Dinamo je na Maksimiru svladao Milan 2:1 u posljednjem kolu grupne faze Lige prvaka, ali unatoč velikoj pobjedi nije prošao dalje, završivši 25. na ukupnoj ljestvici natjecanja.

Za Modre su zabili Martin Baturina i Marko Pjaca, dok je za Milan pogodio Christian Pulišić. Trener Talijana, Sergio Conceicao, nakon utakmice komentirao je dvoboj na konferenciji za medije.

“Ne želim se skrivati, neću ne priznati da nismo bili dovoljno agresivni. Stalno su duelu u nogomet, obrana i napad cijelo vrijeme. Bili smo bliže gubitku nego pobjedi, neću sada ovdje otkrivati toplu vodu. Sada je stvar našega ponosa, nije jednostavno promijeniti stvari, moramo nastaviti s utakmicama u LP. Dinamo se nadao playoffu, mi ulasku kroz top 8, radilo se o detaljima.

Suci mi se nisu možda činili na razini Lige prvaka, mogao bih nabrajati izgovore, no ne bih o tome. S desne strane imali smo probleme, no ne želim ulaziti u to. Želim govoriti o nečemu što je meni važnije, a to je strast. Ja mogu nešto izmišljati, pokušavati, s klupe, a li problem je u samome temelju. Ići u utakmicu Lige prvaka, ući utakmicu kako smo mi ušli, to je jako teško.”

Niste htjeli govoriti o tržištu, problemi momčadi su u svlačionici. Santigao Gimenez se ozlijedio, trebate pojačanja?

“Razumijem vaše pitanje, no radi se o tome što ću razgovarati s upravom. Pokušavamo pronaći rješenje kako bi bili jači kasnije. Još imamo sve u rukama, imamo playoff, imamo sve kako bismo išli dalje. I dalje smo u Kupu, no moramo nešto promijeniti, ako ne promijenimo, bit će jako teško.”

Nakon utakmica s Calagrijem rekli ste da vam je prvo poluvrijeme u toj utakmici bilo najteže do sada. Je li vam sada ova utakmica najteža?

“Ne, ne. Prvih 25 minuta nedostajao je stav, nismo ni došli do njihovog gola. Događaju se pogreške, i meni se događaju, no kad je Musah dobio crveni karton činilo se kao da je naša situacija bila neizbježna. Oni su zabili gol, mi smo izgubili igrača, ne želim izgovore, mi smo kao momčad izgubili, ja sam taj koji je trener. No, u svlačionici svi se trebamo pogledati u oči.”

Vjeruju li i dalje igrači u vaš rad? Imate li sumnje da ne vjeruju?

“Pa ne. To što ja oklijevam u odgovorima, ne znači da imam sumnje. Pokušavam najiskrenije odgovoriti. Igračima je bilo žao, bili su razočarani. Da nije tako bilo, ne bismo mi ni pobijedili superkup, ni Parmu ni Como. Trebaju nam snažne reakcije i takav stav od prve minute. Što se tiče povjerenja igrača, ono postoji.”