Međunarodna udruga sportskih novinara (AIPS) objavila je najbolje u sportu u 2025. godini, a temeljem glasova svojih članova. Glasovalo je ukupno 836 novinara iz 121 države sa svih kontinenata. Slavio je Armand Duplantis, ispred Ousmanea Dembela i Carlosa Alcaraza.

U 2025. godini postavio je četiri svjetska rekorda u skoku u vis – 6,27 metara u Clermont-Ferrandu; 6,28 u Stockholmu; 6,29 u Budimpešti i 6,30 prkoseći gravitaciji, osvojivši svoj treći uzastopni svjetski naslov u Tokiju. Duplantis je od veljače 2020. godine čak 14 puta postavio svjetski rekord u skoku s motkom. Duplantis je 2025. bio neporažen u 16 natjecanja, a što uključuje i njegov treći uzastopni naslov svjetskog prvaka u skoku s motkom u dvorani u Nanjingu i peti uzastopni naslov Dijamantne lige u Zürichu.

U povijesti sporta postoje discipline koje se čine gotovo arhaičnima, kao da su osuđene na vječno ponavljanje istih brojki, istih rekorda i istih heroja. Skok s motkom bio je upravo takav sport – sve dok se nije pojavio Armand Duplantis. Ne kao još jedan talent, ne kao prolazni fenomen, nego kao redefinicija same granice ljudskih mogućnosti. U njegovom slučaju, pitanje više nije hoće li pomaknuti rekord, nego dokle će ga pomaknuti. Duplantis nije samo najbolji skakač s motkom svoje generacije. On je sportaš koji je ovoj disciplini oduzeo mistiku nedostižnosti i zamijenio je hladnom, gotovo rutinskom izvrsnošću. Rekordi koje je nekada rušio centimetar po centimetar, danas padaju s lakoćom, kao da su tek tehnička formalnost.

Priča o Duplantisu često se romantizira, ali njezina je srž u rijetkoj kombinaciji genetske predispozicije, savršenog okruženja i opsesivne posvećenosti. Rođen 1999. godine u Lafayetteu, u američkoj saveznoj državi Louisiani, odrastao je u obitelji u kojoj je atletika bila svakodnevica. Otac Greg bio je skakač s motkom, majka Helena Hejný bivša švedska višebojka i odbojkašica. No presudan detalj nije bio samo pedigre, nego dvorište obiteljske kuće – u kojem je stajala motkaška konstrukcija. Dok su druga djeca učila voziti bicikl, Duplantis je učio osjećaj za let. Motka mu nije bila sprava, nego produžetak tijela. Već s 11 godina preskakao je visine koje su za mnoge juniore bile nedostižne. U tim ranim snimkama, koje danas kruže internetom kao sportski mit, vidi se nešto rijetko: dijete koje ne skače protiv gravitacije, nego s njom.

Iako rođen i odrastao u SAD-u, Duplantis je vrlo rano odlučio nastupati za Švedsku, domovinu svoje majke. Ta odluka nikada nije bila opterećena političkim ili emocionalnim prijeporima. On je Šveđanin jednako prirodno kao što je i Amerikanac – dvojezičan, dvokulturan, ali u sportskom smislu potpuno fokusiran. Za Švedsku je postao ono što je nekada bio Jan-Ove Waldner za stolni tenis ili Björn Borg za tenis: globalna ikona iz male zemlje. No Duplantis nije nosio teret očekivanja – on ih je redefinirao. Svaki sport ima trenutak u kojem netko promijeni pravila igre.

U skoku s motkom to su nekoć učinili Sergej Bubka i uvođenje novih materijala. Duplantis je otišao korak dalje – promijenio je percepciju limita. Njegov stil je gotovo savršen spoj biomehanike i instinkta. Brzina zaleta, preciznost zaboda motke, prijelaz tijela preko letvice – sve izgleda čisto, racionalno, lišeno dramatike. Nema borbe, nema kaosa. Duplantis ne pobjeđuje silom, nego harmonijom. Svjetski rekordi koje postavlja – često za jedan centimetar, taktički, gotovo šahovski – nisu znak kalkulacije, nego potpune kontrole. On zna točno koliko može. I zna da ne mora pokazati sve odjednom. Vjerojatno je najfascinantniji aspekt Duplantisove dominacije njegova psihološka stabilnost. U sportu u kojem jedan pogrešan korak briše sav trud, on djeluje nepokolebljivo. Ne slavi pretjerano, ne dramatizira promašaje. U eri egocentričnih nastupa i brendiranja ličnosti, Duplantis ostaje gotovo staromodan. Njegov fokus je na letvici, ne na kameri. Upravo zato njegova veličina djeluje još uvjerljivije – jer ne traži potvrdu izvana.

Armand Duplantis već sada je najveći skakač s motkom svih vremena. Ne po broju medalja, nego po razlici koju je stvorio između sebe i ostalih. Njegova dominacija podsjeća na Usaina Bolta u sprintu ili Michaela Phelpsa u bazenu – razdoblje u kojem konkurencija ne nestaje, ali izgleda nemoćno. No njegova stvarna ostavština tek dolazi. On je sportu koji je bio na rubu medijske marginalizacije vratio pažnju, dramatiku i budućnost. Djeca danas ponovno žele skakati s motkom, ne zato što je to egzotično, nego zato što postoji netko tko pokazuje da je moguće letjeti više nego ikad. U jednom trenutku, kada se Duplantisova karijera bude promatrala iz povijesne distance, rekordi će možda pasti. Brojke će se ažurirati. Ali ostati će osjećaj da je postojao sportaš koji je učinio da nemoguće izgleda obično.