Stanko Jurić, nogometaš iz Splita, dokaz je da i oni koji u dvadesetima igraju niželigaški nogomet mogu dosegnuti visoku razinu.

S 21 godinom bio je kapetan Dugopolja, a 2018. je prešao u Hajduk. Debitirao je u prvoj ekipi golom u kvalifikacijama za Europsku ligu, a tijekom tri godine sakupio 93 nastupa.

Transferom od dva milijuna eura pridružio se Parmi, a nakon posudbe u Real Valladolid i ulaska u viši rang, u 29. godini napokon je stigao do La Lige. Valladolid ga je otkupio za 1.5 milijun eura.

Kakav je dojam o La Ligi nakon početka sezone?

“Igra se puno brže nego u Italiji, što ima veze s odličnim terenima, intenzivno i dinamično. Ekipe većinom igraju prema naprijed, traži se napadački pristup i igra se otvoren nogomet. Individualna kvaliteta je, naravno, baš na visokoj razini”, rekao je bivši igrač Hajduka za Index.

Imali ste prilike igrati u gostima protiv Barcelone i Reala, od kojih ste doživjeli očekivane poraze. Kakav je osjećaj bio igrati protiv takvih klubova?

“Barcelona trenutno ne igra na Camp Nouu jer se preuređuje, ali igrati na Santiago Bernabeuu je poseban doživljaj. Individualna kvaliteta protivnika je nevjerojatna. Posebno su me oduševili Rodrygo i Valverde u Realu, a u Barceloni Lamine Yamal. Dojam mi je da Barcelona ove sezone više igra momčadski, odlično su posloženi na terenu, a kod Reala je više izražena individualna kvaliteta.”

Jeste li se sreli s Lukom Modrićem?

“Jesam. Nismo u isto vrijeme bili na terenu jer je on ušao kad sam ja već bio izašao. Ali nakon utakmice smo kratko popričali i poželjeli si sreću.”

U Parmi ste imali prilike dijeliti svlačionicu s jednim od najboljih golmana ikada, Gianluigijem Buffonom. Kakav je osjećaj igrati s čovjekom koji je takav dio nogometne povijesti?

“To je ogromno i pozitivno iskustvo. Buffon je na svaki trening dolazio nasmijan, veliki je profesionalac. Dok sam ja bio u Parmi, nije preskočio nijedan trening. Vidjeti čovjeka od 44 godine kako se svako jutro baca na treningu je nevjerojatno i samo po sebi veliki motiv. Uvijek bi bio u teretani prije i poslije treninga. On je veliki primjer i, osim toga, predobra osoba.”

U Parmi ste zabili svoj možda najljepši gol u karijeri, ujedno i gol protiv najzvučnijeg protivnika, kada ste u kupu protiv Intera na San Siru Onani “skinuli paučinu” s 20 metara. Je li Vam taj gol najdraži u karijeri?

“Taj gol je sigurno najljepši koji sam zabio, ali rekao bih da mi je najdraži gol protiv Lokomotive kada sam lijevom nogom zabio Ivi Grbiću. To mi je bio prvi gol na Poljudu i zato mi je najdraži.”

Pratite li utakmice Hajduka i jeste li u kontaktu s nekim bivšim suigračima?

“Naravno da pratim. Najviše sam u kontaktu sa Stipom Biukom jer je pola godina bio sa mnom u Valladolidu. Period na početku sezone je bio uzburkan za Hajduk, nisam očekivao da će se ovako dobro stabilizirati.

Svaka čast treneru Gattusu i igračima. Digli su se i vratili na pravi način. To je klub koji najviše volim i jako mi je drago da je na prvom mjestu. Svake godine se ponavlja pitanje je li ovo baš ta sezona.

Ispravno je inzistirati protiv dizanja euforije. Samo neka ovako nastave i neka svaki igrač i djelatnik kluba rade svoj posao. Bit će ono što treba biti. Potajno se svi nadamo da možemo daleko dogurati.”

Postoji li još neka ambicija koju biste voljeli ostvariti do kraja karijere?

“Nemam dugoročne ambicije, uvijek idem korak po korak. Prošle sezone cilj mi je bio ulazak u La Ligu, sada je ostanak u njoj, što više igrati i sve više napredovati”, zaključio je Jurić.