prvak iz 2001. nije se snašao. Vjerojatno ni njemu samom nije bilo posve jasno zašto je sjajna suradnja s Đokovićem, okićena tolikim velikim trofejima, krenula krivim putem. Kao utjehu neka shvati činjenicu da je Novak s njim osvojio status najboljeg tenisača svih vremena, a kao pouku – da se mora promijeniti. Trenerski posao više nije isti kao prije uvođenja coachinga.