Na kraju uz sve probleme u igri - najvažnije: Hrvatska je došla do tri boda, na putu je prema novoj fazi Lige nacija, koliko god znamo proklinjati VAR tog 12. listopada 2024. je bio - naš felix!
Zlatko Dalić je početkom proteklog tjedna napunio točno sedam godina u izborničkoj fotelji Vatrenih. Sedam nezaboravnih godina, zbog kojih će uz njegov rezultat stajati – zlatni okvir. Ali, kako život ne poznaje jučer, već samo danas i sutra novo izdanje Lige nacija je i nova kušnja za šefa nacionalne momčadi. I nakon tri odigrane utakmice, odličnih šest bodova, kovitlac emocija neumitno sugerira: u igri osciliramo, dolaze neki novi klinci, a ništa ne možemo bez – Luke Modrića.
Nakon jedne teže sezone za kapetana Hrvatske u Realovom dresu čini se da u novoj sezoni Modrić igra bolje u majici ‘kraljevskog kluba’, a protiv Škota u njegovom Maksimiru još jednom je pokazao da su godine samo broj, a on da je taj neoborivi stup bez kojeg bi Dalić vjerojatno bio negdje u Kataru ili Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Još jednom je vodio momčad, trčao od šesnaest do šesnaest, bio jedan od boljih u obrani, a najbolji u vezi. Šteta i za dva udarca koja su mogla završiti iza Gordona. Dakle, u godini kada će napuniti četiri desetljeća života najveći nogometaš u našoj povijesti doslovno čuva Vatrene. I ove brojke koje možete vidjeti u grafičkom prikazu su zapravo nešto zbog čega ti pamet stane. Svjesni smo svi da će Hrvatska patiti nakon njegovog umirovljenja, time je posao Zlatka Dalića teži.
Nekoć se Hrvatska mogla samo hvaliti svojom obranom. Plejada velikih stopera nosila su ‘kockasti’ dres, nedavno su nas napustili Lovren i Vida koji su bili sudionici naših najvećih pobjeda. I taj kadar koji imamo danas, da ne kažem sila natjerala je izbornika da eksperimentira. Igrati s tri u zadnjoj liniji ili razmišljati o povratku na četvoricu u zadnjem redu? Mislim da u 2024. godini upravo s obranom imamo najviše problema. Na Euru smo primili dva gola u dubokoj sučevoj nadoknadi, to nam se dogodilo i protiv Škota kada je Jakić gurnuo loptu u svoju mrežu, ali srećom tu je bio VAR. A kad je obrana nesigurna, tada zna i cijela igra patiti. Definitivno u tom segmentu će morati Dalić najviše raditi, uigravati i donositi – prave odluke.
Protiv hrabrih, borbenih, ali nogometnim znanjem skučenih Škota ponovno smo odigrali – za plus tri prije nego za minus četiri. Ono što smo definitivno doznali je činjenica da se Ivan Perišić vratio nogometu. Teška ozljeda, pogrešna odluka s Hajdukom, prava s PSV-om, sve to je Perja uspio nekako prebroditi i još jednom nam pokazati i na desnoj strani koja nije njegova prirodna pozicija da je jedan od nogometaša koji je najviše dao hrvatskoj reprezentaciji. I aplauz tribina u Maksimiru su bila dovoljna da na kraju razvuče onaj osmijeh kojeg nema prečesto na licu.
Definitivno smo dobili i potvrdu da Igor Matanović zaslužuje pozornost. Okomit, odlučan, ne odveć velike tehnike sigurno uz Budimira može biti u kadru Vatrenih i na taj način nam dati novu dimenziju. Uz Andreja Kramarića, koji je u 99 nastupu postigao 30. gol uz kojeg možemo napisati ono čuveno “No Krama, no party” ipak imamo opcije. Je li Dalić možda požurio s izmjenama strijelaca protiv Škota? To su sad već nijanse.
Koliko moramo zapravo cijeniti Matea Kovačića, koji je izostao zbog obiteljskih razloga (čeka porod supruge) vidjeli smo u igri veznog reda. Marijo Pašalić, Modrić i Luka Sučić, to nije bilo to, ulaskom Petra Sučića nije se ništa drastično promijenilo, a Baturinin ulazak nam je već dodao notu novog šarma. Sreća je što nam se igrači ipak rađaju, ali za sve što nam treba i što želimo ipak će trebati malo više strpljenja od onog što svi mi zapravo imamo.
Za tri dana je novi test i prigoda da se kvartet utakmica zaokruži još ponekim (bod)ovima. Za Varšavu će nam trebati ipak bolja izvedba nego maksimirska protiv Škota.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare