“Sreća je što su se igrači, koji su izašli na teren na zagrijavanje, na vrijeme povukli u svlačionice, inače bi im, po mojem mišljenju, bili ugroženi čak i životi”, napisao je u svome izvješću delegat utakmice Bracanović

Prolaze desetljeća, godine, ali 13. svibnja ostaje značajan datum u kolektivnoj memoriji Dinamovih navijača. Topla svibanjska nedjelja i derbi koji je nažalost po Dinamo izgubio natjecateljsku draž jer su Modri tjedan dana ranije u Ljubljani izgubili šansu da se bore za naslov prvaka. U Maksimir je stigla super jaka Crvena Zvezda, no već u tjednu prije utakmice gradom su kružile razno razne priče što bi se moglo dogoditi u nedjelju. Znalo se da će veliki broj Delija (navijači CZ) doći u Zagreb, pripremali su se i BBB na ‘vatrenu dobrodošlicu’, od jutarnjih sati je bilo malih nereda, no ono što se dogodilo u popodnevnim satima steklo je legendarni status.

Zvezdini navijači na južnoj tribini počeli su trgati sjedalice, a nakon što milicija na to nije reagirala, Bad Blue Boysi probili su ogradu na sjevernoj tribini i krenuli preko igrališta prema jugu te se žestoko sukobili s milicijom. Bilo je žestok i opasno, no poseban trenutak zbio se na sjevernoj polovici maksimirskog igrališta. U jednom trenutku vidjevši milicajce koji silovito pendrecima udaraju Dinamove navijače tada golobradi Dinamov kapetan Zvonimir Boban skočio je na jednog od milicajaca i snažnim “high-kickom” oborio na travnjak. Taj trenutak je zapravo ostao kao najposebniji, jer je nogometaš u dresu i kopačkama stao u obranu svojih navijača.

“Sjećam se toga s ponosom što sam bio dio te priče, zajedno s Boysima i hrvatskim narodom. Tada sam riskirao karijeru, ali neki drugi, bezimeni navijači, riskirali su svoje živote. Opet bih udario onog milicajca, ali nisam htio biti nikakav heroj, samo sam reagirao na nepravdu koja je trajala godinama. Junaci su išli u rat, mi smo bili samo buntovnici ”, kazao je u jednom od brojnih intervjua Zvonimir Boban, u tom trenutku kapetan Dinama kojeg je kao trener vodio Josip Kuže.

A onaj milicajac zvao se Refik Ahmetović, koji je svojedobno ispričao taj detalj.

“Kad sam se sagnuo, video sam da je on u zraku, sastavio je koljena i ruke. I udario me koljenom i rukama na desnu stranu. Rukama po glavi, a koljenima u rebra. Ja sam tako posrnuo.”

Kasnije se pričalo i pisalo da je razmišljao o tome da izvadi vatreno oružje i upotrebi ga prema Bobanu, no u tom trenutku je ključnu ulogu odigrao trener Josip Kuže koji je uspio smiriti Ahmetovića, a Bobana su odveli prema svlačionici.

“Sreća je što su se igrači, koji su bili izašli na teren radi zagrijavanja, na vrijeme povukli u svlačionice, inače bi im, po mojem mišljenju, bili ugroženi čak i životi”, napisao je u svome izvješću delegat Bracanović.

Epilog 76 ozlijeđenih navijača, 39 BBB-a i 37 Delija te 117 milicajaca. Nakon toga je uslijedio Domovinski rat, a ispod zapadne tribine stadiona u Maksimiru nalazi se spomenik poginulim navijačima Dinama. I ovog utorka će se upaliti svijeće i na taj način obilježiti i sjećanje na 13. svibnja 1990.

Posebnost u 2025. godini, iako službeno nije još preuzeo svoju funkciju i svoj ured u Maksimirskoj 128. da će Dinamo u budućnosti predvoditi upravo Zvonimir Boban.