Nekako mogu prihvatiti činjenicu da bi dovođenje četvrtog trenera bilo neozbiljno za klub poput Dinama (kao da već i tri nije dovoljno neozbiljno), no nije klub iz Maksimirske 128 zaostajao 20 bodova za Hajdukom i Rijekom niti je sezona bila potpuno izgubljena da bi se olako predali.

O sasvim nenormalnoj nogometnoj sezoni u Maksimirskoj 128 tek će se s odmakom vremena moći donijeti konkretniji zaključak. Sjajne igre u Ligi prvaka, katastrofalne na domaćim ‘pašnjacima’ nešto je što će se izučavati. Puno je čimbenika zbog kojih Dinamo danas u nogometnom smislu izgleda – razoreno. Od pogrešne sportske politike, krivih pojačanja, promašaja s trenerima, od kojih neki od njih ipak pokazuju da nešto znaju (Jakirović op. a.), ali prije svega lutanja i nesigurnosti. Očito je momčad i mentalno i fizički nespremna, a izvedba u Velikoj Gorici pokazala je da gazde nema pa tako igrači ne znaju kamo da vežu konja.

Dinamo se čini mi se prerano barem na sva zvona okrenuo novoj sezoni. Bobanov dolazak, koji je da se razumijemo jedan sjajan potez čini me se da je uzeo previše pozornosti. Naravno, sam njegov dolazak je možda i usporio neke trenutačne procese u klubu, no oni su toliko ove sezone kompromitirani da što god učini i u sjeni bolje je od poteza prethodnika. Imenovan je novi sportski direktor koji će uglavnom slušati što mu legendarni kapetan kaže. Što se Bobana tiče njega čeka jako puno posla i vjerujem koliko ga poznajem da puno razmišlja, malo spava te pokušava sve učiniti kako ne bi napravio neki pogrešan korak na samom početku. No, dok to čekamo, još uvijek je jedna vitalna stvar u pitanju – a to je borba za naslov prvaka koja klubu kakav je Dinamo mora biti imperativ. Zbog svega toga neki potezi Manenice i Zajeca ovog proljeća ipak nisu logični.

Zbog čega se Dinamo kocka s 50 milijuna eura? Nekako mogu prihvatiti činjenicu da bi dovođenje četvrtog trenera bilo neozbiljno za klub poput Dinama (kao da već i tri nije dovoljno neozbiljno), no nije klub iz Maksimirske 128. zaostajao 20 bodova za Hajdukom i Rijekom niti je sezona bila potpuno izgubljena. Pet kola prije kraja (u bubnju je 15 bodova) Modri zaostaju samo četiri boda za jadranskim suparnicima, što je daleko od izgubljenog prvenstva. I devet kola prije kraja netko je odlučio da Sandro Perković vodi momčad. Svaka čast vojniku kluba, koji je bio baš dobar pomoćnik svakom treneru, što već samo po sebi nije normalno, no mislim da je bilo sasvim dovoljno vremena donijeti konkretniju odluku.

Jer ako je netko mislio da će se iskusni igrači, senatori kako ih se posljednjih godina popularno zove sami reći – e sad idemo igrati i sami ćemo i ‘bez trenera’ osvojiti naslov u slaboj konkurenciji Hajduka i Rijeke – nije ozbiljan. U Velikoj Gorici se vidjelo da je momčad mentalno potpuno izvan borbe za naslov prvaka. Kao da je svatko u svojim mislima, kao da razmišljaju više što će biti sljedeće sezone, što donosi Bobanov dolazak. Izjava Perkovića nakon poraza protiv Gorice “da nema što zamjeriti svojim igračima” je zapravo njegova slika.

Dinamo u nedjelju protiv Rijeke ima posljednju priliku da se pobjedom vrati u igru. Upravo zbog toga što u sljedeće dvije utakmice ima direktne suparnike za naslov, a nakon toga ipak momčadi koje bi na valu dobrih rezultata ipak mogao i morao dobiti. Bila je to što se domaćeg nogometnog natjecanja najgora Dinamova sezona od one znamenite kada je završio u Ligi za bedaka. No, Hajduk i Rijeka su se pobrinuli da Zagrepčane još uvijek ostave u utrci. Za Dinamo je ulog najveći…