Dinamovi nogometaši su se previše oslanjali na potez, premalo dali kao kolektiv. A to ih je lani posebno krasilo
Za jedan časak radosti, hiljadu dana žalosti – šlager je nekoć popularnog pjevača Marka Novosela. Hit pjesme iz “Tko pjeva zlo ne misli” prisjetili smo se nakon devedeset minuta ‘prvog poluvremena’ dvoboja 3. pretkola nogometne Lige prvaka, u kojoj Dinamo nije uspio u Maksimiru nadjačati Ferencvaroš – 1:1.
Taj časak radosti dogodio se u 7. minuti. Bio je to gol kojeg godinama nismo vidjeli u Maksimiru, gol u kojem smo vidjeli baš sav talent Danija Olma. Kao klinci smo to znali reći – okrenul ga ja kao na petodinarki. Prije tog trenutka ekstaze, Olmo i Petković su pucali, ali nisu pogodili. Dinamo je u tih sedam minuta izgledao kao moćni stroj koji će ‘zgaziti’ Ferencvaroš. Dinamo kao favorit protiv Mađara, koji su Hrvatima i Zagrepčanima uglavnom kroz povijest bili – mušterije.
A onda se odigralo osamdeset minuta u kojima je kod modrih ostalo nešto talenta, nešto poteza i pokušaja, ali i jako, jako zabrinjavajućih 1:1. Plavi su na trenutke imali bljeskove, ali nije to bila Bjeličinina simfonija. Bilo je tu pogrešaka, problema u srcu nogometne igre – u sredini terena. Mađari su uzeli posjed, Rebrov se nije uplašio Dinama, konačno na konferenciji dan prije dvoboja ustvrdio: Ovo je dvoboj u kojem nema favorita.
⏱ 59’ | 1️⃣-1️⃣ | GOAL!! Sigér scores! There’s the equaliser!! ?#fradi #ftc #ferencvaros
— Ferencvárosi TC (@Fradi_HU) August 6, 2019
Studirao je plavi stroj, tražio rupe u sredini i na koncu ih je nekoć kao vrag opasni ukrajinski napadač znao iskoristiti. Nije Ferencvaroš u Zagrebu pokazao ništa posebno, problem je što Dinamo protiv takvog Fradija nije znao i mogao. Je li bio gol? To će reći video tehnologija, ali niti ona neće promijeniti dojam. Bila je jedna vratnica Hajrovića, pravi stisak plavog lava u posljednjim minutama, ali ta šapa nije uspjela po glavi udariti žilave Mađare.
Nakon čarobne 2018./19., nakon proljeća u Europi, nakon sezone koja je ‘probudila’ Zagreb, Dinamo je u utorak navečer podsjetio na sve prethodne godine u kojima je bio ‘tako blizu, a tako daleko’. Momčad se nije nadograđivala, stalna psihoza hoće li Dani Olmo otići, što on zapravo ne skriva da želi, osjetila se u ovoj, prvoj najvažnijoj utakmici sezone.
U našem mentalitetu svi su se već rasptivali kako što ćemo ručati prije Ptuja, pa onda otići do Ljudskog vrta protiv Maribora za Ligu prvaka. Vraga, idu plavi dečki, Bjelica i BBB u novo mađarsko zdanje, u Groupama arenu. Gdje je Zlatko Dalić dobio jaki šamar i upozorenje da Mađari opet dišu.
Za jedan časak radosti, pred Dinamo je sedam dana straha. Ali isto tako i izgleda da tamo u devetom okrugu Budimpešte – Bjelica i dečki pronađu – play off Lige prvaka.