Canjuga za SK: Samo jedan osvojeni bod je dokaz da je kvaliteta ženskog rukometa pala

Rukomet 4. pro 202413:23 0 komentara
Eibner-Pressefoto ThomasxHess via Guliver Image

Hrvatska ženska rukometna reprezentacija neće vidjeti sljedeću fazu Eura, koji se održava u Austriji, Mađarskoj i Švicarskoj.

Presudio je poraz od domaćina Švicarske, a grupnu fazu završila je na posljednjem mjestu u poretku. Ovogodišnji Euro podsjetio je na one iz 2012., 2014., 2016. i 2018. (tada je također bila na posljednjoj poziciji). Nažalost, dogodio se prekid pozitivnog niza – prolazi dalje 2020. i 2022.

Vladimir Canjuga je za Sportklub analizirao nastup Hrvatske. Dotaknuo se izbornika Ivice Obrvana, izostavljanja Blažević, Mičijević i Pijević sa popisa te incidenta u Zagrebu između Kosa, Mandića i Srne.

Kako ste vidjeli zadnji nastup Hrvatske, koji je završio porazom od Švicarske i oproštajem od Eura?

“To je veliki šok za sve nas, koji se bavimo rukometom. Kako je sve krenulo još od utakmice sa Farskim Otocima, bilo je očekivano da će biti neizvjesno i teško. Žao mi je kao treneru s obzirom da sam pet godina bio izbornik reprezentacije i znam što znači ispasti u prvom krugu jer sam vodio reprezentaciju na tri Eura. Samo jedan osvojeni bod je dokaz da je kvaliteta ženskog rukometa pala. Očito će biti teško ostvariti plasman na Euro i Svjetsko prvenstvo, a o Olimpijskim Igrama da ne govorim. Danas svi igraju rukomet, a zadnja utakmica sa Švicarkama na Svjetskom prvenstvu završila je neriješeno. Izbornik Obrvan upozorio je da će biti teška utakmica. Naše cure su u jednom razdoblju bile izuzetno loše jer Švicarska nam je napravila 10:1 ako sam dobro zapamtio i pobjegla na velikih devet razlike. Drugo poluvrijeme su puno bolje odigrale i imale puno bolji pristup. Vratarka Bešen počela je braniti, ali razlika je bila prevelika.”

Hrvatska nije uspjela proći u drugi krug kao na prethodna dva Eura (2020. i 2022.). Dogodila joj se eliminacija, a zadnja je bila još 2018. godine.

“2012. i 2014. nismo prošli u drugi krug, a tada sam bio izbornik. Međutim, porazi od Njemačke, Španjolske i Švedske mogu biti alibi za razliku od remija sa Farskim Otocima i poraza od Švicarske.”

Izbornik Obrvan je nakon ispadanja izjavio da trenutačno nemamo bolje igračice. Kako vi gledate na to?

“Prije svega, to je izbor kolege Obrvana. O njemu neću nikada loše govoriti jer znam kako je izgledalo kada sam bio izbornik. Napadali su me svi veliki treneri iz drugih klubova, koji su sa strane mogli svašta pričati. Ne znam što se radi unutar reprezentacije, a Obrvan je vrhunski trener koji ima rezultate s obzirom da je vodio brojne klubove. O njegovoj trenerskoj kvaliteti je neupitno raspravljati. Jedno biti trener u klubu, a drugo izbornik. Može biti da je nepozivanje tri najbolje igračice utjecalo na atmosferu i ostatak ekipe, a ja ne bih uspoređivao je li Blažević trebala biti u igri umjesto Milosavljević. To su nijanse u kojima je izbornik donio odluku i mislim da ih nije trebao objašnjavati. Javnost će ga na neki način pokušati skautirati uz obrazloženje da se možda moglo bolje odigrati. Mislim da bi trebalo proširiti selekciju igračica i pri tome ne gledati samo u Podravku. U ženskom rukometu sam već punih 15 godina i na poziciji lijevog krila trebalo bi potražiti iskusniju igračicu umjesto Vuković, koja je mlada cura. Pred njom je perspektiva, ali postoji razlika između klupskog i reprezentativnog rukometa. Isto tako mislim da nisu dale svoj maksimum, iako je svaka naša igračica daleko bolja od protivničkih na svojim pozicijama. Na svakoj poziciji imali smo daleko kvalitetnije igračice, koje nisu dale ono što se od njih očekivalo.

Nažalost, dogodio se crni scenarij koji sam predvidio prije deset godina. To je da će biti sve teže i teže u ženskom rukometu, iako smo imali izvanredan uspjeh sa izbornikom Šoštarićem. Dosta toga se tada poklopilo zbog korone i jer smo bili izuzetno motivirani. Osvojili smo povijesnu medalju i nakon toga sve je bilo ispod razine. Loš plasman na prethodnom Svjetskom prvenstvu i sada ispadanje sa ovog Eura. Letvica se visoko diže, ali nemamo kvalitetu da budemo među prvih osam na velikim natjecanjima. Dokaz tome je naša liga, a 14 klubova u ženskoj konkurenciji je previše i trebalo bi je smanjiti na 10 ili 12. Tako se jedino može poboljšati hrvatski rukomet.”

Obrvan je prije početka Eura izostavio tri ključne i najbolje igračice sa popisa. To su Valentina Blažević, Ćamila Mičijević i Tea Pijević. Koliko je to ostavilo posljedice na reprezentaciju i je li bi Hrvatska ostvarila bolji rezultat na Euru da su one bile prisutne?

“U rosteru imali smo Barišić, Petiku i Prkačin na lijevom vanjskom. Tu je vjerojatno bila priča koja od njih tri će otpasti, ali Barišić i Prkačin pružile su dosta dobru partiju protiv Švicarske. Prkačin na početku, a Barišić na početku i kraju. Mislim da igrački ne bi bilo nešto fantastično, ali Blažević bi dala kvalitetu uz Milosavljević na sredini. Možda se nešto dogodilo unutar reprezentacije što mi ne znamo. Cure su zajedno bile desetak godina i sada ove tri nisu bile pozvane te se odmah ruši homogena družina. U reprezentaciju ulazi se kao u nogometu na način da se teško ulazi i da se teško ispada. Ne mogu suditi, ali to je više utjecalo na atmosferu nego kvalitetni dio. Uspoređivati je li Mičijević bolja od Barišić i je li Blažević bolja od Milosavljević bilo bi neumjesno te neprimjereno. Eventualno se nešto dogodilo unutar ekipe i to nema veze sa stručnim stožerom te sa relacijom ekipa-stožer.”

Je li ispadanje sa Eura iznenađenje ili je bilo očekivano?

“Kada sam vidio da smo dobili Dansku, znao sam da nju ne možemo proći. Protiv domaćina Švicarske bila je zadnja. Uz punu dvoranu, presudile su neke sudačke odluke. Iznenađenje je što smo zadnji iza Švicarske i Farskih Otoka. Prema tome, nikako ne možemo biti zadovoljni nego samo razočarani jer nismo ispali od Njemačke, Švedske i susjedne Slovenije koja je uspjela proći ili Crne Gore, Mađarske s kojima bi mogli igrati. Ostali smo iza dvije egzotične ekipe, koje ulažu u rukomet. U sljedeće tri-četiri godine morat ćemo zapeti kako bi se vratili na veliku scenu i morat ćemo se pomiriti s tim.”

Prošli tjedan dogodio se incident u Zagrebu nakon poraza od Nantesa u Ligi prvaka. Kos je udario Mandića, koji je završio na operaciji lica. Poslije toga Srna je uzvratio Kosu, čime je stao u Mandićevu obranu. Kako to komentirate?

“Evidentno je da je prošle godine Kos igrao dobro, a ove je u krizi s obzirom da je zadnje dvije utakmice odigrao loše. Sigurno je da je ovo bilo neprimjereno, a u svojoj trenerskoj karijeri ne sjećam se da je bila slična situacija. Možda je bilo neko koškanje, ali povredu lica nisam nikada doživio. To je šokantno s obzirom da su Kos i Mandić išli u srednju školu. Kos je očito bio ljut na sebe pa se nije mogao kontrolirati. To je šok, nedopustivo i za svaku osudu jer si nasrnuo na svog igrača. Žao mi je Kosa, koji je mogao napraviti karijeru u Zagrebu. Ovim je stavio mrlju na svoju karijeru i to će ga sigurno obilježiti, ali želim da se izvuče iz toga. Još više mi je žao Mandića, koji je upitan za Svjetsko prvenstvo. Šteta, ali nadam se da će biti pravi i da će biti spreman za sljedeće akcije ako preskoči ovu svjetsku smotru.”

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!