Sport u Americi je veliki privatan biznis koji tamošnjem gospodarstvu donosi milijarde dolara prihoda svake godine, a posebno mjesto imaju vlasnici franšiza koji svaki na svoj način utječu na zbivanja u zemlji.

Nedavno, u jednom razgovoru s kolegom u redakciji, raspravljalo se o privatnom vlasništvu i sportskim klubovima, konkretno, koji bi aktualni vlasnik jednog velikog kluba krenuo za zaradom i odrekao se svoje omiljene igračke. Stoga, odlučio sam postupno istražiti ovu temu došavši do nekoliko zaključaka.

Krenimo ipak redom, tko su najbogatiji vlasnici američkih sportskih klubova?

Na broju jedan bez presedana je Steve Ballmer. Do ne tako davno, jedan od vodećih ljudi Microsofta, Ballmer je s procijenjenom vrijednošću na iznosu od 96,5 milijardi dolara. Jedan je od svakako najstrastvenijih vlasnika klubova u Americi, a šansa da bi eventualno mogao prodati svoje Los Angeles Clipperse ne postoje. Ballmer je pokrenuo izgradnju najluksuznije arene u Inglewoodu, predgrađu Los Angelesa kako bi odvojio identitet svog kluba od poznatijeg člana sportskog društva Los Angelesa, Lakersa. Kada je prije gotovo deset godina kupio Clipperse, platio je najveću cijenu ikada za jednu sportsku franšizu – 2 milijarde dolara.

Na prva tri mjesta liste koju potpisuje poznati financijski magazin Forbes, zanimljivo, nalaze se vlasnici NBA klubova. Na drugom je mjestu gazda Cleveland Cavaliersa Dan Gilbert koji se obogatio na biznisu s kratkoročnim zajmovima pod okriljem svoje korporacije Quicken Loans. Njegova vrijednost procijenjena je na 31 milijardu dolara. Gilbert je izgradio momčad prvaka u Clevelandu s kulminacijom 2016. godine kada je osvojena titula prvaka. Ekipu je tada predvodio LeBron James.

Treće mjesto drži najmlađi dio društva, Robert Pera. S vrijednošću od 19 milijardi dolara, Pera se obogatio u softverskoj industriji, a vlasnik je Memphis Grizzliesa. Godine 2012. platio je 377 milijuna dolara za Grizzliese, a današnja vrijednost kluba je 1,3 milijardi. Grizzliesi ove sezone imaju fantastičnu momčad koja je druga u poretku Zapadne konferencije, a predvodi je MVP kandidat Ja Morant.

WALMART I KROENKE

Nema smisla nabrajati sve milijardere koji se bave poslom vlasništva sportskih franšiza u Americi, no postoje svakako intrigantna imena koja je vrijedno spomenuti zbog šireg globalnog konteksta. Obitelj Kroenke je poseban primjer.

Pratitelji sporta u Europi zapamtili su ime Stana Kroenkea kao vlasnika nogometnog kluba Arsenal iz Londona. No, Arsenal je tek ‘manja’ igračka u cijelom spektru bogatstva koje posjeduje Kroenke. Najvrjednija franšiza u njegovom portfelju su NFL momčad aktualnih prvaka Los Angeles Ramsa, a u vlasništvu ima i MLS momčad Colorado Rapids te NHL ekipu Colorado Avalanche. Zanimljivo, zbog antimonopolskih zakona u Americi, ne smije biti vlasnikom NBA momčadi Denver Nuggetsa, pa je vlasništvo prebacio na suprugu Ann s kojom je u braku već gotovo 40 godina. Ona je pak nasljednica carstva Walmart. Iako je na Forbesovoj listi sedmi (10 milijardi), a njegova supruga osma (9 milijardi), kombinirano vrijede i više nego što je procijenjeno.

OBITELJ GLAZER

Jedna od kontroverznijih obitelji koja je na velika vrata ušla u engleski nogomet. Naravno, riječ je o vlasnicima Manchester Uniteda. U Americi su svakako poznatiji kao vlasnici NFL momčadi iz Tampa Baya koju predvodi Tom Brady. Glazeri nikada nisu bili omiljeni u okvirima engleskog nogometa iako se ne može reći da nisu ulagali u momčad. Potrošen je velik novac, ali rezultata proteklih godina nema.

Najnovije informacije koje za sada nisu potvrđene, govore kako Glazeri uskoro pokreću i kriket momčad s imenom Manchester Uniteda.

JERRY JONES

Čovjek kojeg Amerikanci vole mrziti. Vlasnik Dallas Cowboysa koji otkada je postao vlasnikom franšize 1989. godine jedini je koji odlučuje baš o svemu. Proglasio se predsjednikom i generalnim menadžerom. Dobro je počelo, u prvih šest godina vladavine osvojio je tri Super Bowla, formirao jednu od najboljih momčadi 1990-ih godina, no Cowboysi su imali premalo sreće od tada.

JAMES DOLAN

Ono što vrijedi za Jonesa, ovdje vrijedi i za Dolana. S time da je Jones barem nešto osvojio. Kroz godine Dolan je u New York Knicskima plaćao jednako visoke svote novca za raznorazne skandale koji su se događali pod njegovim vodstvom kao što je i zapošljavao trenere i članove uprave. Dolan je također dobivao i brojne ponude za prodaju Knicksa, neke su bile i u vrijednosti od pet milijardi dolara, no nikada nije bio niti blizu odluke o prodaji. Novac mu jednostavno nije bitan. Knicksi su njegova omiljena igračka na užas većine navijača.

MARK CUBAN

Vjerojatno najomiljeniji vlasnik jednog sportskog kluba, Mark Cuban gazda je Dallas Mavericksa. Obogatio se u informatičkom sektoru, izvrsnim investicijama, a od Mavsa je stvorio NBA prvaka 2011. godine. Jedan je od najviše uključenih vlasnika klubova u Americi, gotovo da nema utakmice koju ne prati odmah iza klupe s igračima, bilo da je riječ o domaćim ili gostujućim utakmicama. Vjerojatno je najveći košarkaški fan od svih šefova momčadi.

OTKUDA POTJEČU AMERIČKI SPORTSKI BOGATAŠI?

Kada istražujete izvore zarade većine milijardera koji su danas vlasnici sportskih franšiza u Americi, doći ćete do zaključka kako su velika većina iz financijskog sektora gdje su se obogatili špekulacijama s dionicama i sličnim elementima. Dominiraju šefovi tzv. hedge fondova, ili investicijskih fondova gdje za visoku proviziju investiraju novac drugih bogataša. Tu spadaju David Tepper (Carolina Panthers), Marc Lasry (Milwaukee Bucks), Joe Lacob (Golden State Warriors), Steve Cohen (New York Mets), popis je doista predugačak.

UTJECAJ AMERIČKOG NOVCA NA EUROPSKI SPORT

Već se sada može reći kako je riječ o izrazitom utjecaju. Spomenuli smo obitelj Glazer na čelu Manchester Uniteda, kao i Stana Kroenkea u Arsenalu, a isto tako Amerikanci vladaju i Liverpoolom (John Henry), a gazda NBA momčadi Philadelphia Sixersa, Joshua Harris vlasnik je nogometnog kluba Crystal Palace. Amerikanci se ne šire samo na engleski nogomet, Dan Friedkin vlasnik je AS Rome, dok je Rocco Commiso na čelu Fiorentine.

Jasno kako je novac ovih milijardera olakšao poslovanje njihovim klubovima, no isto tako postavio je mogućnosti koje bismo mogli nazvati opasnima. Teško je zanijekati činjenicu da Amerikanci, posebno njihovi bogataši uživaju zarađivati i širiti svoje bogatstvo. Ne tako davno vidjeli smo barem za sada neuspješan pokušaj formiranja nogometne Superlige, zatvorenog natjecanja koje bi osiguralo golemu zaradu ionako bogatim klubovima, a dodatno napunili džepove bogatih vlasnika najvećih europskih klubova.

Na žalost običnih navijača, europski sport se mijenja, ne radi se samo o američkim bogatašima, tu su i oni arapski koji su još bogatiji. Pitanje jest, a odgovor bismo mogli saznati vrlo brzo, hoće li takav ekstreman kapital u potpunosti narušiti europske sportske tradicije koje su oduvijek odudarale od američkih.