Unatoč relegaciji njegove Mallorce u drugu ligu, Ante Budimir u španjolskoj eliti je odigrao možda i najbolju sezonu karijere, a ukrasio ju je s 13 pogodaka. Svoje dojmove iz La Lige podijelio je sa Sport Klubom. #SponzorPrijenosa #DerbyBananas

RAZGOVARAO: Ivan Blažević

Na pragu tridesete doživio je zenit svoje karijere, barem po pitanju individualnog učinka. Ante Budimir, bivši napadač zaprešićkog Intera i Lokomotive, nakon nekoliko godina lutanja po Njemačkoj i Italiji, svoju je sreću pronašao u jednoj od najjačih liga svijeta, a mnogi će reći i najjačoj. 

13 pogodaka na kontu njegov je balans na kraju sezone, a mrežu je zatresao i u posljednjem kolu. Kolu koje na kraju Mallorci nije igralo nikakvu ulogu. Preduboko je ova otočka momčad već bila spala u crvenu zonu, Celta je odmaknula, ali kako kaže Ante, lijepo je bilo završiti sezonu u pozitivnom tonusu.  

“Da, uvijek je sjajno zaključiti sezonu pogotkom. Žao mi je kako se sve rasplelo. Nakon restarta sezone smo se dosta podigli u igri, bilo je mnogo pozitivnih stvari. Ostvarili smo tu prvu gostujuću pobjedu, imali smo remi s Betisom u gostima, počeli smo ići u pravom smjeru i nekako se naziralo to momčadsko odrastanje. Nakon dugo godina smo ušli u prvu ligu, imali smo dosta igrača koje smo uzeli i iz 3. lige, ali za veći uspjeh je ipak nedostajalo iskustva. Kažem, taman je stigla ta gostujuća pobjeda, i onda se dogodio prekid. Neki su na njemu profitirali, ali u slučaju nas, dogodio se kraj nekog pozitivnog progresa i to nas je dosta usporilo, stoga smatram da je ta korona na kraju presudila našoj sezoni i ambicijama o ostanku..”

Repektabilan učinak imao je Ante kao član HNL-a. U sezoni 2012/13. deset pogodaka u dresu Intera, sezonu kasnije u dresu Lokomotive njih 14. Uslijedilo je nekoliko godina lutanja po St. Pauliju, Sampdoriji, Crotoneu…Je li ova sezona bila najbolja u dosadašnjoj karijeri? 

“Sigurno da sam ove godine imao dobar kontinuitet, bio sam na terenu 35 od 38 utakmica, s tim da sam dvije propustio zbog kartona. Tu moram zahvaliti i treneru Vicenteu Morenu jer me vidio kao igrača prve momčadi, ali da, mislim da mogu biti itekako zadovoljan. Kao napadaču, najbitnije ti je da svoje nastupe na terenu popratiš pogocima, pa mogu zaključiti da mi je ovo bila možda i najbolja sezona u karijeri na individualnom planu.”

Trenutak kad je Budimirovo ime ukrasilo sve sportske naslovnice u Hrvatskoj dogodio se krajem prošle godine, kad je na gostovanju kod Barcelone zabio dva pogotka. Kakav je osjećaj zabiti na Camp Nou jednom od najjačih klubova svijeta? 

“Da, nije jednostavno zabiti dva gola Barceloni i to u jednoj utakmici. Tribine su tad još uvijek bile pune i jasno, na osobnom planu sam bio jako sretan i zadovoljan zbog toga. Međutim, kad izgubiš 5:2, teško se veseliti tom osobnom uspjehu, moraš ga ostaviti po strani. Kad sam ušao u svlačionicu nakon utakmice, svima su bile pognute glave i onda je to nekako i tebi manje važno. Kad izostane momčadski rezultat, momčad nije zadovoljna i mogu reći da unatoč velikom individualnom uspjehu, ipak nisam osjetio potpuno veselje.”

Je li to na neki način bila potvrda osobne vrijednosti u vašim očima, bez obzira na poraz? Zabiti između Piquea i Lengleta ipak mora značiti nešto posebno?

“Moram reći ovako, od svih pogodaka koje sam zabio, tu ne bih izdvajao Barcelonu. Cijela La Liga je na jako visokom nivou, kako za mene, tako i za sve moje suigrače. Primjerice, u prvom kolu smo igrali s Eibarom, i za mene je taj Eibar bio jednako važan kao i Barcelona, samo ta prilika da se možeš okušati u La Ligi, to je to, pogotovo kad zabijaš, nema dalje! Ne živi se od Reala, Barcelone i Atletico Madrida, to je šest utakmica u sezoni. Treba gledati na cijeli paket, a to je kompletna La Liga, to je 38 utakmica. Naravno da tu Real i Barcelona odskaču, to je jedna druga dimenzija, ali mogu reći da sam pristupao svim utakmicama jednako, jer sam itekako bio svjestan vrijednosti La Lige, i sve utakmice koje sam prethodnih godina odigrao u Italiji i Njemačkoj bi mijenjao za jednu utakmicu s Eibarom, mislim da to dovoljno govori o La Ligi.”

Koja te momčad najviše impresionirala, i koji je igrač ostavio najbolji dojam?

“Kao što sam i rekao, Real i Barcelona su ipak priča za sebe. Barcelona nas je doslovno deklasirala, to je momčad protiv koje se moraš potrgati na terenu da dođeš do lopte. U prvoj utakmici nam Messi da hat-trick, Suarez zabije gol petom, evo ne znam tko uopće na svijetu može zabiti takav pogodak osim njega. Kad to gledaš na terenu, u takvoj brzini, baš ostaneš impresioniran. Messi je jednostavno neka druga razina, nešto što još nisam vidio.”

Iako i Real stavlja na onu višu razinu pored Barcelone, priznaje Ante da je igrom Kraljeva ipak bio malo više impresioniran.

“Real, a što reći o Realu, evo prvaci La Lige su, znači i od te svemirske Barcelone su bolji. Isto tako, druga dimenzija u odnosu na cijelu ligu, ali nešto drugačije od Barcelone. Rekao bih da je taj nogomet još konkretniji i nekako okomitiji. Pobijedili smo prvu utakmicu, Real je tad imao problema s ozljedama, imali su izostanaka, ali tako vam je to s tim momčadima, jednostavno se mora poklopiti njihov loš dan, njihovi problemi, dok vi s druge strane morate biti na vrhunskoj razini. U drugoj utakmici nakon restarta su nas samljeli.”

Luka Modrić kao protivnik?

“Bila mi je ovo prva prilika da sam na terenu s njime. Kad si tako blizu, kad si na metar od njega i kad gledaš kako to radi, nemaš što nego mu skinuti kapu. Način na koji to radi, ta lakoća, kako krade lopte, ne griješi pri posjedu, razigrava ekipu, odlazi u dubinu, jednostavno ti ostavi jači dojam o tome na kakvoj je on razini i kako je strašan igrač. Ne samo po igri, nego po autoritetu na terenu, svi ga slušaju, zna kada napraviti pritisak na suce, zna kad napraviti prekršaj. Na našoj utakmici je dobio žuti karton, ali to je bio prekršaj u pravom trenutku, upisao je tu savršenu asistenciju, jednostavno je čovjek koji sve radi u momčadi.”

Ante je s Mallorcom ugovorno vezan još tri godine. Zamolili smo ga da nam otkrije je li nakon ovakve sezone već pristigla kakva ponuda i nada li se na kraju krajeva, i sam da će ga netko uzeti pa da će ostati u prvoligaškom društvu. Odgovor je, ipak, bio rezerviran.

“Prvenstveno sad mislim na odmor, odužila se ova sezona i sad se jednostavno moram malo glavom maknuti odavde, rezimirati sve, vidjeti što sam učinio i onda odlučiti što dalje i što je najbolje za mene. Uvijek mislim da treba ići korak po korak, znam da nemam četiri mjeseca za odmoriti, ali par dana ću definitivno uzeti za sebe, napraviti kratku rekapitulaciju i onda donijeti neki zaključak o svemu.”

Morali smo naravno, priupitati i za reprezentaciju. Kramarić i Rebić su sigurni kao napadačke opcije, ima li mjesta za nekoga novoga, možda baš za Budimira? 

“Ja se nastojim fokusirati na svoj rad, na ono što mogu učiniti na terenu. Sve što mogu je ostati fokusiran, naporno trenirati i truditi se u utakmicama. Ono što mi je drago jest da imam taj kontinuitet i s time bih volio ući u novu sezonu, a uz to naravno, i zabijati pogotke. To su neke moje želje, a sve ostale opcije su otvorene, na ljude koji donose odluke o reprezentaciji ne mogu utjecati osim ovime što sam naveo.”

Dakle, konkretno možemo reći – bili biste vrlo sretni da stigne poziv?

“Čujte, tko ne bi bio sretan da se to dogodi, to su stvari koje svakog igrača čine potpuno ispunjenim i zbog kojih se osjeća vrlo ponosno, zar ne?”