Trenerski je posao prilično apsurdan; kao David činiš sve da pobijediš Golijata, a u isto vrijeme, to sve radiš s nadom da će ti taj isti Golijat jednoga dana ukazati povjerenje!

Da sad parafraziram jedan vic kojega u poznatom jugoslavenskom filmu Zdravka Šotre priča briljantni Bata Stojković on bi mogao ići ovako: „Bili jednom, u jednom avionu Jakir, Leko i Dinko… ne znam dalje kako je to išlo po redu, samo na kraju Dinko je bio najpametniji i sve ih je nadmudrio“. Naravno, pretpostavljam da znate kako su prva dvojica treneri Dinama i Hajduka. Ovaj treći je trener Gorice, ali umjesto njega, na žalost prethodne dvojice, u ulozi „Srbina Ere“ iz Batina vica mogao bi biti i Osijekov trener Zoran Zekić.

Naime, Dinamo je prije dva dana izgubio od Gorice, koja je ranije u sezoni pobijedila i Hajduk, da bi splitski „bili“ sinoć pretrpjeli poraz i od Osijeka, samo ovaj put na Poljudu. Nakon što je sudac odsvirao kraj namjeravao sam malo prošetati, jer se nakon par kišnih dana ukazalo i sunce, ali ipak sam ostao do kraja poslušati izjavu Ivana Leke. Nakon tog govora, inače vrlo staloženog i prilično objektivnog trenera Hajduka, zaista mi je i trebalo malo zraka da se priberem i sredim misli. Neću ga citirati, ali Hajdukov trener je rekao kako su bili dobri u prvom dijelu, a u nastavku ih je šokirao rani pogodak Osijeka, te kako su dominirali, imali posjed. Dakle, momčad koja ne uputi niti jedan udarac u okvir protivničkoga gola ne zaslužuje ništa doli poraza. Posjed tu ne znači ništa, posebno jučer u Hajdukovoj igri, jer dojma smo da ne bi ugurali loptu u protivnički gol da igraju do slijedeće nedjelje.

Također, ako još znamo da su igrali na svojem terenu, onda je taj poraz još i dublji. Hajduk protiv Osijeka nije mogao apsolutno ništa, te su još imali i dosta sreće, pa poraz na kraju nije bio i još uvjerljiviji. Da sam bio na Lekinu mjestu najprije bih čestitao Osijeku, a zatim bi rekao kako je moja momčad večeras bila katastrofalno jalova, te da ćemo u slijedećim utakmicama pokušati promijeniti dosta toga. Ne znam otkud taj raskorak u viđenju ovoga ogleda između nas dvojice, ali naravno, moj pogled na stvari i nije bitan. Hajdukovim navijačima važan je Lekin stav, a s ovakvim nastupima Hajduk neće daleko dogurati. Nije nikakva novost ako kažem da Splićani ne igraju dobro, te da klub ovisi o raspoloženju samo jednoga igrača. Trenutačno ih ne vidim s pokalom pobjednika na kraju sezone. Marko Livaja ipak nije Messi, a i da jest ipak ne bi mogao sve sam napraviti, bez pomoći Xavija, Busquetsa, Inieste, Piquea… Na žalost, Hajduk nema niti jednoga od ovih, a i kao što sam već rekao Livaja je ipak daleko (jako daleko) od Messija.

Ako ste navijač Dinama, vjerojatno se samozadovoljno smješkate nakon ove prve polovice teksta. No, Dinamovi navijači ne bi trebali previše likovati zbog problema u kojima se našao Hajduk. Ne bi to trebali uopće, jer ako je Hajduk loš (a jest), Dinamo je još i gori. Za razliku od Hajduka, Dinamo je protiv Gorice još i imao nekakve prigode i postigao pogodak, ali onako katastrofalno odigrati samu završnicu vjerojatno ne bi uspjela niti moja lokalna ekipica s poznatog „dugavskog kruga“. Baš kao i Leko u Hajduku, Sergej Jakirović je u Dinamu dočekan kao spasitelj, kao netko tko će poslije kratke i neuspješne Bišćanove epizode klub izvesti na pravi put. Ne da nije uspio u tomu, već ga je odveo u potpuno krivom pravcu. Bez obzira što niti jedan od njih dvojice nema potpunu momčad na raspolaganju, te vjerojatno nisu dobili sve ono što su im uprave obećale, ipak niti Leko, niti Jakirović nisu opravdali povjerenje.

Leko kao da na nosu stalno ima neke psihodelične naočale, te u njegovim očima igra Hajduka izgleda boljom nego što jest, a Jakirović je pak kritičan i samokritičan, ali osim tog nesebičnog dijeljenja i primanja kritika, ne uspijeva napraviti ništa drugo. Na žalost, u ovom Dinamu nisam vidio njegov rukopis, te ne mogu razaznati što je to bolje u odnosu na one dane kad je na njegovom mjestu bio Igor Bišćan. Naprotiv, Dinamo izgleda i dosta lošije.

Što se tiče njihove perspektive na klupama dva najbolja hrvatska kluba, mislim da su obojica na rubu ulaska „u crveno“, te će slijedeće veliko posrtanje značiti i kraj njihova mandata na klupama. Ovakva situacija u potpunosti otvara perspektivu vrlo pragmatičnom Zoranu Zekiću, te jednako talentiranom Željku Sopiću. I Osijek, te još više vodeća Rijeka, dočekali su svoje prilike protiv Dinama i Hajduka. Na kraju, moram ipak reći kako očekujem da će se u slijedećim nastupima Dinamova i Hajdukova krvna slika ipak popraviti, te da će izgledati bolje. Ukoliko se to ne dogodi, te se Lekina i Jakirovićeva momčad uskoro ne vrate na pravi put, dovoljno je onih koji iz prikrajka čekaju svoju prigodu. Čak nije niti nemoguće da se netko od ovih trenera koji trenutačno pritišću Hajduk i Dinamo (Jeličić, Zekić, Sopić) do kraja sezone preseli na neku od njihovih klupa. Trenerski je posao prilično apsurdan; kao David činiš sve da pobijediš Golijata, a u isto vrijeme, to sve radiš s nadom da će ti taj isti Golijat jednoga dana ukazati povjerenje!