Pogledajte donju sliku. Ako imate želudac. Nije ugodno zadržati oči na licu Darija Benedetta više od nekoliko desetinki sekunde...

Niste li sinoć bili u prilici pogledati završnu utakmicu Cope između Rivera i Boce, propustili ste ovaj kadar za sva vremena. Vidjeli smo ga nekoliko trenutaka nakon što je službeni gost ove utakmice poveo na samom kraju prvog poluvremena.

Bila je to fanatastična akcija viđena tek koji trenutak nakon što je River na drugom dijelu terena i sam propustio jednu prilično lijepu priliku. Kontra koja je uslijedila bila je više nalik nogometu kakvog u Europi obično gledamo sredinom tjedna…

Nandez je povukao loptu od svog šesnaesterca, na 40-ak metara od vlastitog vratara uputio je nevjerojatno preciznu dubinsku loptu kroz samu sredinu igrališta, nešto poput Luke Modrića protiv Danske u produžetku, ali puno bolje!

Riverov branič bacio se kako bi spriječio taj epski pokušaj, ali nije uspio. Benedetto je prihvatio loptu i u maniri najvećih egzekutora koji su ikada hodali, već u prvom dodiru potpuno eliminirao posljednju smetnju na putu prema golmanu Boce.

Ne znam je li opisana sekvenca igre trajala i sekundu, a zatim je Benedetto pronašao put lopti za 0:1, kao da je riječ o rutinskom privođenju već gotove utakmice protiv momčadi sa samog dna argentinskog prvenstva.

I taman dok smo se trijeznili, zaslijepio nas je drugi kadar. Strijelac je pokazao klasu u igri, a onda se spustio na razinu primata kada se, iza leđa, mućki i pokvareno, izbeljio Gonzalu Montielu. 

Ta slika ispričala nam je sve što smo trebali znati o ovom Superclasicu.

Mržnja između pristalica dvaju suparnika ne može se svesti na uobičajene kategorije društvenih znanosti, a kada smo vidjeli ludilo u pogledu Benedetta, odmah su nestale i posljednje dvojbe oko ispravnosti odluke Conmebola o preseljenju ove toliko iščekivane utakmice. Ne s Riverova Monumentala, ne iz Buenos Airesa, ne čak ni iz Argentine.

Već sa cijelog kontinenta!

Tijekom utakmice, komunicirao sam s kolegom.
U jednom trenutku djelovao mi je vrlo zabrinutim:

“Zamisli ti kakva je situacija kod njih kada su ovakvu utakmicu morali igrati u Madridu, na drugom kontinentu!”

Pogled Benedetta, koji je cijelu karijeru proveo u Argentini i Meksiku, sletio je kao as na desetku takvog razmišljanja.

No, je li premještanje ovakvog događaja na Realov Bernabeu bilo zaista jedino moguće sigurnosno rješenje? Ako niste pogledali utakmicu, niste primijetili da su na tribinama madridskog zdanja prisutne bile tisuće i Riverovih i Bocinih navijača (što je u Argentini i teoretski nemoguće od 2013.), a ničija krv nije potekla. Nikakvih izgreda nije bilo, niti jedna baklja ili raketa nije ispaljena prema suparničkom sektoru.

Krije li se odgovor u pripitomljenosti španjolskog iseljeništva Buenos Airesa ili u nemilosrdnoj organizaciji koju je u djelo sprovela jedna organizirana i stabilna europska država? Dok ga tražite ovom pravcu možebitnosti, dopustite da primijetim jednu slabije primjetnu dimenziju.

Utakmica kao utakmica bila je fantastična, ako ste je propustili imate za čim žaliti. Prvi pogodak bio je potpuno na tragu vrhunskog nogometa kakvog utorkom i srijedom nudi ‘naša’ Liga prvaka. No, problem je što je to tek bio početak, tek naznaka onog što slijedi!

Od te točke u vremenu kvaliteta je samo rasla, teško je odlučiti koji od sljedećih golova je bio spektakularniji: drugi, postignut od strane Pratta nakon dva uzastopna dupla pasa kroz gusto postavljenu obranu Boce… Ili treći, presudni, majstorija Quintera u 109. minuti s 25 metara, iskosa, koja se od same grede odbila u mrežu?!

Superclasico je ponudio fenomenalan nogomet, ali dok još ližete prste pri pomisli na utakmicu, probajte sebi samima pošteno odgovoriti: biste li finale Cope pogledali da se u njemu nisu sastali oni čije utakmice nisu samo sport? Biste li uzvrat pogledali da se prije njegova prvog i drugog neuspješnog pokušaja nije događalo što se događalo? Da, na koncu, nije preseljen u Madrid i postavljen u Europi puno prilagođeniji termin?

A sve to nije se dogodilo tek slučajno. Nije Conmebol Bocu i River otjerao iz njihova grada i s njihova kontinenta samo zato što su u Argentini barras bravas uzele malo previše maha i upliva na društveno-političkoj stratifikacijskoj ljestvici.

Sigurnost je, ovdje, poslužila tek kao dobar izgovor da se od Cope Libertadores pokuša napraviti globalniji proizvod, puno sličniji Champions League. Da nije riječ samo o mojoj fantaziji dobro će posvjedočiti i izjava predsjednika Južnoameričkog nogometnog tijela:

“Uefa je dvadeset godina ispred nas. U tom vremenu, nešto se ozbiljno dogodilo. Europa je radila na pravi način, mi nismo. Ne zavaravam se da ćemo smanjiti tu razliku, ali ako ništa, želim da počnemo pratiti dobre trendove i da se taj razmak barem ne nastavlja povećavati”.

Tako je još prije nekoliko dana zborio Alejandro Dominguez, čovjek koji ima viziju. Južnoamerička Liga prvaka ove godine u Madridu. Sljedeće godine možda u Tokiju…

Mislite li da to najavljuje rušenje romatičarske slike o tamošnjem nogometu, posljednjem utočištu pred gramzivim raljama kapitala, pogledajte još jednom golove sa sinoćnje utakmice. I pomislite koliko puta manje milijuna ljudi bi ih vidjelo da prije dva tjedna ulicama Buenos Airesa nije vladalo stanje na rubu građanskog rata… 

Preseljenje finala na drugi kontinent opasan je presedan kojeg je Fifa amenovala, iako dosad nije dopuštala Ligi prvaka da svoje (završne) utakmice outsourcea na druga mjesta, izvan Europe. Čak je problem bilo i održavanje utakmice La Lige na tlu Sjedinjenih Država.

Dok smatrate kako je ovo korak prema smrti posljednjeg utočišta nevinog nogometa, pozivam vas da razmislite ponovno. Ili da otvorite Transfermarkt. Pa usporedite vrijednosti igrača i klubova iz argentinske nogometne lige s onima iz španjolske ili, nedajbog, engleske.

Zatim se vratite i iskreno odgovorite – je li to pravedno? Zar Benedetto, Nunez, Quintero, Pratto i Fernandez ne mogu sve ono što i njihova bolje uhljebljena braća koja kruh zarađuju nekoliko tisuća kilometara i koji ocean dalje?

Pa taj Benedetto je u 40 nastupa za Bocu postigao 30 pogodaka, uglavnom u izuzetno tvrdoj argentinskoj ligi. Statistika da ti pamet stane!

A znate kolika je njegova trenutna procijenjena tržišna vrijednosti? 10 milijuna eura! Sada kad igra u najboljim godinama. 

Pogledajte još jednom prvi gol s jučerašnje utakmice i odgovorite – je li to pravedno cijena za takvog majstora.

Možda vam to sada zvuči kao blasfemija, ali dislociranje finala južnoameričkih kontinentalnih prvenstava na druga tržišta mogao bi biti jedan od korak da se ispravi ta nepravda.
Pa koji bi nogometni poeta tome imao što za prigovoriti, zar ne?