Koliko godina dana može značiti. Lani u ovo doba Hajduk je po tržišnoj vrijednosti bio tek četvrta momčad HNL-a, a danas je pretendent za naslov prvaka i vrijedi preko 100 milijuna kuna više!

Izvor je, naravno, Transfermarkt. Globalno prepoznat nogometni portal s vijestima, rezultatima, statistikama igrača i klubova, ‘ćakulama’ o transferima…

Po najnovijem ažuriranju HNL-a krajem prosinca prošle godine Hajduk je premašio 35 milijuna eura. Danas vrijedi 35.7 milijuna eura, što mu je najveća vrijednost u zadnjih desetak godina. Ne čudi, stoga, što je i ovaj današnji Hajduk ozbiljniji konkurent za titulu nego što je ijedan bio u proteklom desetljeću.

Dakle, gledajući razdoblje od godinu dana Hajdukova je vrijednost ‘skočila’ za preko 15 milijuna eura. S 20.5 na 35.7 milijuna. Gotovo dvostruko! Od dolaska predsjednika Uprave Lukše Jakobušića i sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa momčad s Poljuda skuplja je za oko 114 milijuna kuna!

Iz Hajdukova kadra s početka siječnja prošle godine jedino još David Čolina ima kakvu-takvu ulogu danas. Svi ostali su otišli, poput tadašnjih najskupljih eksponata Mije Caktaša (3.7) i Marija Vuškovića (3), ili više nisu standardni.

Jakobušić i Nikoličius krenuli su oštro, agresivno, hajdučki u obnovu momčadi. I, evo, u samo 12 mjeseci Bijeli su doživjeli totalni redizajn.

Još i prije dolaska Nikoličiusa, Jakobušić je vratio Lovru Kalinića na posudbu, a onda je nastavio jačati klub u suradnji s litavskim stručnjakom. Doveli su dosta igrača, mahom poznatih i prepoznatih, a ne anonimce.

Marko Livaja, Filip Krovinović, Gergo Lovrencsics, Jan Mlakar, Nikola Katić, Dario Melnjak, Josip Elez, Josip Vuković, Marco Fossati, Alexander Kačaniklić, Danijel Subašić, pa sada i Lukas Grgić iz Austrije… Usprkos određenim odlascima poput spomenutih Caktaša i Vuškovića, ali i Stanka Jurića, Hajdukova vrijednost konstantno raste.

Ne samo što su dovođenjem tih igrača Jakobušić i Nikoličius podigli tržišni značaj Hajduka, već su i sami ti igrači napredovali u bijelom dresu. Primjerice, Livajina je vrijednost gotovo dvostruko veća nego kad je došao u Poljud i sada iznosi 5.5 milijuna eura, što ga čini najskupljim igračem splitskog sastava.

Na njegovoj eventualnoj prodaji u budućnosti Hajduk bi mogao podosta zaraditi, iako je jasno da bi prije tog scenarija, ako bi do njega uopće došlo, obje strane voljele oploditi ovo razdoblje trofejem, možda i s više njih. A možda se i Livaja dugoročno vidi u Hajduku, tko zna.

Krovinović je na četiri milijuna eura, Mlakar vrijedi tri, a pored toga afirmirali su se i neki mladi igrači. U prvom redu Stipe Biuk koji već sada ‘teži’ 4.5 milijuna eura, Marin Ljubičić 1.5, a nakon iskoraka na posudbi u Šibeniku i dobrog početka sezone u Hajduku sve je vrjedniji i Emir Sahiti (1.2).

Neki od tih mladaca neumitno će se u skoroj budućnosti morati prodati. To je jednostavno tako, pogotovo u našim okvirima. Moraš prodati da bi zaradio i onda iznova uložio u daljnje jačanje momčadi. A zna se da su upravo mladi igrači, pogotovo oni iz vlastitog pogona, najzanimljiviji europskom tržištu.

Čak i ako, odnosno kada se dogodi sljedeća prodaja nekog od domaćih bisera, navijači Hajduka uvjereni su da će vodeći dvojac kluba pronaći način kako učiniti momčad još boljom, još kvalitetnijom i vrjednijom. Nekako vole što njihov sada već omiljeni tandem radi u tišini i što se njihovi poslovi ne probijaju u javnost prije nego što budu zaključeni. Vole taj element iznenađenja u njihovu radu.

Zato bijela navijačka vojska s nestrpljenjem iščekuje svaki potez Jakobušića i Nikoličiusa. Je li sljedeći Nikola Kalinić? Svima je to već dugo vremena gotova stvar, no dok ne dođe i do službenog potpisa, treba biti oprezan.

Možda do tada Lukša i Niko iznenade nekim novim imenom, što su u proteklih godinu dana već nekoliko puta napravili.