Utakmica Dinama i Anderlechta nije imala nikakav rezultatski značaj, ali je zagrebačka momčad još jednom ove sezone pokazala da je ozbiljna ekipa i unatoč remiju bez pogodaka bila puno bolji protivnik.

Piše: Josip Juraj Pajvot

Skupinu je završila na prvom mjestu sa četiri pobjede i dva remija, velikih šest bodova prednosti ispred drugoplasiranog Fenera dovoljno govori koliko su dobro odradili grupnu fazu.

Neću se u ovom komentaru previše osvrtati na utakmicu jer kao što sam već napisao, Dinamo je i prije ovog susreta osigurao prvo mjesto. Dinamo je ovu zimsku večer igrao samo za nešto više od 12 tisuća promrzlih navijača koji su im došli odati počast za odlično odrađenu polusezonu koju su završili bez poraza u Europskoj ligi.

Zadržat ću se na jednom trenutku koji bi Dinamu mogao znatno otežati sraz šesnaestine finala koji ih čeka u veljači. Igrala se 15. minuta utakmice i u duelu su bili ponajbolji Dinamovac ove sezone Izet Hajrović i povremeni hrvatski reprezentativac Antonio Milić. Napomenimo da je Hajrović bio jedan od trojice Dinamovaca koji nije smio dobiti žuti karton u ovoj utakmici. Pogađate, dobio ga je..

Vrlo je nervozan Izet bio od samog početka, te je nakon jednog duela njega i Milića skočio i krenuo u obračun s hrvatskim reprezentativcem. Lijevi bek Anderlechta mu nije ostao dužan i krenulo je koškanje koje je završilo tako da ga je Hajrović primio za vrat, no vrlo su se brzo umiješali suigrači i tenzije su se smirile.

Međutim, prekasno da Hajrović zajedno sa Milićem ne dobi žuti karton koji nikako nije smio dobiti, bar ne zbog ovakve gluposti. Ostatak utakmice je Hajrović bio jedan od najboljih pojedinaca Dinamo, kao što je bio u skoro svakoj utakmici ove sezone. Trudio se, trčao, mijenjao strane, ali nije ga išlo.

Pred kraj prvog dijela, nakon što ga Gavranović nije uspješno proigrao, Hajrović je bijesan bacio rukavice i nastavio igru bez njih. Nije Izet bio ljut na Gavranovića koji mu je htio podvaliti da ide jedan na jedan s vratarom, nego vrlo vjerojatno zbog tog glupog žutog kartona koji je dobio na početku utakmice.

Zagrebačka publika je na zub uzela Antonija Milića nakon tog koškanja u 15oj minuti, međutim hrvatski reprezentativac nije bio kriv u toj situaciji. Hajrović je prvi reagirao i Milić se samo postavio, kako bi se postavio bilo koji drugi igrač.

Razlog zbog kojeg sam se usredotočio upravo na taj detalj, je činjenica da je Hajrović bio najbolji Dinamov igrač u Europi ove jeseni i da će zagrebački klub u jednoj od dvije utakmice šesnaestine finala biti bez njega.

Nisam siguran zašto je Izet bio toliko nervozan cijelu utakmicu, lijepo je vidjeti da se toliko trudi i da u rezultatski apsolutno nebitnoj utakmici ide na svaku loptu i silom želi napraviti ono što je najbolje za ekipu, međutim pogriješio je i Dinamu će jako nedostajati u toj utakmici. Još uvijek se ne zna protivnik, Dinamo će izbjeći najbolje ekipe koje su ostale u ovom natjecanju, ali sigurno je da bi s njim bilo puno lakše.

Bjeličin Dinamo nije samo jedan igrač, to je odlično posložena momčad koja bi mogla napraviti vrlo dobar rezultat u ovom natjecanju, ali ovakve situacije bi se trebale što manje događati jer Dinamo nema kadar koji mu dopušta neigranje najboljih igrača.

Vjerujem da će Dinamo na okupu ostaviti ovu momčad za proljetni dio, uprava kluba stoji iza trenera i želi da se napokon napravi konkretan rezultat u Europi. Ovaj Dinamo to može, međutim protivnici će biti puno teži od ovih u skupini i neće biti mjesta za kiks.

Hajrovića neće biti samo u jednoj utakmici, nadam se da će ga Bjelica znati nadomjestiti, ali ubuduće se ovakve stvari ne bi smjele događati ako Dinamo želi napraviti ozbiljan iskorak u Europi u sljedećih nekoliko godina.