Manchester United priprema se raskinuti s još jednim menadžerom, trećim u posljednjih pet godina.
Ako ćemo suditi po britanskom tisku, Jose Mourinho je hodajući mrtvac kako je slikovito opisao situaciju oko portugalskog stručnjaka Gary Neville.
Proteklih dana legende Man Uniteda redom se javljaju s kritikama. Neki spominju igrače, neki menadžera, neki upravu. Roy Keane govorio je ‘plaćljivcima’, Paul Scholes o ‘sramotnom treneru’, a Gary Neville o ‘nesposobnoj upravi’. Istina je kao i uvijek negdje u sredini.
Činjenica jest, United nije isti otkada je otišao Sir Alex Ferguson, vjerojatno najveći menadžer ikada. Čovjek koji je iz ničega mogao stvoriti nešto. Čovjek koji nikada nije dopustio da jedan igrač postane većim od kluba. Sjetite se samo Davida Beckhama. Čak ne moramo niti spominjati incident ‘leteće cipele’. Čim je postao modna ikona, veza s Victorijom, sve je to dalo naslutiti kako Sir Alex mora nešto učiniti. I u toj nakani je uspio. Nitko nije veći od kluba.
A što gledamo danas? Igrači ne mogu živjeti bez društvenih mreža, najvažnija stvar je tko vozi kakav auto, koliko ima tetovaža ili u kojem je noćnom klubu sinoć tulumario. Sve naravno mora biti objavljeno na twitter, instagramu ili nećem trećem.
Sir Alex je na čelu kluba ostao 27 godina, otkada je otišao, klub je promijenio dva trenera, a Mourinho će uskoro postati i treći. Tko je kriv za cirkus? Jer ovako se igrati s imenom kluba koji je upravo Ferguson stvorio na mnoge načine, u svakom slučaju, kao klub s najvećom financijskom vrijednošću, zaista može samo jedan veliki diletant.
Neka mi oproste ljubitelji lika i djela Eda Woodwarda, ali taj čovjek nije vrijednost koju Manchester United traži u upravi. Od Davisa Moyesa, preko Louisa Van Gaala, pa danas do Josea Mourinha, Woodward, bivši bankar, imao je velikih problema u komunikaciji. Teško je biti u velikom nogometnom klubu ako ne znaš sustav. Pogotovo kada je riječ o transferima. Woodward nikada nije imao nos za dobrog igrača, a jedino u čemu je uvijek bio dobar, bilo je odbijanje svakojakih želja spomenute trojke.
Jedini posao koji je vrijedan spomena, a u kojem nije radio probleme jest dovođenje Paula Pogbe iz Juventusa. Nedostatak komunikacije s Mourinhom bio je posebno ključan proteklog ljeta kada je doveden samo Fred iz Šahtjara, cijena je bila 50 milijuna eura, a čini se kako je Unitedov, odnosno Woodwardov interes potaknut istovjetnim zanimanjem Man Cityja. No, Guardiola kao da je znao isprovocirati reakciju nedoraslog Woodwarda te se na koncu bez velike pompe povući na stranu, pa umjesto brazilskog veznjaka dovesti Leicesterovog Mahreza.
Naravno, ovo nikako nije kritika usmjerena prema Fredu, riječ je o vrlo dobrom igraču, više se radi o tome kako Woodward nije dorastao poziciji koju izvršava.
Gary Neville je izjavio: “Igraju igrice s najvećim klubom na svijetu“, u tome svakako ima istine, a čini se kako s igrama neće biti gotovo tako skoro.
Menadžeri se mijenjaju, Ed Woodward ostaje. Ne, Sir Alex se nikada neće vratiti, čak i da je mlađi deset godina. Ovakav cirkus niti on ne bi mogao spasiti.