Dinamov predsjednik Zvonimir Boban u četvrtak se sastaje s delegacijom Celte Vigo uoči utakmice Europske lige u Zagrebu, što je ujedno njegov ponovni susret sa španjolskim prvoligašem za koji je igrao prije 24 godine.

“Bio je ovdje kratko, ali pokazao se kao izvrstan mladić s nevjerojatnom predanošću”, rekao je Saturnino Vazquez Garcia koji je 25 godina bio u Celti zadužen za opremanje treninga. Oružar poznat pod nadimkom “Nino” izjavio je to lokalnim novinama La Voz de Galicia prije tri godine kada se umirovio. S Bobanom je bio na treninzima tijekom 77 dana koliko je hrvatski vezni igrač proveo ondje.

I danas neki navijači u sjevernoj pokrajini Galiciji krive tadašnjeg trenera Víctora Fernándeza. Drugi pak govore kako je Hrvat otišao diskretno ne stvarajući probleme.

Boban je stigao u lučki grad Vigo početkom kolovoza 2001., tri godine nakon što je kao kapetan predvodio Hrvatsku do osvajanja brončane medalje na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. U Celtu je došao sa statusom zvijezde, što dokazuje njegova prethodna karijera u Milanu s kojim je četiri puta bio prvak Italije, a 1994. i prvak Europe.

Tadašnji Celtin predsjednik natuknuo je da bi mogao objesiti kopačke o klin u Vigu. Tako je i bilo. Ali ono što nitko nije očekivao jest da će se to dogoditi nešto više od dva mjeseca kasnije.

“Ne mislim da imam mjesta u ovoj momčadi iz taktičkih razloga”, rekao je Boban na svojoj oproštajnoj konferenciji za novinare. Dodao je da nije sretan osim ako nije glavni protagonist. “Došao sam ovdje raditi velike stvari i ne želim biti problem. Gubim puno novca, ali čuvam svoj ponos“, dodao je.

Boban je odigrao 462 minute u sedam utakmica: četiri u španjolskoj ligi, dvije u Kupu UEFA i onoj koja će označiti kraj njegove karijere, utakmici Kupa Kralja. U toj posljednjoj utakmici u mjestu Lemoni igrao je petnaest minuta tijekom produžetka. Tako se ime tog skromnog kluba, protivnika Celte u osmini finala, i njegovog stadiona Arlonagustije, upisalo u prošlost hrvatskog nogometaša. Pet dana kasnije objavio je odluku o odlasku. Dan prije utakmice napunio je 33 godine.

Momčad je proslavila pobjedu od 3-2 nad Lemonom, a samo je Boban znao da je to oproštaj. Suigrači poput Karpinyja Giovanelle imali su razumijevanja za njegovu odluku, ali su bili tužni, tvrdeći da se vrlo dobro integrirao i da ima čime doprinijeti na terenu.

Boban je otišao jasno dajući do znanja da je to kraj njegove igračke karijere, da se povlači, ali i da će ostati uključen u sport, koji je opisao kao svoju “drogu”. To se pokazalo točnim jer i prije nego je ove godine postao predsjednik Dinama, kluba u kojem je profesionalno debitirao, nikada nije prekinuo vezu s nogometom.