Prvi krug Europskog rukometnog prvenstva je iza nas, a nema sumnje kako bi se samo oni najhrabriji usudili prognozirati što nas čeka do kraja ovog, po svemu neregularnog prvenstva.

U utorak smo doznali 12 reprezentacija koje su ostale u borbi za medalje, a moramo priznati dva iznenađenja koja je tu malo tko očekivao – Crna Gora i Nizozemska.

No među njima se nisu našla i dva domaćina – Mađarska i Slovačka. Za prve potpuni debakl, za potonje očekivani rasplet. Baš kao što su debakl doživjeli i naši susjedi Slovenci.

No, debakl naših sjevernoistočnih i sjevernozapadnih susjeda ništa je u sjeni debakla EHF-a na ovom prvenstvu. Organizacija koja je, baš poput im ‘prijateljskog’ IHF-a, godinama svijet za sebe, zabila si je još jedan svjetski autogol, a sve samo kako bi se prvenstvo odigralo te kako bi oni lijepi sponzorski novac pospremili u blagajnu. Koga ionako briga za zdravlje aktera i navijača?! Na ruku im svakako idu i mjere koje u Mađarskoj za vrijeme Eura ne postoje.

Uoči prvenstva EHF je odlučio kako umjesto planiranih 14 dana karantene igračima dovoljno samo pet dana karantene, a uz dodatna dva negativna testa. Također, odjednom je izbornicima dopušteno da širi popis od 35 igrača mogu proširiti i na bližu i dalju rodbinu, ako je u stanju igrati rukomet.

I tako smo dobili nikad neregularnije prvenstvo i cirkus kakvog se ne bi posramio ni Monty Python. Neke od reprezentacija uoči Eura odlučile su biti u balonu i ne igrati prijateljske utakmice kako bi izbjegle scenarij koji je pogodio hrvatsku reprezentaciju.. Postavlja se pitanje, jesu li reprezentacije mogle pametnije, kad već Mađari i EHF nisu?

Definitivno jesu, no previše vjeruju EHF-u. Rezultat? Nismo sigurni da pojedini izbornici, među kojima je sigurno i hrvatski Hrvoje Horvat, zna na koje igrače može računati u sljedećim utakmicama.

Svaki dan više se piše o pozitivnima u reprezentacijama, nego o rezultatima na terenu. Pa se brže bolje zove one koji su prvi tu preko granice u Nexeu i Zagrebu, ili možda još bliže, već u Mađarskoj. Potpuno zaboravljajući da su na širem popisu bili i Marin Šego i Igor Karačić. Ali tko će ga znati, daleko je Budimpešta za njih, pa je lakše zvati ‘prvog’ u susjedstvo.

Unatoč silnim problemima Horvat zasad dobro ‘pliva’, Hrvatska je prilično sigurno nakon poraza od Francuza, preko Srbije i Ukrajine preko Szegeda dogurala do Budimpešte. Gdje s nula bodova na kontu sanjamo polufinale, a put do tamo vodi nas preko Crne Gore, Danske, Nizozemske i Islanda. Danci, Islanđani i Francuzi su trenutno dva koraka ispred nas.

Kakvo je prvenstvo, ne bi nas čudilo da na kraju za zelenim stolom budu određeni polufinalisti jer eto Pero Metličić i Patrik Ćavar neće biti spremni doputovati pomoći Hrvatskoj, Olsson i Wislander Švedskoj, a Richardson i Omeyer Francuskoj.

Ovo više nema veze s rukometom, ovo je cirkus koji nikome ne treba…

P.S. Osim EHF-u, jer lova je ipak lova…