Hrvatski nogomet zakoračio je u četvrto desetljeće, no nažalost i dalje ima puno stvari koje ne pripadaju zelenom travnjaku. Kroz aktere i događaje prisjetit ćemo se kako se gradila Hrvatska nogometna liga, što je sve proživjela i koliko smo, ako uopće jesmo, nešto naučili.

Nakon točno četiri desetljeća Zagreb slavi i prisjeća se sjajne Dinamove generacije koja je nakon 24 godine osvojila naslov prvaka Jugoslavije. Najviše se oko svega angažirao Sanjin Španović, koji je napisao knjigu “Zeko” o kapetanu te generacije Velimiru Zajecu. A prije dva desetljeća NK Zagreb je osvojio svoj jedini naslov prvaka Hrvatske. Nažalost, postoji i razlog zbog čega se nitko nije sjetio da je Zagreb pod ravnanjem Zlatka Kranjčara stigao do najvrjednijeg rezultata u povijesti. Naime, kluba, kojeg pamtimo i kojeg se sjećamo postoji, ali tragedija koja se dogodila “Pjesnicima” iz Kranjčevićeve je nažalost slika ovog društva i ove države.

Ante Vrdoljak, nekadašnji predsjednik NK Zagreba, danas umirovljenik koji igra tenis u parovima, karta belu i vikendima umjesto da gleda NK Zagreb, u miru zagorskih brega odmara. Sjeli smo u Medeni na Jarunu i pokušali rekonstruirati što se dogodilo s klubom koji nosi ime ovoga grada. Ali, najprije sam odlučio pričati o nekim drugim, sretnijim vremenima.

“U trenutku osvajanja naslova prvaka 2002. godine više nisam bio predsjednik, zamijenio me Miroslav Marčinković, ali sam još uvijek bio u klubu. Nezaboravna je ta generacija, a to je zapravo bio vrhunac jednog rekao bih kvalitetnog rada prethodnih desetak godina u Kranjčevićevoj ulici “, prisjetio se Ante Vrdoljak, nekadašnji direktor Doma Sportova, te dugovječni predsjednik Zagreba.

Zanimljiv je razlog zbog kojeg je Vrdoljak napustio predsjedničku funkciju.

“Jednostavno nismo se plasirali u Ligu za prvaka. Rekao sam ako ne uspijemo da odlazim. Nisam imao više podlogu za ostanak. Mislim da je to odgovorno ponašanje čelnika kluba. “

U Zagrebu je proveo gotovo dva desetljeća. Došao je nakon što je prošlo vrijeme po mnogima najveće generacije “Pjesnika”. Klub koji i danas drži rekord gledanosti hrvatskog nogometa – utakmicu protiv Osijeka u Maksimiru gledalo je 64.168 ljudi. Horvat, Gašparini, Tucak, Antolić, Ivanišević, Lipovac, Markulin, Čopor, Močibob, Rukljač, Smolek, ušli su u igru Bakota i Hušidić. Klub koji je ulazio u Prvu ligu, ispadao i u Treću. Zagreb je uvijek navijao za Dinamo, ali svi su negdje u djeličku srca imali mjesto za “bijele”. No, kako je Zagreb uvijek bio broj 2 u gradu, tako je sredinom osamdesetih tri puta pokušavao ući u tadašnju Drugu ligu Zapad.

“Bile su to teške godine, jer nakon svakog posrtaja trebalo je pronaći snage i početi ispočetka. Igrači bi odlazili, treneri se mijenjali. Mislim da je ključan trenutak dolazak Dražan Jerkovića u klub. Uspio sam ga nagovoriti da dođe iz Vinkovaca. Naš najveći rezultat je bio ulazak u Prvu ligu, no zbog rata tamo nismo nikad nastupili. Koliko je Draža bio svoj govori ovaj podatak. Predsjednik Franjo Tuđman je dolazio na sve utakmice Croatije u Kranjčevićevu. I tako na poluvremenu pita Tuđman Jerkovića, u kojoj si stranci? A Jerković onako smireno kaže – imam samo jednu stranku, a to je Hrvatska.”

Zagreb je u devedesetima bio pri vrhu, 1994. godine Zagreb se do posljednjeg trenutka borio za naslov prvaka, igrao u finalu kupa. Nije bilo lako držati klub u tim godinama, no postojali su ljudi koji su to znali raditi.

“Naravno, da se uvijek trebalo snalaziti s financijama, ali klub je funkcionirao, prodavao i dovodio igrače. Jednostavno za naše prilike mi smo bili dobro organiziran klub. Volio sam se zezati da smo mi bili iza dva država kluba Dinama i Hajduk najorganiziraniji. Velike zasluge naravno pripadaju Jerkoviću, koji je bio ime, bio vertikala jednog kluba koji je imao svoju publiku, svoje prijatelje. Uvijek se znalo gdje nam je mjesto u gradu Zagrebu. I znali smo ‘plivati’.”

Nakon što su se Ante Vrdoljak i Miro Marčinković izmjenjivali na dužnosti predsjednika NK Zagreba u klub je ušla Ina, a na dužnost predsjednika kluba bio je izabran Mladen Proštenik, visoko rangirani predstavnik te kompanije.

“Nikad neću zaboraviti tu skupštinu kluba. U tamo nekom, trećem, četvrtom redu sjedio je Dražen Medić. Nakon ostavke Proštenika, netko je predložio Medića. Veterani, sve odreda ugledni igrači koji su pisali povijest su se pobunili. Tko si ti, kakvo je tvoje iskustvo? To su bila pitanja, no Medić je izabran za prvog čovjeka kluba. Naravno, bilo je odmah jasno da je to igrokaz i da je Milan Bandić u klub poslao svog čovjeka.”

Ipak, unatoč svim sumnjama, nitko tada nije mogao vjerovati što će se dogoditi s klubom. Prvi šok je bio trenutak kada je Meić promijenio vizualni izgled grba NK Zagreb. Maknut je povijesni gradski grb i počele su prevladavati crvene, umjesto plavih boja unutar grba. Protestirali su bivši igrači, navijači, ali ništa se više nije promijenilo. Od stabilnog prvoligaša u petnaest godina Dražen Medić je uspio uništiti klub. U ovom trenutku Zagreb je četvrtoligaša. Dražen Medić – predsjednik, skupština, trener, direktor, građevinar i menadžer u jednoj osobi, odlukom Gradskog kontrolnog ureda na tri godine izbačen je iz nogometa jer je pod njegovim vodstvo NK Zagreb radio mimo zakona, bez legalnih tijela, i transparentnih izvješća. Medić se žalio Središnjem državnom uredu za sport, dobio je odbijenicu, ali i dalje figurira kao alfa i omega kluba.

“Zagreb je OPG (obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, nap. a.)! Postoji samo namjesnik kojeg je postavio pokojni Milan Bandić koji radi što želi, a kako radi, dovoljno je vidljivo. To je samo ogledalo onoga što nam se događa u sportu zadnjih desetak godina. Upoznao sam Milana Bandića i puno prije nego što je Medić bio u bilo kakvom planu. Ne mogu vam u ovom trenutku otkriti neke naše razgovore, no vidljivo je bilo odmah da će Milan Bandić pisati svoja pravila u ovom gradu i provoditi ih samo po svojoj volji.”

Prepričao je Vrdoljak i neke stvari iz prošlosti:

“Prije nekoliko godina je Medić rekao kako mu NK Zagreb duguje 30 milijuna kuna. Nešto više od toga trebao je koštati cijeli centar Zagrebello. Ne znam kako je on uopće mogao biti investitor u gradski objekt. Puno je zagrebačkih klubova ispadalo i ulazilo u lige, ali još nisam čuo da se nekome uzima koncesija na igralište. Ne znam što je s tom koncesijom, zašto nitko ne reagira. NK Zagreb je s bivšom gradonačelnicom Zagreba Marinom Matulović Dropulić dogovorio preseljenje iz Kranjčevićeve na Jarun, pa se krenulo s izgradnjom pomoćnog centra Zagrebello. Kada pričamo o Zagrebu, nemam druge riječi osim da je nad slavnim klubom počinjen zločin.”

Njegov posljednji razgovor s Bandićem je izgledao ovako.

“Rekao sam tada Bandiću da nama u grad dugo nije došao Cirkus, jer ovo što se u Gradu događa da je cirkus. Kad se sjetim svoje uprave, to su bili ugledni ljudi, došli su pomoći klubu. Nikada se nije dogodilo da netko prosperira, ma i da uopće razgovara s igračima o transferu, nekada je to bilo nepojmljivo. Medić je u Zagrebu bio sve. Danas ima zabranu djelovanja u nogometu, pa zar je moguće da nitko iz Grada, nikakav Ured za opću upravu, nije došao do kluba i pitao kako je to moguće. Medić je i dalje tu, bez njega ništa ne može.”

Za kraj Vrdoljak ima poruku za novog zagrebačkog gradonačelnika.

“Znam da imaju puno važnijih stvari, ali jednom se sa slučajem Medić i NK Zagreb mora pozabaviti. Sada već znam ljude koji su spremni ući u klub, koji bi donijeli zdrav novac i koji bi se prihvatili posla. Pisali su naši veterani pisma i pisma, dobro je da ih je predsjednik gradske Skupštine Joško Klisović želio saslušati i rekao im je da se o NK Zagrebu razmišlja. To je nešto što mora kad tad doći na dnevni red. Ne smije se nikada od toga odustati.”