Nakon novog teškog poraza Chelseaja (0-6 kod Cityja), sve je upitnija budućnost Maurizija Sarrija na klupi Chelseaja.

Postavlja se pitanje koliko će strpljiv biti Roman Abramovič. U prošlosti se nije libio ukloniti trenerska rješenja koja su se, na rezultatima, identificirala nedostojnima njegova velikog projekta na Stamford Bridgeu. Za primjer ćemo navesti Villas Boasa i Felipea Scolarija…

Međutim, Maruzio Sarri mogao bi dobiti još malo ‘fore’ iz klupske uprave, iako je bilanca (0-10) primljenih i postignutih pogodaka s dvije posljednje utakmice katastrofalna i za neke puno manje bogate i ambiciozne klubove.

Trik je u tome što je talijanski stručnjak u Chelsea ljetos došao s aurom taktičkog maga, donekle i inovatora. Njegov stil igre kojeg je tako sjajno implementirao u Napoliju uskoro je postao svjetski prepoznatljiv. Može se reći da je na njemu izgradio ime i renome, no isto tako postavlja se neizbježno pitanje – je li njegov patent ugrožen ovime što se događa u londonskom klubu?

Jedna od opcija jest i da Sarri sam podnese ostavku, u kojem slučaju bi vjerojatno ostao bez bogate kompenzacije za prijevremeni raskid ugovora, što je sasvim dovoljan motiv. Je li dovoljan da se ugrozi intelektualno nasljeđe kojeg bi Maurizio mogao ostaviti nogometu, pod uvjetom da se isto u potpunosti ne kompromitira do kraja ove sezone?

Pitanje je to na koje ne možemo ponuditi konkretan odgovor, ali ono što možemo jest malo pokušati objasniti koji su to osnovni postulati nogometa kako ga vidi ovaj 60-godišnji trener…

– Već u ovom kratkom roku otkako je Sarri došao, vidio sam neke stvari koje nisam nikada u životu – govorio je branič Chelseaja David Luiz tek koji tjedan nakon što je klub ljetos dobio Conteovog nasljednika.
– Jako mi je važan posjed lopte. Pokušavam ga prakticirati uz veliku brzinu lopte – objasnio je temelje svojeg nogometnog pogleda na svijet Sarri.
– Do svog stila igre došao sam na jedan prilično prozaičan način – kroz puno poraza – dodao je vrckasto.
Koji su to elementi o kojima je Luiz pričao, a što nikada nije vidio kod drugih trenera?

Za početak, riječ je o potpuno drugom pristupu u obrani:

– Neki igrači su 10 godina proveli igrajući obranu isključivo gledajući suparničkog igrača. Moja želja je naučiti ih da se brane tako gledajući samo loptu!

Drugi problem kojeg je Sarri morao čim prije riješiti nakon preuzimanja klupe od Contea je bila promjena sustava u zadnjoj liniji:
– Prije šest godina probao sam igrati obranu s 3 čovjeka, ali već nakon 2-3 utakmice shvatio sam da je za mene to nemoguće – priznao je.

Svih 26 utakmice ove sezone Chelsea je odigrao u formaciji 4-3-3. Sarrijeva nastojanja na terenu u velikoj mjeri podsjećaju na ona kojima teži Guardiola, jedan od najvećih inovatora u povijesti trenerskog svijeta.

– Jako respektiram Guardiolu. I kao čovjeka i kao trenera, za mene je on najbolji na svijetu! – nije se krio pokazati svoje simpatije Maurizio prema 12 godina mlađem stručnjaku koji ga je jučer rezultatski ponizio.
Kao i Pepove, Sarrijeve momčadi nastoje držati što više loptu u nogama, pri tome veliki naglasak stavljajući na pressing kao primarno oružje u fazi obrane.

OBRANA
Sarrijeve obrane brane se agresivnim pritiskanjem na polovici protivnika, pri čemu se nastoje smanjiti ili potpuno odrezati kutovi za dodavanje protivničkim igračima. Visoko postavljena zadnja linija pomaže u izvršavanju presinga, no problem u tom pristupu znaju stvarati brži protivnički igrači.

Cilj ovakvog načina igre jest čim prije vratiti posjed na svoju stranu ili prisiliti protivnika na pogrešku.
NAPAD
Napad se temelji na dva ključna principa: okomitost i posjed. Cilj je pomicati loptu prema naprijed i zadržati je do prilike. Sustav se temelji na igračima koji sam traže slobodan prostor i otvaraju koridore za okomita dodavanja.