Franko Andrijašević sprema se za treću sezonu avanture u Kini. Bivši igrač šampionske Rijeke uživa u Aziji i kapetan je svoje momčadi s kojom najavljuje ulazak u Ligu prvaka. No, istovremeno je u posljednjoj godini ugovora i na svojevrsnom raskrižju karijere: je li bolje ostati u Kini ili se vratiti kući? HNL je, veli, opcija koju nikad ne može prekrižiti...

Prije nekih tjedan dana Franku Andrijaševiću (31) završio je odmor. Vratio se u Kinu i sa Zhejiangom započeo pripreme za novu sezonu. Otkako je u ljeto 2021. napustio Rijeku, s novim je klubom Splićanin ušao iz druge u prvu ligu (štoviše, bio je junak prolaska u playoffu) i prošle sezone završio na visokom trećem mjestu. Bolje od očekivanja. Zato su sada apetiti porasli.

“Nadmašili smo očekivanja jer je primaran cilj bio stabilna sredina tablice. Slabo smo krenuli, bez pobjede u prva četiri kola, ali čim smo dohvatili prvu pobjedu, oslobodili smo se grča i opustili. Na kraju smo ostvarili najbolji plasman u povijesti kluba“, priča Andrijašević u razgovoru za Sport Klub.

Inače, riječ je o mladom klubu osnovanom tek 1998. godine. Prvi su put u najvišem razredu kineskog nogometa igrali 2007., potom su ispali 2016., pa se vratili u sezoni u kojoj je stigao Andrijašević.

“Klub je stabilan i uređen, atmosfera među igračima je zdrava. Prava smo klapa, sve je kliknulo. Sada smo ušli i u kvalifikacije Lige prvaka Azije. Imamo jednu utakmicu i to doma, ako prođemo ulazimo u skupine. Većina momčadi ostala nam je ista i vjerujem da ćemo biti čak i jači nego lani. Možemo se i ove godine boriti za vrh.“

U prve dvije sezone Andrijašević je u 60 utakmica postigao 21 pogodak uz osam asistencija. Odmah se nametnuo kao jedan od ključnih igrača, a koliko ga cijene u klubu dovoljno pokazuje činjenica da je trenutno kapetan momčadi. Velika čast za našeg igrača.

“To je znak respekta koji imaju prema meni, ali isto je i kod mene prema njima. Nema baš puno stranaca koji su kapetani u kineskim momčadima. Prepoznali su me i hvala im na tome.“

Raspitivali su se ove zime o Andrijaševiću i u drugim dijelovima Azije.

“Bilo je upita iz Saudijske Arabije i Dubaija, ali zadovoljan sam ovdje. Tu sam i kapetan, klub je stabilan, financije su u redu, ništa ne kasni…“

A i život se vraća u normalu nakon pandemije, ističe Franko. Grad u kojem živi zove se Hangzhou i broji negdje oko 13 milijuna stanovnika s okolicom, a nalazi se oko 200 kilometara zapadno od Šangaja.

“Mjera više uopće nema. Krajem prošle godine i početkom ove ukinuli su sve mjere. Gotovo pa preko noći. Od toga da se moraš gotovo svakodnevno testirati i posvuda pokazivati kodove do toga da se odjednom više nemaš gdje testirati. Eventualno se još moraju koristiti maske u bolnicama i zračnim lukama i to je sve. Grad je predivan. Ne biste nikad rekli da ste u Kini s obzirom na to koliko ima europskih restorana, međutim ne idem baš često do centra jer mi do njega treba nekih sat vremena. Pogotovo sada kad su tek počele pripreme. No, ljudi se više ne plaše korone i napokon je život opet normalan.“

Povratak života u normalu za Franka bi mogao značiti i skorašnji dolazak supruge i djece kod njega u Kinu.

“Trenutno sam ovdje sam jer kćerka mi završava prvi razred kod kuće. Imam ugovor do kraja sezone pa ćemo vidjeti što dalje. Za dvije godine će mi i sin krenuti u prvi razred.“

Nova sezona u Kini započinje sredinom travnja, kaže nam Andrijašević. Za razliku od većine europskih liga, u Kini se cijela sezona odvije unutar iste kalendarske godine. Bivšem hrvatskom reprezentativcu (tri nastupa) u novoj će se sezoni pridružiti i dosadašnji Dinamov kapetan Arijan Ademi koji odlazi u redove Beijing Guoana, kluba koji je ne tako davno trenirao Slaven Bilić. Što bi Franko savjetovao Ademiju, što ga čeka u Kini?

“Samo neka bude svoj“, jednostavno će Andrijašević.

“Ne plašim se ja za njega. Život u Kini? Vjerujem da će mu se svidjeti.“

A kakav je kineski nogomet? Kakav je i status stranaca? Vidimo još su tamo Oscar i Marouane Fellaini, a jedan od suigrača Andrijaševića je još jedan bivši hajdukovac Jean Evrard Kouassi…

“Ima tu kvalitete, ali i prostora za napredak. Liga je zanimljiva, nema jedne momčadi koja dominira. Svak svakoga može pobijediti. Svaki klub može imati maksimalno petoricu stranaca, no istovremeno u igri mogu biti samo četvorica. Kvaliteta lige i dalje dobrim dijelom ovisi o strancima. Prije par godina ograničili su maksimalnu plaću strancu na tri milijuna eura bruto po sezoni. Domaćim igračima ta je granica još manja. Tako je savez odlučio.“

Kako je i rekao, Andrijaševiću ugovor sa Zhejiangom istječe na kraju 2023. godine, dakle po isteku sezone koja će tek početi. Što dalje? Ostati u Kini ili se vratiti u Europu, možda i u Hrvatsku, jer bi tako bilo lakše zbog obitelji?

“Lijepo mi je ovdje, zadovoljan sam. Baš sam se pronašao i, ako bi mi se ubrzo obitelj ovdje pridružila, vjerojatno bih ostao i onda upisao kćerku u neku međunarodnu školu ovdje. Sada je i lakši život bez svih tih mjera. Da ste me pitali prije par mjeseci, možda ne bih bio siguran, ali sada je stanje puno bolje. Međutim, život nas nogometaša je takav da si jedan ovdje, drugi dan tko zna gdje. Nikad ne znaš što ti budućnost nosi. Na ljeto ću biti pametniji.“

Je li povratak u HNL opcija? Ako ste zaboravili, Franko je u našoj ligi igrao za Hajduk, Dinamo, Lokomotivu i Rijeku, s kojom je 2017. postao prvak države i osvojio Kup.

“Iskreno, ne razmišljam trenutno o tome. Više sam koncentriran na Kinu, ali nikad ne reci nikad. Uvijek ostavljam otvorena vrata HNL-u. U toj sam ligi proveo gotovo cijeli život.“

Da možete birati i da vas sada zovu četiri najveća hrvatska kluba, tko bi imao prednost u vašem srcu?

“Teško mi je isticati klubove, ali da se odlučim vratiti u HNL, sigurno bih prvo gledao što je s Rijekom. Tamo se osjećam ugodno, ljudi su super prema meni od prvog dana i uvijek se rado vraćam u taj grad. No, za sada je HNL na čekanju, vidjet ćemo.“

Pratite li i HNL? Jeste li više očekivali od utrke za prvaka ove sezone?

“Pa, jesam. Svi kažu da se kvaliteta lige podigla, ali meni više djeluje kao da su ovi vodeći klubovi malo pali. Hajduk ne igra dobro, Osijek nije bajan, Rijeka je imala lošu polusezonu, a čak i Dinamo ima problema, ali on za razliku od ostalih ima naviku pobjeđivanja…“

Hajduk je (opet) najavljivao pohod na titulu, ali ni ove sezone izgleda ništa od toga.

“Da, govorilo se o pojačanjima i mislio sam da će biti žešća bitka… Da Hajduk igra dobro, još bi se možda nekako i mogao stići zaostatak, ali ovako jako teško. Dinamo lagano korača prema novom naslovu. Ne znam, nekako mi se čini da Hajduk svakim padom izgubi godinu-dvije dok se ne oporavi. I to se stalno ponavlja.“

Kako onda stati tome na kraj?

“Po mom mišljenju, treba se osloniti na igrače iz omladinske škole i dati im priliku neovisno o financijskoj situaciji. Jer, stranci koji dolaze uglavnom nisu puno bolji od domaćih igrača. A vjerujte mi, nitko neće izgarati za klub više od domaćeg igrača koji zna što znači nositi dres Hajduka i koji igra sa srcem. Pa, neka se žrtvuje još jedna sezona ako to znači da će mladi stasati i da će se stvoriti prava kohezija. I onda na to dodaš strance koji će biti dodana kvaliteta.“

Tu je Andrijašević posebno naglasio sljedeće:

“Očito se nema dovoljno strpljenja s mladima, a upravo od njihove prodaje Hajduk živi! Evo, sad su prodali Biuka i Ljubičića, prije toga Caktaša, Radoševića, Pašalića i mnoge druge… Nisu stranci ti koji donose zaradu klubu.“

A je li Ivan Leko taj trener koji također zaslužuje strpljenje i vjeru?

“Teško mi je to reći jer me nikad nije trenirao. Sigurno su u klubu pričali o njegovim planovima i, čim su ga prihvatili, znači da su se složili. Problem je u Hajduku i taj što se stalno mijenjaju treneri, a svaki novi donosi sa sobom neku drukčiju filozofiju. Gledajte primjer Rijeke i Keka. U početku nije imao rezultat, sve dok jedne sezone nije sve sjelo na svoje mjesto. Treba vam dobar plan i da cijeli klub zajedno ide u istom smjeru.“

Kad smo kod Rijeke, Sergej Jakirović vratio joj je nadu u europski nogomet ovog ljeta.

“Prepoznaje se njegov rukopis. Osjeti se da igrači drukčije trče i rade nego prije. Napravio je određene rošade i sada su već u borbi za Europu. Hoće li je i dohvatiti, ne znam. Mislim da će Osijek zadržati treće mjesto, a četvrta bi onda mogla biti Rijeka. Iako, i Varaždin, Belupo i Istra napravili su skok i to je lijepo vidjeti.“

Da naši klubovi sutra moraju izaći na europsku scenu, kako bi se proveli?

“Uh, ne baš dobro. Europa sve kažnjava. Osim Dinama, naši klubovi proteklih nekoliko godina nemaju uspjehe u Europi. Za iskorak na toj razini trebate se dobro srediti, u prvom redu Hajduk i Osijek, te naravno Rijeka ako izbori plasman. Trebaju vam pojačanja, uigranost… Europa ne prašta.“

I za kraj, Franko, vidite li se u nogometu i u četrdesetim godinama kao recimo Zlatan Ibrahimović ili ipak nemate namjeru toliko dugo biti aktivni?

“Dok god budem uživao, igrao dobro i bio zdrav, igrat ću. Ne mogu bez nogometa. Prije par godina rekao sam da bih volio igrati barem do 35. godine. Eto, još tri i pol godine do toga. A sve iza toga bio bi bonus“, zaključio je Andrijašević.