Možda sam prokleto romantičan, ali dobio sam groznicu.

Što to ima u košarci da u čovjeku izaziva emociju koju je toliko teško objasniti?

Zora je svanula, vani blaga rosulja. Nisam spavao cijelu noć. Ne zbog nesanice, niti ružnog sna. Riječ je o nečemu specifičnom, nečemu što prkosi zdravom razumu. Ili ga možda upravo potvrđuje.

Riječ je o Chicago Bullsima.

Mislima sam se vratio u kasno djetinjstvo, vrijeme kada je sve bilo nekako jednostavnije. Djeca nisu nosila telefone u rukama kao da im život o tome ovisi, odrasli nisu bili toliko nervozni zbog čekanja u redu na šalteru kako bi platili dnevne namirnice. Bilo je to vrijeme kada je jedva internet postojao.

Ne, nije to bilo 1975. — bila je to jesen 1996. godine. Vrijeme kada ste imali jedan, možda dva sportska kanala, i nadali se da će baš oni prenositi ono što vas zanima.

PROČITAJTE I:

Sport kao ljubav: Povratak NBA lige kući

Košarka

10. lis 2025 1

Košarka

10. lis 2025 1

VIDEO / Nova nestvarna partija Jokića i novi rekord!

Košarka

8:31 0

Košarka

8:31 0

Bullsi kao rock zvijezde

Jesen 1996. godine. Chicago Bullsi su krenuli u novu, drugu, svoju posljednju dinastiju s Michaelom Jordanom. Najbolja momčad ikad stvorena, uz dužno poštovanje svim današnjim iteracijama koje se smatraju najvećima. Ti Chicago Bullsi imali su dušu, srce, atrakciju. Bili su Rolling Stonesi i Beatlesi, sve u jednom. Njihove utakmice bile su poput rasprodanih koncerata najpoznatijih svjetskih rock grupa.

Jordan, Pippen, Rodman, Kukoč. Svaki s jedinstvenom aurom. Rodman, koji bi usred niza utakmica nestao u Las Vegas, vratio se bez poena — ali s 25 skokova. Pippen, moj osobni favorit. Kukoč, koji bi danas konkurirao za MVP-a. Jokić i Kukoč u istoj momčadi? San snova.

Možda sam beznadan romantičar, ali čekati jedan sat ujutro da gledam Bullse — to mi je bilo sve. To je bilo vrijeme kada nisam kuhao usred noći (priča za drugo vrijeme), već samo uživao u sportu. Jesen ima posebno mjesto u mom srcu. Početak NBA sezone, zima pred vratima, a noći ispunjene zvukom lopte o parket. Kakav prekrasan zvuk!

Romantičar u doba pragmatizma

Kada razmišljam o tim danima, hvata me nostalgija, ali i inspiracija. Kao da sam negdje na selu, usred jeseni, razmišljam o Lici, ima jedno malo mjesto imenom Švica, a ljepše od Švicarske. Nikad nisam bio, ali sanjam.

Godine prolaze, čovjek postane pragmatičniji. No sjeti se onoga što ga je činilo sretnim. Za mene, to su bili Bullsi. Nadao sam se da će trajati vječno. Izdržali su još dvije godine.

Nakon toga — suša. Derrick Rose vratio je nadu, ali kratko. DeRozan i LaVine nisu uspjeli vratiti Bullse gdje pripadaju.

Arturas Karnišovas, pred istekom roka, odlučio je zaokrenuti smjer. Možda je ove godine pronašao formulu. Josh Giddey, Matas Buzelis i još nekolicina mladih igrača probudili su emocije koje su godinama spavale. Možda su još prezeleni, ali vrijeme je na njihovoj strani.

Današnji Bullsi igraju košarku kakvu vole istinski fanovi — nesebično, atraktivno, efikasno. Trenutno su na omjeru 6-3, a sezonu su otvorili s 5-0 — najbolji start od 1996/97.

Trideset godina kasnije, ne čekam utakmice na jednom kanalu. Danas ih komentiram. Dar s neba.

Da mi je netko tada rekao da ću iz ‘prvog reda’ pratiti nastanak novih Bullsa, pomislio bih: “Taj čovjek ima viziju.” Kao što sam je i sam imao.

Gledatelji u Hrvatskoj program regionalnog sportskog kanala Sport Klub i ubuduće će moći pratiti na Telemachu, Total TV-u, OptiTV-u i preko platforme EON koja je dostupna svim gledateljima.