U subotu od 19.30 ekskluzivno na SK imate priliku gledati Eurofarm Rabotnik, a pobliže s momčadi upoznajte se kroz intervju s njihovim trenerom, srpskim stručnjakom Đorđeom Ćirkovićem.

 Rukomet u Makedoniji nisu više samo Vardar i Metalurg, a dokaz to je Eurofarm Rabotnik iz Bitolja, klub osnovan prije samo osam godina. Oni su posljednje tri godine u prvoj ligi, i to sa zapaženim rezultatima. Posljednje dvije sezona završavali su treći u prvenstvu, a igrali su i finale Kupa.

Ove sezone momčad iz Bitolja želi korak više, a da su na dobrom putu pokazuje i činjenica da su izborili grupnu fazu EHF kupa koju su izborili preko švicarskog BSV Berna. Kod kuće su slavili s uvjerljivih 29:19, a onda i u uzvratu 30:28. Kuglice su ih smjestile u skupinu s Nexeom, Tatabanyom i Hannover, a upravo kod njemačkog kluba gostuju u subotu od 19.30 sati uz ekskluzivan prijenos na SK3.

Bio nam je to povod da okrenemo broj njihovog trenera, srpskog stručnjaka Đorđea Ćirkovića kako bi se još bolje upoznali s ovim klubom.

Sportklub: Rabotnik je prilično mlad klub, postoje tek osam godina, a već u prvoj europskoj sezoni izbori ste grupnu fazu Kupa EHF-a. Možete li naše čitatelje malo pobliže upoznati s Vašim klubom.

Ćirković: Eurofarm Rabotnik je kako ste i naveli mlad klub, ali i izuzetno stabilan i ambiciozan. Pet sezona ima natjecateljski pogon, a ovo je treća sezona u najvišem rangu natjecanja u Makedoniji. Klub se u tom relativno kratkom periodu jako lijepo razvija u organizacijskom, kadrovskom i rezultatskom smislu. Specifičnost tog razvoja je svakako mjesto u kome se to sve događa (u Bitolju rukomet ima i ukus i miris)! Naime, jos uvijek smo u sjeni “starijeg brata” Pelistera i s obzirom na snagu njihovog brenda potrebno je da napravimo velike stvari kako bi se izborili za svoje mesto. Kada momčad dobro igra, svugdje postoji velika društvena vrijednost u tome da se izjasnite kao njen navijač. Svugdje, osim u Bitolju gdje je Pelister neprikosnoven. Organizacijski rast, afirmacija i razvoj igrača, posebno domaćih, pravljenje sportskog rezultata, to su ciljevi preko kojih želimo da se izborimo za simpatije što većeg broja ljudi.

https://www.instagram.com/p/BtWayC3n0am/

Sportklub: Vi ste uspješno vodili Vojvodinu nekoliko sezona, nakon toga bili ste trener u Rumunjskoj, pa voditi i kadetsku reprezentaciju Srbije. Kako ste završili u Makedoniji, što vas je privuklo u makedonski rukomet, prvi ste stranac na klupi Eurofarma?

Ćirković: Kako to već ide u sportu kontakt je napravio menadžer (Neskov), pa je uslijedio zajednički sastanak s radnim naslovom – traži se trener određenog profila da u gradu određenog senzibiliteta, u zemlji određenog mentaliteta ostvari zadani cilj. Na kraju sezone saznat ćemo da li je sastanak uspio. Sama činjenica da je značajan broj velikih trenera (Vujović, Raul, Červar…) radio u Makedoniji govori u prilog tome da to iskustvo može biti samo korak naprijed u karijeri.

Sportklub: Iako ste tek tri sezone u prvoj ligi, posljednje dvije sezone završili ste treći u prvenstvu i igrali finale Kupa. Tu su europski nastupi. Kakvi su ciljevi kluba ove sezone u Makedoniji, rekli ste kada ste dolazili da želite izboriti SEHA ligu?

Ćirković: Plasmanom u grupnu fazu napravljen je značajan rezultat, ne samo kada se pogledaju momčadi koje su se kvalificirale, već kada pogledamo koji su klubovi ostali bez grupne faze. Bez ikakve autolobističke priče jasan cilj kluba za ovu sezonu je izboriti Seha ligu (op.a. najmanje 2 mjesto u prvenstvu).

Sportklub: Momčad je mlada, imate tri makedonska reprezentativca, Filipa Čurlevskog, Filipa Kuzmanovskog i Gorana Krstevskog, pojačali ste ovih dana Mirko Radovićem, Vladislavom Ostrouskom i Nevenom Stjepanović. Hoćete li dovoditi još pojačanja ili ste zadovoljni postojećim kadrom.

Ćirković: Mislim da smo zaključili prijelazni rok, što se tiče Europe sasvim sigurno jer je rok za registraciju igrača jučer istekao. Do kraja veljače imamo mogućnost angažirati igrače za domaće prvenstvo, ali smatram da smo dovođenjem ovih igrača formirali momčad koja može do zacrtanih ciljeva.

Sportklub: Naši gledatelji imat će vas priliku upoznati kroz tv prijenose. Kakva su vam očekivanja od Kupa EHF-a, što kažete o rivalima u skupini, sigurno da nitko ne može računati na sigurne bodove u Bitolju.

Ćirković: Već sam više puta rekao da je ogromna kvaliteta u ne tako zvučnoj grupi. Uz moćne protivnike (izgrađen sistem igre) mi ćemo uporedno voditi proces izgradnje momčadi i integracije novih igrača. Siguran sam da ćemo i u takvim okolnostima biti nezgodan rival svima.

https://www.instagram.com/p/Bqwzr10H5ef/

Sportklub: U Makedoniji je rukomet sport broj 1, što općenito mislite o ekspanziji rukometa u toj zemlji posljednjih godina. To je uistinu nešto posebno u odnosu na druge zemlje regije gdje je rukomet na marginama?

Ćirković: Apsolutno točno i odličan je osjećaj raditi posao kada znaš da veliki broj ljudi to strastveno prati (naravno u tim okolnostima nema sredine). Mogu samo da im poželim da im se ta ulaganja, ljubav i strast prema rukometnoj igri viš struko vrate.

Sportklub: Pratili ste Svjetsko prvenstvo? Kakvi su vam dojmovi, tko Vas je oduševio, tko najviše razočarao?

Ćirković: Nažalost ne na onaj način kako bih želio. Uvijek je to zbog obaveza prema klubu paralelno, odloženo, nepotpuno (osim same završnice). Dijelim opći dojam o uvjerljivim i sjajnim Dancima koji su prvi put uzeli SP. Posebno me raduje činjenica da se jednim takvim, perfektnim tehničko-taktičkim rukometom može stići do samog vrha. Do sada je fizička priprema momčadi da odigra već pomalo brutalan i nehuman turnir bila presudna.

Sportklub: Reprezentacija Hrvatske osvojila je šesto mjesto, kakav je ona dojam ostavila na vas?

Ćirković: I dalje je to nivo rukometa za sami svjetski vrh. Od polufinala velikog natjecanje (gdje nitko više puta nije bio nego Hrvatska) dijelile su ih nijanse, ali i kreativno tumačenje rukometnih pravila (op.a. suđenje protiv Njemačke).

Sportklub: Srbija još jednom nije uspjela izboriti drugi krug, što promijeniti da se reprezentacija bori za veće domete.

Ćirković: Personaliziranje problema u kome se nalazi srpski rukomet smatram nezrelim i zbog toga nikada ne logiciram na toj platformi. Kriza u našem rukometu je strukturalna i posljedica je izuzetno lošeg zakona u sportu. U njemu se klub naziva osnovnom jedinicom sportskog sistema, a u istom tom zakonu nemate rješenje (prijedlog) financiranja “osnovne jedinice sportskog sistema”. Kada gotovo svi klubovi u Srbiji primenjuju strategiju “preživljavanja” ili “strategiju niskih ciljeva” onda je plasman na SP izuzetan rezultat. Iako će se nekome ovo učiniti kao bježanje od odgovora mišljenja sam da je ovo fokusiranje suštinskog problema. Dakle, rješenje financiranja sportskih klubova, pa klub s budžetom (profesionalni menadžment, dobri treneri, selektirani mladi igrači (ne na osnovu članarina već drugih kriterija)), pa sedam, osam godina tako pa onda rezultat na velikom natjecanju.

Sportklub: Osobno, tko su vam rukometni uzori, koga smatrate najbolji rukometašem svih vremena?

 Nikada nisam imao uzore u tom klasičnom smislu! Više je to poštovanje i divljenje prema rukometašima koji su postigli velike stvari i pomaknuli neke granice u našem sportu. U moje vreme se u sport ulazilo “preko kože” (kada se naježiš gledajući neki meč). Kada sam imao 10-11 godina to su bili Isaković i Vujović. Kasnije sam se “ježio” kada gledam psiho-fizičko savršenstvo na terenu u obliku Karabatića ili snagu imaginacije Balića. Danas se “naježim” kad vidim “Hansenovu lakoću postojanja”. A u stvari je suština, možda i cijele ove naše priče – stvoriti igrača a on će stvoriti igru.