Otkada je Novak Đoković pokrenuo inicijativu za financiranjem slabije rangiranih tenisača koji teško žive uslijed pandemije koronavirusa, sve više je onih koji u tom projektu odbijaju sudjelovati.

Potrebno je naglasiti istinu i činjenice, Novak Đoković imao je svaku dobru namjeru iskoristiti vlastiti status ponajboljeg svjetskog tenisača i time na neki način kritizirati sustav koji podcjenjuje ‘malog’ čovjeka, u ovom slučaju slabije rangiranog igrača.

Svakako nije ista stvar kada ovakav projekt započne i podrži jedan od najboljih svjetskih sportaša ili pak netko za koga niste niti čuli. Đokovićeva inicijativa vrlo je brzo zaradila podršku i kolega velikana Rogera Federera i Rafaela Nadala, u čitavoj strukturi ideje njih trojica sudjelovali bi svaki s po 30 tisuća dolara. Manje bi uplaćivali oni slabije rangirani pa sve do stotog igrača koji bi se obvezao uplatiti iznos od pet tisuća dolara.

Ideja je bila prikupiti 4,5 milijuna dolara od čega bi svaki od igrača rangiranih između 250. i 700. mjesta na svjetskoj ljestvici inkasirao svotu od deset tisuća dolara. Pomoći su odlučili i neki sponzori pa je prije nekoliko tjedana spominjano kako je prikupljeno gotovo šest milijuna dolara. Nismo dobili informaciju je li taj novac već prisjeo na račune spomenutih igrača.

Međutim, neki nisu željeli sudjelovati, a najveće ime u tom malom krugu je Dominic Thiem. Austrijanac, dvostruki finalist Roland Garrosa i lanjski pobjednik Indian Wellsa ne želi “financirati one kojima je tenis samo poligon za nečasne radnje te one koji ne žive profesionalnim životom.” Ne može se reći da je Thiem u potpunosti pogriješio.

Velika većina igrača živi profesionalno, investiraju poprilične svote novca kako bi jednog dana probili barijere o kojima su kao klinci mogli samo sanjati. Problem jest što je vrlo teško dokučiti tko spada u tu kategoriju.

Ako pratite tenis nešto detaljnije sigurno ste čuli za ITF-ovu organizaciju pod imenom Jedinica za očuvanje integriteta u tenisu (TIU). Njena misija je razotkriti tenisače/ce koji nečasnim radnjama bacaju ljagu na tenis kao sport, a ponajviše na organizacije pod čijim okriljem uopće igraju ovaj prekrasan sport.

Kroz godine mogli smo čuti razne priče čak i od najboljih svjetskih igrača kojima su nuđene velike svote novca kako bi prodali mečeve. Možete samo zamisliti pod kakvim ponudama žive igrači koji dane provode na turnirima Futures kategorije.

ATP kao organizacija pokušava određenim mjerama igračima omogućiti nešto bolji život, prije nekoliko godina napravljena je potpuna transformacija Challenger Toura koji je sada više profesionaliziran, igračima je osiguran smještaj koji plaćaju organizatori turnira što ranijih godina nije bio slučaj. Nešto su povećani i nagradni fondovi iako to još uvijek nisu iznosi koji će oduševiti igrače.

Najviše namještanja mečeva ima na Futures Touru što je na neki način i logično. Zaista je rijetkost da se mečevi s te razine mogu pratiti u prijenosima, a istovremeno ponude kladionica prepune su igrača s najniže grane tenisa, a time se olakšavaju manipulacije rezultatima.

Godine 2015. argentinski tenisač Marco Trungelliti dobio je ponudu za namještanjem mečeva na Futures Touru do iznosa od nekoliko tisuća te čak do stotinu tisuća dolara ukoliko namjesti mečeve na Challenger turnirima. Argentinac je sve prijavio Jedinici za očuvanje integriteta u tenisu, a na osnovu njegovog svjedočenja tri njegova, slabo poznata sunarodnjaka zaradili su drastične kazne ITF-a.

Trungelliti je lani, u vrijeme Roland Garrosa, ispričao kako je zbog svog svjedočenja šikaniran od određenog kruga tenisača, a posebno se sramotnom izjavom istaknuo Ukrajinac Sergij Stakhovsky koji je Argentinca prozvao ‘cinkerom’. To zapravo i nije čudno obzirom da je u kuloarima upravo ukrajinski tenisač spominjan kao netko tko često zalazi na ‘tamnu stranu’ tenisa.

Vratit ću se na početak ove priče, odnosno smisao teksta i Dominica Thiema. Cijeli ovaj segment zapravo je dio šireg razumijevanja zašto Thiem te neki njegovi kolege poput Guida Pelle ne žele financirati slabije rangirane tenisače. Nije stvar u škrtosti već u činjenici da se na dnu teniske piramide događaju nečasne radnje koje narušavaju integritet tenisa kao sporta, a naravno i samih organizacija pod čijim se okriljem i igraju turniri.

Thiem to nije javno izrekao, vjerojatno kako ga likovi poput Stakhovskog ne bi prozvali cinkerom, no insinuacija je jasna. Zapravo, tko će bolje znati što se događa ispod površine određenog sporta nego oni koji su dio te strukture.

Naravno, premisa svega ovdje što je napisano nije da je tenis odjednom sport koji ‘smrdi od glave do pete’, jasno jest kako bi takav zaključak bio apsurdan. No, s razlogom se često kaže da samo jedan nemoralan čin ima snagu poljuljati vjeru u čitav sustav.

Ponovit ću, velika većina mladih tenisača i tenisačica uz svesrdnu i nesebičnu pomoć svojih roditelja ili pak nacionalnih saveza pokušava izgraditi karijeru, učiniti nešto od sebe u ovom velikom, često nepravednom svijetu, međutim borba protiv onih koji taj isti sport bacaju u kaos mora biti na jednako važnoj razini.