Mladi 20-godišnji napadač Roko Šimić tek se probija na veliku nogometnu scenu, a s njim smo prokomentirali kakva mu je bila ova 2023., godina koja je polako, ali sigurno sada već iza nas...
Roko Šimić iz Lokomotive i HNL-a otišao je u ljeto 2021. godine kada je preselio u redove austrijskog Red Bull Salzburga. No nije odmah zaigrao za Salzburg, već je prvih godinu dana proveo u sestrinskoj momčadi, Lieferingu. Proveo je onda idućih šest mjeseci u Salzburgu, ali je u siječnju ove godine u potragu za većom minutažom došao na posudbu u švicarski Zurich. Tamo su mu obećali jedno, ali dočekalo ga je ipak nešto drugo. Za Sport Klub ispričao je sve.
“Ako gledamo cijelu godinu mislim da sam napravio velik iskorak kad gledam gdje sam bio u prvom mjesecu, a gdje sam sad. U Zurichu mi je plan bio da dođem tamo, imao sam i druge ponude, ali Zurich je bio klub gdje sam bio siguran da ću imati najveću minutažu. Tada je Zurich bio zadnji. I ništa, došao sam tamo, i kako svi znaju, nisam baš puno igrao, onoliko koliko sam htio, više-manje sam ulazio s klupe. Imao sam tada teška vremena, mislio sam da mi se raspada taj nogometni svijet. Ali kad je prošlo tih šest mjeseci u Zurichu, na kraju te cijele sezone sam zabio četiri gola, jednom sam asistirao. Tad sam sebi rekao da ulazim u najvažnije pripreme mog života u Salzburgu, s eto, malo više iskustva, teških vremena i da me nitko neće moći slomiti. Došle su te pripreme, malo sam kasnije krenuo jer sam bio s mladom reprezentacijom”, iskreno nam govori Roko.
Dogodio se taj pad Zuricha… Bili su prvaci u sezoni 2021./22., pa onda prošlu sezonu (2022./23.) završili na 8. mjestu. Roko je s njima proveo drugu polovicu prošle sezone. Kako se dogodio taj drastičan pad?
“Nisu dugo igrali Europu pa mislim da nisu bili spremni na te europske tjedne i sve utakmice. Igrači su u neke dvoboje ulazili s manje od 50 i posto i praktički su dvije pobjede imali u cijeloj prvoj polusezoni. Kad sam gledao prije nego sam došao tamo, to su sve bili veliki igrači. Obećali su mi da ću igrati, odnosno sportski direktor. Trener me nazvao i rekao mi je da ću igrati i zabijati golove, da on vjeruje u ekipu. Ali eto, nije bilo tako kako su mi rekli, no ni za čim ne žalim. Malo sam kasnije ušao u pripreme s Zurichom jer se ta posudba morala realizirati, možda sam treneru pao u očima u drugoj utakmici kad nisam bio skroz spreman, ali u prvoj sam zabio dva gola. Uglavnom, u tih šest mjeseci druge polusezone izgubili smo tek dvije utakmice, sve ostale smo pobijedili i igrali izjednačeno. Da smo pobijedili u zadnjoj utakmici protiv Lugana kad sam ušao i zabio te asistirao i da smo zabili za tih 3:2 i da je Basel izgubio, bili bi u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu…”
Priznaje da je sam potražio sreću na posudbi, ali tamo nije dobio ono što su mu obećali kada je dolazio, a to je ono što najviše treba svakom igraču – minutaža. U Zurichu je skupio 16 nastupa, zabio je četiri gola i jednom je asistirao.
“Nije me Salzburg prošle zime tjerao, samo sam logički razmišljao. Bilo je tamo četiri napadača skupa sa mnom, svatko je vrijedio preko 10 milijuna na Transfermarktu i tada u tom trenutku su bili i malo bolji igrači. Tih šest mjeseci mi je bilo dovoljno da nešto naučim od njih. No onda sam sebi rekao da idućih šest mjeseci moram igrati. Sučić mi je rekao tada da ostanem, da će biti drugačije tih idućih pola godine, ali ono kad se tad gledalo stvarno nije bilo smisla da ostanem. Em što su bili dobri igrači, em… Ja sam dobro trenirao, sve sam dobro radio, imao sam svaku pohvalu samo što nisam igrao. Nije dovoljno da si dobar na treningu nego i što trener misli o tebi. Logično je da ako dobro treniraš da trener misli i dobro o tebi. Moj bivši trener me nikako nije volio i morao sam otići, ali na kraju kad se gleda možda bi bilo bolje da sam ostao. Konate se tada probio, a nije bio u nikakvim planovima. Ja kad sam otišao otvorio sam mu mjesto za četvrtog, petog napadača, tada su se svi ozljeđivali i on je zadnjih par utakmica dobio šansu da krene od početka. Ali nema veze. Možda mi je Bog pokazao kako je to kad je teško, da se treba potruditi za nešto i da treba proći kroz neka teška vremena.”
Iako je na početku 2023. Roku bilo teško, pokazat će se da, kako se ono kaže, ‘poslije svake kiše, dolazi sunce’.
“Ovih šest mjeseci u Salzburgu nije bilo perfektno, ali sam napravio veliki iskorak u karijeri gdje sam napokon imao veliku minutažu, zabio neke svoje prve golove za Salzburg koji vrijedi preko 200 milijuna. Igrao sam i Ligu prvaka što mi je bio san. Na kraju sve utakmice koje sam igrao u Ligi prvaka, ono, borio sam se, trčao sam, trudio se, zabio sam taj gol i asistirao protiv Benfice. Nažalost, na kraju smo ispali iz Europe, ali ja sa sobom zadovoljan, ali nisam sretan što smo ispali…”
Ispričao nam je i neugodno iskustvo s bivšim trenerom Salzburga, Jaissleom. On sada radi kao trener saudijskog kluba Al Ahlija.
“Imao sam dva tjedna priprema prije prve utakmice i razvalio sam ta dva tjedna i došao je sad bivši trener Matthias Jaissle do mene i rekao mi je da neću biti pozvan i pitao me koja je moja situacija, idem li ili ostajem i da on trenutno vjeruje nekim svojim igračima. Mene je to šokiralo. Obavijestio sam i tatu i menadžera i oni su krenuli u potragu za novim klubom. Opet posudba ili posudba s opcijom kupnje. Bilo je tu dosta ponuda, ali na kraju mi je tata rekao da moram ostati fokusiran, da dajem sve od sebe na treninzima i da dokažem treneru da je u krivu. To sam i radio. Onda je Jaissle otišao u Saudijsku Arabiju.”
No, onda je došao novi trener, Gerhard Struber.
Poklopilo mi se da je došao novi trener, da su ostali isti pomoćni treneri i oni su rekli kakva je sad situacija i da sam ja bio odličan na treninzima i da ne znaju zašto me prošli trener nije stavljao. Taj trener je došao iz Red Bull sistema i jednostavno voli igrače koji grizu i daju sve od sebe na terenu. Ja sam taj tip napadača gdje se borim i trčim za svoju ekipu ne jer to trebam nego sam takav. Volim trčati za ekipu, mogu, probijam kapacitete. Znam da sam još mlad i znam da mi to može biti jedno dobro oružje u nekoj daljnjoj budućnosti. Ozlijedila su se dva, tri napadača i taj trener mi je dao priliku, te 3,4 utakmice na početku sam sve krenuo u prvih 11, ali nisam zabio ni asistirao, ali nije me išlo. Borio sam se, ali nitko naravno ne želi napadača koji ne zabija. Onda je došao taj Rapid, zabio sam dva gola i pobijedili smo 2:0, da me ostavio još duže na terenu zabio i taj hattrick. Imao sam onda tih mjesec dana dobre igre i golova.”
Prokomentirali smo i grupnu fazu Lige prvaka. Salzburg se tu našao u skupini D s Interom, Benficom i Real Sociedadom. Sociedad je završio prvi s 12 bodova, iza njih je Inter s isto toliko bodova, Benfica put nastavlja u Europa ligi (4 boda), dok Salzburg neće prezimiti u Europi (4 boda).
“Dobili smo grupu gdje nijedan protivnik nije bio loš, svi su bili na svojoj kvaliteti. Dobro smo krenuli, pobijedili smo u Benfici. Svaku utakmicu smo imali neku nesreću. Došao je taj Real Sociedad gdje smo izgubili 2:0 i nije svirao penal na meni, tko zna možda bi se nešto okrenulo, imali smo puno šansi. Onda je došao Inter u gostima gdje smo 2:1 izgubili, a usudim se reći da smo bili bolji od njih. I onda Inter kod nas, zabili su iz penala i tu smo isto bili bolji. I onda u gostima Sociedad 0:0, top rezultat. Mislim da je Real Sociedad pokazao najviše u toj grupi zato su i završili prvi. I ta Benfica opet na kraju, malo nesreće što smo primili taj gol u 92… Mislim da su već tad svi bili jako umorni i da smo jedva odigrali tu utakmicu. Svima nam je žao što smo morali baš tako ispasti u 92.”
No, nije bilo lako izdržati ni cijeli taj tempo…
“Imali smo svaki tjedan dvije utakmice, utorak/srijeda i subota, i jednostavno, trošio sam se. Kad je došao taj 11. mjesec, bio sam istrošen. Nisam mogao davati 100 posto sebe. Ne samo ja, cijela momčad je bila u padu, jednostavno je teško izdržati taj ritam. Svake je godine sve više i više utakmica. Neću reći da mi to ne paše, ali nekad valja i odmoriti.”
Zadovoljan je polusezonom u Salzburgu, ali…
“Mislim da sam mogao više zabiti i asistirati. I dalje moram gristi jako kao što sam dosad i radujem se idućoj polusezoni gdje ćemo imati samo Kup i ligu gdje će biti više odmora i pripreme za utakmicu.”
Salzburg je zato u austrijskoj Bundesligi vodeća momčad i jesenski prvak s 39 bodova, dva više od drugog Sturm Graza. No, pohvalio je posebno Roko još jedan klub.
“Direktan protivnik za titulu nam je Sturm Graz, ali moram pohvaliti, ne samo LASK nego i Hartberg. To je klub koji je posljednjih godina bio na dnu tablice i skoro su ispadali, ali ove godine im je došao novi trener i samo igraju taj tika-taka nogomet. Trenutno su 4. i stvarno smo se namučili svaku utakmicu protiv njih, ali na kraju smo ih pobijedili.”
U LASK-u koji je zasad treći igra bivši hajdukovac, Marin Ljubičić.
“Drago mi je da dobro igra, oni su nas dobili jednom doma kad je Ljubičić baš asistirao, što nije lako. On se dokazao da je dobar igrač i ne igra bezveze u LASK-u. Imaju i oni šanse da osvoje tu titulu, ali mislim da smo mi ipak najkvalitetnija momčad u ligi i vjerujem da ćemo osvojiti tu titulu.”
Sad su prvo na redu pripreme u siječnju, pa onda i četvrtfinale kupa upravo protiv LASK-a (2. veljače), dok nastavak prvenstva pratimo od 9. veljače kada Salzburg kod kuće s izravnim konkurentom Sturmom. Austrijsku Bundesligu pratimo naravno i dalje na Sport Klubu, a Rokov plan A je – ostati tu gdje je.
“Moj prvi plan je da ostanem u Salzburgu jer je jedan od najboljih klubova za mlade igrače i mislim da ću se tamo razvijati i dalje.”
Prema Transfermarktu, Roko je najvrjedniji hrvatski napadač, vrijedi 10 milijuna eura?
“To je samo dokaz da sam na pravom putu, lijepo je to čuti, ali treba nastaviti raditi i trenirati. Neću se tu zaustavljati nego idem dostići svoj maksimum.”
Znamo da je igrao u Lokomotivi, a donedavno mu je i otac Dario Šimić bio u Upravi Dinama, tako da je s Hrvatskom i dalje svakako povezan. Pogleda li nekad HNL?
“Naravno da i dalje pratim HNL. Ne samo zato što mi je tata bio u Dinamu nego i dalje volim svoju Lokomotivu. Napet je taj HNL, ne zna se tko će osvojiti tu ligu i drago mi je da je napet.”
S mladim Vatrenima nastavak kvalifikacija za Euro je u ožujku, ali i Euro u Njemačkoj za A reprezentaciju je na ljeto. Nada li se Dalićevom pozivu?
“Pa eto, imam pola godine da se dokažem izborniku i svima da sam ja taj koji će putovati u Njemačku i sad je sve na meni. Ako ću biti dobar, ako ću zabijati golove i davati sve od sebe, naravno da očekujem poziv, kao i svi drugi igrači. Ali, ako ću igrati i ne zadovoljiti ono što se traži da se igra za reprezentaciju, onda nemam što tražiti poziv. Sve je na meni i naravno da bi mi bilo drago da igram u reprezentaciji jer to je san svakog igrača.”
Za kraj, prokomentirali smo ždrijeb Eura u kojem su Vatreni u skupini sa Španjolskom, Italijom i Albanijom.
“Mi smo Hrvatska i mi više ne trebamo gledati druge protivnike jer drugi će gledati nas kao da smo najopasniji. Moramo gledati sebe i što najbolje možemo napraviti. Znam što smo sposobni za napraviti, jedna je od najtežih skupina, možda i najteža na Euru, ali veselim se zašto ne, da izbacimo dva velikana iz grupe”, zaključuje u pozitivnom tonu razgovor s nama mladi Roko.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!