Nakon utakmice između Albanije i Srbije, koja je odigrana u Tirani i završila bez pogodaka, na Kosovu je zavladalo veliko nezadovoljstvo, ali ne zbog rezultata, već zbog tretmana kosovskih navijača na tribinama.

Iako je susret protekao bez incidenata na terenu, brojni navijači s Kosova i iz regije osjećaju se poniženo jer im je zabranjeno isticanje simbola Oslobodilačke vojske Kosova (OVK).

Snimke koje prikazuju kako albanska policija uklanja OVK zastave i udaljava navijače s tribina izazvale su val ogorčenja u Prištini. Mnogi su ovaj postupak doživjeli kao neprihvatljiv udar na identitet i povijest Kosova, posebice u kontekstu utakmice koja je za mnoge imala i šire simboličko značenje.

Reakcije iz kosovske javnosti, uključujući političare i bivše pripadnike OVK-a, ukazuju na duboko razočaranje ponašanjem albanskih vlasti, koje se sada suočavaju s kritikama zbog, kako se navodi, prekomjernog popuštanja u cilju izbjegavanja tenzija sa Srbijom.

“Većina Kosovara je nastojala istaknuti simbole UCK-a, odnosno Narodno-oslobodilačke vojske Kosova, ali su im to organizatori zabranili”, navodi se u izvještajima. Jedan od komentara koji se proširio društvenim mrežama glasio je: “Ovo se ne bi dogodilo ni u Beogradu! Izbacuju navijača sa stadiona jer je imao majicu s natpisom UCK!”

Na situaciju je oštro reagirao i lider Demokratske partije, bivši premijer Sali Berisha: “S gađenjem osuđujem tako ružan antidemokratski čin vazala Edija Rame i njegovog narko-režima! Navijača je sinoć izbacila albanska policija samo zato što je nosio majicu s natpisom UCK. I to se nije dogodilo u nekoj stranoj zemlji, već u srcu Albanije, od strane albanske policije, pod vladom Edija Rame”, poručio je Berisha.

Svoju reakciju objavili su i ratni veterani OVK-a: “Naša srca bole, majko Albanijo. Kad se dotakne zastava OCK, dotakne se krv naših mučenika. Dodirne se njihova ostavština, dotakne se sloboda za koju su pali. Ta zastava je grob onih koji se nikada nisu vratili, to je sjećanje na one koji vječno žive u našoj savjesti.

Reći da za nju nema mjesta na albanskom tlu je klanje u duši za svaku porodicu mučenika, za svakog borca, za svako srce koje kuca za Albaniju. Ne tražimo ništa više od poštovanja, za one koji nisu tražili ništa, osim naše slobode. Organizacija ratnih veterana OCK, ne s ljutnjom, već sa slomljenim srcem, traži osjetljivost i brigu, jer ovo nije politika, to je sjećanje, a sjećanje je sveto.”