Europsko nogometno prvenstvo počinje 11. lipnja. Do petka donosimo 11 priča koje su na svoj način pisale povijest ovog natjecanja

Hrvatski nogometni savez od svog prvog dana zapravo je bio utvrda HDZ-a. Prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman je bio lud za nogometom do te mjere da je vodio politiku najpopularnijeg zagrebačkog sporstkog kolektiva. Posvađao se i sa vlastitim biračima (BBB za HDZ) kada je odlučio promijeniti ime Dinamo u najprije HAŠK Građanski, a kasnije u Croatiju. No, jako je bdio i nad reprezentacijom. Miroslav Blažević, šef Vatrenih mu je bio gotovo kućni prijatelj, tako da se na Pantovčaku slagala i strategija i taktika. Sjećamo se njegovih odlazaka u Francusku na Svjetsko prvenstvo, naravno i Ćirinog stalnog pogleda prema svečanoj loži.

Naravno, većina je Vatrenih također, barem na svom početku bila što javni a što tajni simpatizer stranke koja je vodila Hrvatsku u prvih deset godina. Neki su se u međuvremenu odmetnuli (Štimac), a sjećamo se i braće Kovač. te znamenite rečenice: I moj brat također. Nije se to puno promijenilo niti kasnije, a čini se da će i u budućnosti i to biti utvrda HDZ-a. A, naravno da se i najveći dio navijačkog korpusa Vatrenih regrutiran je iz redova Plavih.

Hrvatsku je na Euro 2012. godine vodio Slaven Bilić, koji je prije prvenstva najavio da bez obzira na rezultat neće ostati kao izbornik. Četiri godine nakon najtužnije bečke noći, a prvog neuspjeha (nije se plasirao na SP u JAR-u) Nane je želio ipak doći do pamtljivog rezultata. Nije imao sreće pri izvlačenju skupina – Italija, Španjolska, koji su igrali finale Eura i Irska. I baš se za Gdanjask, kojeg je Jonny Štulić opjevao u svojoj znamenitoj uspješnici “Poljska u mom srcu” pripremala kockasta invazija.

Posebno je bilo veselo u vlaku iz Zagreba prema Gdanjsku. Dug put, alkohol da skrati muku. No, u jednom se trenutku priča otela kontroli. Dvije navijačice Viktorija i Jelena su se malo ‘zaigrale’, te su pokazale da i one imaju ‘lopte’ za Euro. I ne bi to prošlo posebno zapaženo, da se nakon otkrivanja njihovog identiteta nisu užarile društvene mreže. Naravno, zločesti novinarsi su iskopali da je jedan od te dvije djevojke gradska vjećnica u Krapini, inače članica mladeži HDZ-a, a druga također iz iste partije referentica u pismohrani Ministarstva kulture.

Sve se pretvorilo u skandal, novinari su ‘jahali’ danima, a obnažene grudi su postale hit prvenstva i jedna od najdubljih uspomena na turnir.

Dobro, zaslužili su dečki da ih spoemneno. Krenuli smo pobjedom protiv Irske 3:1, Mandžukić dva i Modrić jedan gol. Uvijek su ta otvaranja nezgodna, teška, a Irci su uvijek tvrdi i neugodni. A onda su došli Talijani od kojih nikad nismo izgubili. Opet Mandžo poništava Pirlovu prednost. Gol za 1:1, u tipičnoj utakmici s Talijanima. Teško, čvrsto, oni bez ideje protiv nas. četiri boda i nada u četvrtfinale.

Ponovno Gdanjsk i Španjolci. Teška bitka u kojoj su Bilić boysi zapravo bili ravnopravni. Imao je Ivan Rakitić šansu utakmice u 57. minuti. Modrić je ubacio loptu s desne strane, a Rakitić je vjerojatno u tom trenutku pomislio, zašto nisam kao klinac više vježbao na visečoj lopti. Da sam barem to radio, sad bi zabio Casillasu i mi bi prošli dalje. Na kraju u sam smiraj Furija je zabila i otišla dalje.

Tako je nakon šest godina Slaven Bilić otišao u povijest kao izbornik koji je priušti navijačima najveću moguću bol. Da, taj će ga Beč i stadion Ernst Happel pratiti sve do kraja života. Ali, šest godina kasnije, ta momčad koju je regrutirao i na neki način stvorio otišla je do finala Svjetskog prvenstva. Ako to može biti utjeha.

U posljednjem nastavku obrađujemo 2016. godinu, a naslov je “Baklje Saint-Étiennea”