Hrvatski strateg KrunoJurčić donio je iznenadnu odluku o napuštanju klupe egipatskog kluba Pyramids. Jurčić je u klub stigao u trenutku kada u klupskim vitrinama nije bilo niti jednog trofeja, a nakon što je pokrenuo pravu revoluciju, Egipat napušta s pet osvojenih titula. Uz prošlosezonsku afričku Ligu prvaka, s Pyramidsom je osvojio dva Kupa, jedan Superkup te još jedan međunarodni trofej.

Kopić iznenada raskinuo suradnju s Dinamom iz Bukurešta, navijači mu posvetili transparent

Nogomet

11:42 0

Nogomet

11:42 0

Hajduk žestoko demantirao medijske napise oko priprema i poručio: ‘Velik broj igrača je s reprezentacijom’

Nogomet

prije 40 min 0

Nogomet

prije 40 min 0

Prema navodima tamošnjih medija, Jurčić i uprava kluba zajednički su odlučili da neće produljiti ugovor, a naš se stručnjak najprije porukom oprostio od igrača. Egipatski novinar Hany Hathout objavio je njegovu emotivnu oproštajnu poruku na svom Facebook profilu.

“Prije kratkog vremena kontaktirao me Krunoslav Jurčić, glavni trener Pyramidsa. Nakon što me obavijestio da je s klubom postigao dogovor o neproduženju ugovora, zamolio me da prenesem njegovu poruku svima: svojim igračima, upravi kluba, suparničkim klubovima, navijačima, pa čak i sucima”, napisao je novinar.

Hrvatski trener nije skrivao emocije dok je obrazlagao razloge svog odlaska te je uputio birane riječi igračima i upravi.

“Danas govorim s vrlo pomiješanim osjećajima. Nakon dugog razmišljanja donio sam odluku da ne nastavim s Pyramidsom. To je vrlo teška odluka za mene, možda jedna od najtežih u mojoj karijeri, jer ovo putovanje nije bilo samo poslovno iskustvo, već važan dio mog života. Prvo želim govoriti o igračima. Ponovit ću to još jednom, možda i posljednji put: najbolji dio ovog putovanja bili su ‘igrači’. U svakom trenutku i u svakoj utakmici vidio sam hrabrost, kvalitetu, ambiciju i želju za napretkom. Bili su pravi muškarci, borci i lavovi na terenu i izvan njega. Izuzetno sam ponosan što sam radio s njima i uvijek ću im biti zahvalan. Posljednjih dana primio sam mnogo poruka od njih. Hvala mojim momcima, hvala mojim lavovima, hvala mojim sjajnim igračima”, prenio je novinar Jurčićeve riječi te nastavio:

“Te poruke potvrdile su mi da ono što smo zajedno izgradili nije bila samo nogometna momčad, već pravo ljudsko prijateljstvo koje nikada neću zaboraviti. Također želim zahvaliti upravi. Imao sam sjajan odnos s Mamdouhom Eidom (izvršni direktor), Hanijem Saeidom (sportski direktor) i ostatkom stručnog stožera, kao i s upravom u Abu Dhabiju. Od prvog dana osjećao sam podršku, povjerenje i poštovanje. Nijedan trener ne može uspjeti sam, a sve što smo ovdje postigli rezultat je zajedničkog rada i kontinuirane podrške svih uključenih.”

Jurčić je otvoreno progovorio o energetskom pražnjenju i specifičnim izazovima s kojima se susretao na klupi Pyramidsa.

“Ovo putovanje bilo je prekrasno, ali i izuzetno iscrpljujuće. Teško je biti trener Pyramidsa. Svi znaju kvalitetu i potencijal momčadi, ali postoje izazovi koje mnogi ne vide. Ponekad sam imao osjećaj da sam trener, navijač, motivator i sve ostalo u jednoj osobi. Igranje bez velike navijačke baze iza sebe troši ogromnu količinu energije iz dana u dan, iz utakmice u utakmicu. Došao sam do točke u kojoj osjećam da sam dao sve što sam imao. Smatram da je došlo vrijeme za promjenu. Možda je momčadi potrebna nova energija s novim trenerom, a i meni je potreban novi izazov u karijeri. Dosegnuo sam vrhunac svojih ambicija, a, iskreno, i umorio sam se. Nije riječ o kvaliteti ili ambiciji, već o energiji. Svi treneri na svijetu ponekad dođu do takvog trenutka. Znam da je klub učinio sve kako bi me uvjerio da ostanem te je prema meni bio velikodušan i pun poštovanja do posljednjeg trenutka. Zato moja odluka nije posljedica bilo kakvog problema ili neslaganja, nego osobna odluka za koju osjećam da je ispravna u ovoj fazi mog života. Ako imam jedan savjet za klub u budućnosti, onda je to da pronađe trenera koji posjeduje ogromnu količinu energije jednako kao i stručnu kvalitetu. Nekoga tko razumije egipatski mentalitet i živi svaki dan sa svim detaljima treninga, utakmica i pritiska. Jer uspjeh ovdje, u Pyramidsu, prije svega zahtijeva iznimnu energiju.”

Na samom kraju, trofejni se stručnjak osvrnuo na svoj odnos s tamošnjom javnošću i demantirao medijske napise o pregovorima s drugim klubovima.

“Također želim uputiti riječ Egipćanima i cijeloj egipatskoj nogometnoj obitelji: ako sam u bilo kojoj utakmici, situaciji ili komunikaciji nekoga uznemirio, ispričavam se. To nikada nije bilo osobno. To je jednostavno dio moje osobnosti i načina na koji radim pod pritiskom. Ispričavam se sucima, suparničkim trenerima i protivničkim igračima ako je itko od njih ikada osjetio da je bio uvrijeđen. Iskreno kažem: žao mi je. Kada sam došao u Egipat, nisam znao mnogo o zemlji, a ni ljudi nisu znali mnogo o meni. Danas, kada hodam ulicama Kaira i vidim ljude koji žele razgovarati sa mnom ili se fotografirati sa mnom, osjećam ponos. Uspjeh nije samo osvajanje utakmica i trofeja, nego i to da ljudi znaju tko ste i da osjećaju kako ste učinili nešto vrijedno poštovanja. Što se tiče moje budućnosti, još ne znam. Želim nastaviti raditi i natjecati se za trofeje, ali još nisam donio odluku.

Odgodio sam sve ponude i razgovore dok ne donesem konačnu odluku. Možda uskoro započnem novo iskustvo, a možda prvo uzmem malo odmora. Ono što je sigurno jest da će moja sljedeća destinacija biti klub koji se bori za trofeje. Nikada nisam razgovarao s Al Ahlyjem niti me itko iz kluba kontaktirao, ni izravno ni neizravno. Sve što se pisalo o tome nije točno. Na kraju, odlazim izuzetno ponosan na sve što smo zajedno postigli. Ponosan sam na klub, ponosan na upravu, a više od svega ponosan na ove igrače. Oni će zauvijek ostati dio mog života i nosit ću uspomene na ovo putovanje sa sobom kamo god otišao. Hvala, Egipte, i hvala, Pyramidsu”, zaključio je Jurčić.

Prije nego što je ostvario povijesne uspjehe na afričkom kontinentu, Kruno Jurčić izgradio je ime u Dinamu. Kao igrač Modrih sudjelovao je u osvajanju tri uzastopna naslova prvaka od 1997. do 1999. godine te dva nacionalna kupa 1997. i 1998. godine, a s klubom je nastupao i u Ligi prvaka.

Još dublji trag ostavio je na klupi Dinama na kojoj je u tri trenerska mandata osvojio ukupno pet trofeja. U svojoj prvoj sezoni 2009. godine odveo je klub do dvostruke krune, osvojivši prvenstvo i Kup Hrvatske, dok je godinu dana kasnije uspješno obranio naslov prvaka. Zauvijek će se pamtiti plasman u Ligu prvaka 2011., ali i težak poraz od Lyona iste sezone (1-7) koji mu je presudio u drugom mandatu. Svoj trenerski opus u Maksimiru zaključio je 2013. godine, kada je u vitrine donio još jedan naslov prvaka te hrvatski Superkup. S tim je učinkom postao drugi najtrofejniji trener u povijesti kluba, smjestivši se na vječnoj listi odmah iza legendarnog Miroslava Ćire Blaževića.