9. lipnja 1945. godine osnovan je nogometni klub Dinamo iz Zagreba,
klub koji na današnji dan obilježava 70 godina svoga postojanja i klub
koji se može smatrati nastavkom velike tradicije zagrebačkog nogometa
koja datira još sa početka 20. stoljeća, i također klub koji je nastavio
tradiciju poznatih zagrebačkih nogometnih klubova Građanskog i HAŠK-a.
Ime kluba usvojeno je, prema nekim tvrdnjama, na prijedlog bivšeg
HAŠK-ovca i igrača Građanskog, Ivice Medarića, a također prema nekima, i
po uzoru na moskovskog imenjaka. Okosnicu kluba činili su bivši igrači
Građanskog i HAŠK-a, uz još poneke igrače iz ostalih prijeratnih
zagrebačkih klubova. Izdvojimo samo neka imena poput Franje Wolfla,
Zvonka Monsidera, Ratka Kacijana, Željka Čajkovskog, Ivana “Oskara”
Jazbinšeka i dr. Novoosnovani klub ubrzo je stekao veliku popularnost
među građanima, a svoju prvu povijsnu utakmicu odigrao je već 23. lipnja
i to protiv reprezentacije Zrakoplovstva. Dinamo je pobijedio 2:0
golovima Ivice Medarića i Nikole Dukovića.

Jugoslavensko razdoblje

Odmah
od prve sezone, 1946. godine Dinamo je postao član prve jugoslavenske
nogometne lige u kojoj je, sve do njezinog raspada bio stalni član, a uz
beogradske klubove Crvenu Zvezdu i Partizan te Hajduk iz Splita, činio
je tzv. “veliku četvorku” jugoslavenskog nogometa. U razdoblju od 1946.
do 1991. Dinamo je četiri puta bio prvak Jugoslavije ( 1948, 1954, 1958 i
1982. godine) te još sedam puta osvajač Kupa maršala Tita ( 1951, 1960,
1963, 1965, 1969, 1980 i 1983. godine). Uz to je Dinamo bio klub koji
je najviše puta bio drugoplasirani klub lige te je uz osvojenih 7 kupova
maršala Tita još 8 puta poražen u finalu. Mnoga su velika nogometna
imena u tom razdoblju nosila plavi dres. Zauzelo bi previše mjesta kada
bi se sada nabrojala sva ta velika imena zagrebačkog kluba, a vjerojatno
bi se poneko i zaboravilo. Spomenimo radije neke legendarne utakmice
koje su obilježile Dinamovo jugoslavensko razdoblje.

1948. godine
Dinamo je osvojio svoj prvi naslov prvaka Jugoslavije, a jedna od
ključnih pobjeda na putu prema naslovu bila je pobjeda nad Partizanom
1:0 u Zagrebu golom Aleksandra Benka. 1954. godine Dinamo je osvojio
svoj drugi naslov, a ključna utakmica odigrana je u Zagrebu u
pretposljednjem kolu kada je u Zagrebu gostovala Crvena Zvezda.

Beograđani
su prije tog dvoboja imali bod prednosti tako da im niti remi nije
predstavljao neuspjeh. Dinamo se dugo mučio i konačno dočekao svoju
priliku u posljednjoj, 90. minuti utakmice kada je Stojan Osojnak zabio
za 1:0 pobjedu Dinama i plasman na vodeću poziciju lige. U posljednjem
kolu Dinamo je sa 6:0 deklasirao Lokomotivu i potvrdio naslov. 1958.
godine Dinamo je osvojio treći naslov, a u toj sezoni pobijedio je
Crvenu Zvezdu u Beogradu 2:1, Hajduka 4:0 u Zagrebu, a na Maksimiru je
pobijeđen i Partizan rezultatom 1:0. 1960. godine Dinamo je osvojio Kup
maršala Tita i to pobjedom 3:2 protiv Partizana u Beogradu. Golove za
Zagrepčane postigli su Dražan Jerković (2) i Luka Lipošinović. 1965.
godine Dinamo je osvojio tek 8. mjesto u prvenstvu, no osvojio je svoj
četvrti Kup i to nakon pobjede 2:0 nad Crvenom Zvezdom u Beogradu, 3:0
nad Partizanom u Zagrebu i 2:1 protiv Budućnosti u finalu.

Godine
su polako prolazile, naslova prvaka nije bilo od 1958. i čekale su se
pune 24 godine kako bi “plavi” ponovo osvojili naslov prvaka. Pod
vodstvom karizmatičnog Miroslava “Ćire” Blaževića, Dinamo je osvojio
naslov prvaka 1982. godine. Te sezone plavi su svladali Partizana 1:0 u
Zagrebu u jesenskom dijelu prvenstva koji su završili na drugom mjestu.
Na proljeće su zaigrali kao u transu, a utakmice koje su bez sumnje
napunile igrače dodatnim samopouzdanjem i pokazale im da mogu do naslova
bile su protiv Crvene Zvezde u Zagrebu(3:0) i Hajduka u Splitu koju su
Zagrepčani riješili u svoju korist 2:1 golovima Zajeca i Deverića. Te
sezone osvojen je i posljednji naslov prvaka Jugoslavije, a sljedeće
godina Dinamo je osvojio i svoj posljednji trofej u Jugoslaviji, svoj
sedmi Kup maršala Tita svladavši u finalu Sarajevo 3:2 golovima
Kranjčara (2) i Cerina.

Dinamo nakon toga nije više osvojio niti
jedan trofej u razdoblju Jugoslavije premda je 1990. bio blizu. No plavi
nisu izdržali utrku sa Crvenom Zvezdom, i na kraju su završili na
drugom mjestu, u sezoni koju je nažalost obilježila neodigrana utakmica
na Maksimiru 13. 5. 1990. godine. Svoju posljednju sezonu u Jugoslaviji
Dinamo je 1991. godine također završio na drugom mjestu iza Crvene
Zvezde.

Legendarna 1967. godina

1967.
godine Dinamo je osvojio svoj dosada jedini europski trofej, Kup
velesajamskih gradova, preteču kasnijeg Kupa UEFA, današnje Europske
lige. Pohod na pehar Dinamo je otpočeo protiv Spartaka iz Brna kojeg
je prošao bacanjem novčića. U prvom susretu Spartak je slavio 2:0, a u
zagrebačkom uzvratu Dinamo je također pobijedio 2:0 i o putniku u drugo
kolo odlučivala je sreća koja je bila naklonjenija Dinamu. U drugom kolu
protivnik je bio škotski Dunfermline. U prvoj utakmici Škoti su slavili
4:2 na svom terenu, ali u uzvratu Dinamo je pobijedio sa potrebnih i
dovoljnih 2:0 i ušao u treće kolo gdje ga je čekao imenjak iz rumunjskog
Pitestija. Dinamo je prvu utakmicu igrao u Rumunjskoj i pobijedio 1:0
golom Zambate. U uzvratu u Zagrebu bilo je 0:0 i Dinamo se plasirao u
četvrtfinale gdje ga je čekao talijanski Juventus. Izvrsnom igrom u
gostima Dinamo je odigrao 2:2 u Torinu, a u uzvratu u Zagrebu jednu od
svojih najboljih europskih utakmica ikada i nokautirao slavnog
protivnika rezultatom 3:0 te prošao u polufinale. Protivnik u polufinalu
bio je njemački Eintracht iz Frankfurta, a prvi susret igrao se u
Njemačkoj. Dinamo je doživio težak poraz, 3:0, i činilo se da je priči
kraj. No trener Branko Zebec i igrači nisu mislili tako i u uzvratu je
uslijedila prava drama. Dinamo je na brzinu poveo 2:0 i potom u 87.
minuti golom Josipa Gucmirtla došao do 3:0 i anulirao prednost
Eintrachta iz prve utakmice. U produžetku je junak utakmice, Stjepan
Lamza, iznudio jedanaesterac, a hladnokrvni Rudolf Belin postigao
četvrti gol za Dinamo i put u finale bio je otvoren. U finalu je čekao
Leeds United, a prvi susret igrao se na maksimirskom stadionu. Dinamo je
golovima Marijana Čerčeka i Krasnodara Rore pobijedio 2:0 i sačuvao
prednost u uzvratnoj utakmici igranoj dva tjedna kasnije u Leedsu.
Vrijedi podsjetiti na sastav koji je Dinamu donio europski trofej:
Škorić, Brnčić, Gračanin, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić,
Zambata, Gucmirtl i Rora.

Razdoblje od neovisnosti do danas

Raspadom
Jugoslavije nastala je Hrvatska nogometna liga. Dinamu 1991. godine
promijenjeno ime u HAŠK-Građanski, a klub je od 1993. godine nosio ime
Croatia koje navijači nikako nisu htjeli prihvatiti. Klubu je na
Valentinovo 2000. godine ponovo vraćeno ime Dinamo, ime koje klub nosi i
danas. Od razdoblja hrvatske neovisnosti Dinamo je bio prvak 1993,
1996-2000. zatim 2003, te od 2006. pa sve do posljednjeg prvenstva
osvojenog ove godine te je još 14 puta osvajao Kup Hrvatske. Dinamo
je već duže vrijeme neprikosnoven u hrvatskim natjecanjima, a ono što
se od kluba već duže vrijeme očekuje je značajniji europski iskorak.
Dinamo nije prezimio u Europi još od 1970. godine, nekoliko je puta bio
blizu tom ostvarenju, no “plavi” u tome još uvijek nisu uspjeli. Bilo je
i nekih sjajnih europskih utakmica, podsjetimo na pobjede protiv
Partizana, Celtica, Ajaxa, Villareala i dr. no europski iskorak je ono
što se u budućnosti očekuje od Dinama, kluba bogate i slavne prošlosti.

Author: Igor Oslić FOTO: gnkdinamo.hr