Dva gola prednosti imaju nogometaši Dinama uoči uzvrata protiv PAOK-a i to je svakako vrijedan kapital, no temperamentna i vatrena publika na kultnoj solunskoj Toumbi sposobna je tu prednost anulirati. Upozorava na to i Tonči Gabrić, legendarni hajdukovac koji je prije tri desetljeća branio baš za PAOK.

“Kakva atmosfera čeka dinamovce? Nemoguća!”, dočekao nas je Tonči Gabrić (62) na pitanje što čeka igrače Sergeja Jakirovića u četvrtak od 18.45 sati u uzvratnom susretu osmine finala Konferencijske lige. Prošlog tjedna u Zagrebu Dinamo je slavio 2:0 i došao nadomak drugog europskog četvrtfinala u zadnje četiri godine.

Gabrić je branio za PAOK od 1991. do 1993. godine. Bilo je to taman prije nego što se vratio u HNL gdje je odradio sjajnu sezonu za Pazinku i onda se 1994. vratio u Hajduk gdje se u ranijoj fazi karijere nije uspio nametnuti kao prvi izbor. Već u prvoj sezoni s Hajdukom je osvojio duplu krunu i igrao četvrtfinale Lige prvaka.

U PAOK ga je – i toga se uvijek rado prisjeti – doveo “trener svih trenera”.

“Doveo me Ćiro Blažević i bio sam tada prvi hrvatski igrač u tom klubu. Sjećam se da smo prve sezone odmah igrali finale kupa nakon što smo u polufinalu izbacili AEK, što je bila velika stvar jer je tada AEK bio moćan s Bajevićem. Ipak, u finalu smo izgubili od Olympiakosa”, prisjeća se Gabrić.

Iako je prošlo sada već i više od 30 godina, PAOK i grad Solun su Gabriću prirasli srcu te od tada redovito prati što se zbiva u tom klubu.

“Bilo mi je super, klub i navijači ušli su mi u srce. Naučio sam i grčki jezik. Baš sam prošlog ljeta bio počasni gost na svečanom ručku kad su igrali Hajduk i PAOK. Evo, baš čitam da su navijači upali igračima na trening sad prije Dinama. Bilo je toga i u moje vrijeme.”

I kako su ti upadi na treninge djelovali na igrače? Motivirajuće ili ne?

“Tada je pravilo bilo da samo trojica stranaca mogu igrati. Svi ostali bili su domaći igrači na koje su takve stvari pozitivno utjecale. To bi ih baš podiglo. Kao da meni u Hajduku dođu na trening prijatelji. Naravno da će te to motivirati.”

No, takva strastvena navijačka privrženost ima i drugo lice. A ta je da se Gabrić i nije baš usudio bilo kada i bilo gdje šetati po gradu. Ne iz straha za sigurnost, već zato što se ne bi mogao obraniti od obožavatelja.

“Preko dana nisam izlazio van. Jedino navečer sa suprugom i djecom koja su tada bila malena. Prošetali bismo glavnom ulicom u Solunu, kad ne bi bilo previše ljudi. Po danu ne bih. Gdje god bih došao, svi bi nas častili. Bio si bog dolje. Iako, u takvim ‘ludim’ gradovima kao što su još Split, Marseille ili Napulj, nije lako kad izgubiš. Ja bih u Hajduku nakon poraza idući dan otišao kod roditelja u Dugi Rat, pa bi me otac pitao zašto sam došao, haha. Ali tada smo imali sreću što smo dobro igrali u Europi pa smo vrlo brzo imali nove utakmice”, kaže Gabrić.

Dakle, dinamovce čeka “pakao” Toumbe.

“Atmosfera je nemoguća. AEK također ima lude navijače, ali po meni su PAOK-ovi najluđi u Grčkoj. Pričao mi je i Igor Tudor o tom ludilu, da to nikad nije doživio. On je bio dolje trener.”

S obzirom na kiks u prošlom kolu domaćeg prvenstva protiv Arisa (0:1), PAOK je izgubio vodeće mjesto u poretku. Je li mu možda domaća liga u ovom trenutku prioritet u odnosu na Europu?

“Ma, sigurno žele što dalje u Europi, ali mislim da im je ipak prvenstvo prioritet. Panathinaikos se podigao, AEK također, Olympiakos je uvijek tu… Bili su prvi čitavo vrijeme, a tek im dolaze najveći derbiji u Ligi za prvaka. Trenutno PAOK nije dobar, gledao sam ga protiv Arisa.”

A što Dinamo može naučiti iz iskustva Hajduka koji je ljetos u Solunu pao rezultatom 3:0? Doduše, splitska utakmica završila je bez golova, dok Modri ipak imaju znatnu zalihu od dva gola.

“Drukčije je sad. Dinamo je u prvoj utakmici iskoristio svoju šansu za razliku od Hajduka. Dinamo je odigrao ponajbolju utakmicu u zadnje vrijeme i mislim da će obraniti tu prednost svojim iskustvom”, zaključuje Gabrić, jedan od najboljih vratara Hajduka u povijesti.