Napoli je jučer remijem protiv Udinesea osigurao svoj treći naslov prvaka u povijesti ovog tradicijom bogatog kluba. Klub iz grada punog „luđaka“ čekao je na svoj red čak 33 godine, još od vremena kad je za klub igrao Mali zeleni, a novi trijumf dočekali su kada su kultni San Paolo preimenovali u čast najvećeg. Napoli će u nedjelju na Maradoni proslaviti ono što se donedavno činilo kao znanstvena fantastika. Pripremite se na kaos i lom, Napoli je prvak!

Iako je to sada samo jedna davna crtica iz povijesti, 2004. bila je ključna godina za modernu povijest Napolija. Klub je tada bankrotirao, dotakao potpuno dno i ispao je u treći rang talijanskog nogometa. Tada je na scenu došao poznati talijanski filmski producent, Aurelio de Laurentiis, kupio je klub koji je bio samo preslika onog moćnog, a sve ostalo je povijest ili kako bi Laurentiis sam rekao: „Ovo što dogodilo u posljednjih 20 godina nije moguće niti u filmu.“

Nakon što je Maradona uslijed suspenzije zbog zlouporabe kokaina posramljen napustio Napulj 1992, klub je potpuno pao u kolotečinu prosječnosti, a početkom stoljeća dotaknuli su novo dno ispadanjem u Serie C. Laurentiis je u tri godine klub ponovno vratio na stare staze slave i otad su tri puta osvajali kup i čak četiri puta završavali kao viceprvaci, ali to ludim Napolitancima nije bilo dosta. Htjeli su titulu i živjeli su za nju, a onda kada je klub konačno izgledao kako će to biti konačno ta sezona, došao je šok na ljeto 2022.

Klub su napustili gotovo svi dugogodišnji nositelji igre Napolija te bar na papiru najbolji igrači i navijači su strepili da će opet naglo pasti na sredinu tablice. Isti prijelazni rok ostali su bez igrača poput Insignea, Koulibalyja, Ospine, Mertensa, Milika i Fabiana Ruiza. Laurentiis nije niti trepnuo, smatrao je da su ti igrači puno dali klubu, ali da s njima nisu bili dovoljno kvalitetni kako bi došli do ultimativnog cilja, a ispostavilo se da je potpuno bio u pravu.

Koreanac Kim je iz Fenera zamijenio Koulibalyja, Olivera je nadopunio Maria Ruia na ljevom boku, Kvaratskhelia je zamijenio nositelja Insignea i u samo jednu sezonu je doživio status božanstva, a Anguissa, Ndombele, Raspadori i Simenone donijeli su onu potrebnu širinu da Napolitanci slave naslov čak pet kola prije kraja aktualne sezone. Uz „starosjedioce“ poput Lobotke, Zielinskog, Di Lorenza, Rrahmanija, Osimhena, Politana, Lozana i ostalih to je bio dovoljan koktel da se dogodi čudo i da Napoli krene pobjeđivati tjedan za tjednom.

Napoli je u jednom trenutku imao 65 bodova u 24 kola, uz čak 21 pobjedu upisali su dva remija i samo jedan poraz. Širina kadra i kontinuitet struke pokazali su se ključnim u velikom planu majstora Laurentiisa. Spalettiju je dao vremena da radi iako prvu sezonu nije uspio napraviti ono zacrtano, a najbolje igrače koji su šokantno otišli zamijenio je na papiru anonimusima koji su postali najbolji igrači talijanske lige.

Spaletti je od Kvaratskhelie napravio novog Hazarda, od Osimhena novog Drogbu, a od nepoznatog stopera Kima novog Vidića. Dvadeset podjednako odličnih igrača, fantastične rezerve uvijek spremne odlučiti utakmicu i razvoj superzvijezda bili su ono što je trebalo Spalettiju i Laurentiisu do konačno nakon 33 godine mogu slaviti naslov na stadionu koji nosi ime po onome koji je to posljednji uspio.

Napoli je dokaz da za uspjeh u nogometu treba prije svega strpljenja i pametnog ulaganja, a strategija i kvaliteta kadra su ono nužno kako bi se moglo doći do rezultata. Putokaz je to za mnoge koji nisu u mogućnosti kao City, PSG ili Chelsea momentalnom financijskom injekcijom ni iz čega stvoriti najbolje klubove svijeta. Čudesna sezona je već lagano za nogometašima Napolija, sada mogu samo uživati u plodovima svog rada.

Sada je pred njima teško ljeto gdje će se morati suočiti s tri 100+ milijunske ponude za Kvichu, Osimhena i Kima, ali Laurentiis je stari lisac koji će zasigurno znati odgovoriti na izazov budućnosti. Napoli je dugogodišnji projekt i dok je god Laurentiis tu oni će ciljati na sami vrh, a kada pogledate širinu kadra koju Napolitanci imaju, zasigurno da su i iduće sezone uz Juventus prvi favoriti za onu najvišu stepenicu.

Priča godine, a uz Leicester i desetljeća europskog nogometa lagano dolazi svom kraju, ali samo za ovu sezonu. Pozornica je spremna za najveće slavlje ikad viđeno u Italiji pa i šire. Napoli posljednju utakmicu igra 4. lipnja na svom Maradoni, a to znači da će „luđaci“ slaviti točno mjesec dana počevši od jučer. Nogomet je opet pokazao zašto nam je svima toliko drag i zašto smo zaluđeni ljepotom ove igre, klub koji je izgubio sve najbolje igrače napravio je rezultat kakav ni najveći optimisti ispod Vezuva nisu očekivali.

Od Maradone do Maradone, sretan vam mjesec Napolija!