Darko Dražić(63), nekadašnji kapetan Hajduka u čijem dresu je proveo 8 sezona, osvojivši i onaj posljednji Kup bivše države 1991.godine komentira za SK prvo kolo (19.) HNL-a nakon zimske stanke.

Rado se odazvao i obradovao novinarskom pozivu. Zamolio nas je da fokus njegove analize bude Hajduk kojeg voli, i naravno najviše prati, ali bivši hrvatski reprezentativac je i prilično kritičan prema svom bivšem klubu.

“Hajduk je kao što kažete kiksao protiv Istre 1961, ali za mene to više nije neko iznenađenje. Puljani su se postavili čvrsto, bili su koncentrirani, disciplinirani, znali su što žele i došli su zasluženo do pobjede. Hajduk je izašao s dosta mladom postavom, s prosjekom od 22,5 godine, ali to nije izlika za ovaj poraz. Ja ovo govorim i kao navijač, ali i kao stručnjak. Mene više zabrinjava to što momčad trenera Garcije nema plana A, plana B, ali ni plana C. U prvom slučaju kada vodiš, drugi kada gubiš, i C kada trebaš napasti, stisnuti protivnika. Nisam vidio ništa od toga u nastupu Bijelih. Istra je mogla već na poluvremenu otići na 3:0, da Sigur nije blokirao onaj udarac gostiju. Upravo je ta šansa Puljana nešto što se Hajduku ne smije događati.”

POVEZANO

Nove muke za Hajduk: Ponajbolji igrač upitan za okršaj u Gorici

Nogomet

8:29 0

Nogomet

8:29 0

Dinamo razbio Osijek koji nije odigrao apsolutno ništa, Plavi pobjegli Hajduku na četiri boda prednosti

Nogomet

25. sij 2026 0

Nogomet

25. sij 2026 0

Ali, i Hajduk je imao nekoliko velikih šansi u prvih 45 minuta, pogodio i dvije grede?

“Istina, to sam htio reći, na 0:1 Krovinović je dobro pucao, kasnije i Skoko iskosa isto ali to ne mijenja puno na stvari. To su bile dobre prilike, ali ja nisam u igri vidio Šegu, još manje Bambu, da je Hajduk napadao u kontinuitetu, kada igraš kući i kada moraš raditi konstantni pritisak na obranu protivnika. O.K. nisu igrali Livaja i Rebić, dvije klase koji puno donose toj momčadi. Međutim, moralo se naći načina kako ih nadomjestiti.”

Dražić je posebno istakao sljedeće.

“Za razliku od Hajduka Istra je imala jednog igrača koji je odigrao po meni jako dobru utakmicu. To je Radošević, postavljao se sigurno, čvrsto u trenucima kada je Hajduk visoko napadao, izlazio. Hajduku nedostaje takav profil igrača. Mora u momčadi biti 3, 4 pa i 5 iskusnijih igrača, koji će biti support tim mladima. Ovako to nema svoj puni smisao.”

Zimski prijelazni rok na Poljudu je bio prilično tih, bez pojačanja, barem za sada jer je navodno Istrin kapetan Marešić pred potpisom. Odlasci su za sada prevagnuli u redovima Hajduka?

“Pa sportska politika Hajduka očito nije dobra, nema strategije. Omladinska škola je sjajna, i to ne samo danas, već je ona bila odlična i produktivna oduvijek. Ali, problem je što nema pravog cilja kasnije s tim mladim talentima. Evo vam primjer, Karačić je iz Lokomotive doveden kao pojačanje za desni bok, postao je standardan, da bi završio na klupi, pa ove zime otišao u Osijek. Pa zašto Hajduk ne može stvoriti jednog Karačića barem, dati mu šansu, i kasnije imati od toga koristi. Možda je to mali Hodak, ja ne znam. Slično vrijedi i za Pajazitija, za te Španjolce koji malo igraju, pa ne igraju… Nije samo problem ovaj zimski prijelazni rok, ljetos je dovedeno 8, 9 novih igrača od kojih gotovo nitko nije postao standardan, a plaćeni su da igraju, a ne da sjede na klupi. Dakle, nema jasne strategije kluba i to je ono što zabrinjava. I zato se događa to da nema titule već 20 godina, a stalno se priča kako se ide na titulu. Dok se takve stvari ne poslože teško će se moći Hajduk uključiti u ozbiljniju borbu za naslov.”

Znači li to da Dinamo ima više razloga i aduta za konačan trijumf?

“Dinamo ima kvalitetu, ima širinu, pokriveni su na svim pozicijama, i čini se da su se u ovoj zimskoj pauzi posložili. Igraju paralelno Europu, i igrat će i dalje kako stoje stvari, ali to im ne smeta da su prvi. Sada su iskoristili ovaj kiks Hajduka i otišli na +4 boda. Ima dosta do kraja, ne treba se predavati, i neće se Hajduk predavati. Sada se vraćaju Rebić i Livaja, moraju se dignut iz ove situacije i čekati da Dinamo negdje kiksa. I, onda u međusobnom sučeljavanju pokušati doći do prvog mjesta. Bit će teško realno ali trebaju se prvo posložiti ove stvari o kojima sam prethodno govorio. Uprava treba raditi svoj posao, trener i igrači svoj, navijači trebaju navijati, jer Hajduk ima najveću podršku u nas. Ali, ne oni koji prave nered, bacaju baklje, naročito one topovske udare. To nas sve udaljava od Europe gdje želimo biti i u nogometnom smislu.”

Šezdesettrogodišnjak iz Novog Travnika jedan je od aktera povijesne utakmice hrvatske reprezentacije, one koja je na Maksimiru u predvečerje Domovinskog rata na Maksimiru pobijedila SAD. Je li ta nezaboravna maksimirska noć za Dražića bila barem nagovještaj rađanja jedne velike hrvatske reprezentativne priče, koja će nekoliko godina kasnije donijeti svjetske domete u režiji Vatrenih?

“To je jedna priča iz moje karijere koja će me pratiti cijeli život. Uvijek o tom događaju pričam s poštovanjem. Evo, nedavno su nas pozvali na promociju jedne od mnogih napisanih knjiga o toj utakmici u Zagrebu. Na žalost tu se pričalo najmanje o nama…A nas je bilo samo 14 igrača plus stručni stožer na čelu s Dražanom Jerkovićem. Ja sam bio među trojicom igrača koji smo se prvi odazvali na taj poziv, rekao mi je baš Zorko (Srebrić op.a.) da sam ja bio prvi.

Mogao bih vam pričati satima o detaljima, prije, za vrijeme i nakon utakmice, o dugom, beskonačnom putovanju iz Splita preko Bosne, Like šta ja znam gdje do Zagreba, noćnoj vožnji s mojim klupskim kolegom Dragom Čelićem…Ma, emocije su uvijek prisutne oko toga. Naravno, teško je bilo predviđati kasniji tijek događaja, ali ta selekcija i ta utakmica sa Amerikancima će sigurno ostati kao nekakva preteča Vatrenih i kasnijih grandioznih uspjeha hrvatskog nogometa.”

Dražić koji živi u makarskom primorju trenutno nema trenerski angažman. Zadnji mu je bio u dalekom Iranu gdje je svojedobno radio i sa legendarnim Ćirom Blaževićem. No, smatra da itekako ima energije, volje a nadasve znanja prenijeti svoje iskustvo u nekom klubu koji takav profil treba i želi. U više navrata ga se povezivalo i sa Šibenikom, pa čak i u ovim nezavidnim, najtežim trenutcima za šibenski klub?

“Zadnji angažman sam imao prije dvije godine u Iranu, a kako kažete itekako sam spreman i dalje raditi. Vodio sam drugu momčad Hajduka, radio odličan posao, a što se Šibenika tiče tu sam posebno emotivan. U Šibeniku sam proveo jednu i pol sezonu koju nikada neću zaboraviti. Hajduk je moj prvi, a Šibenik drugi i jedini klub, klub koji je sada na žalost u velikim problemima. Istina je da je bilo nekih kontakata i sada kada je Šibenik u 4.rangu, ali na Šubićevcu se koliko znam dešavaju neke stvari, koje će nadam se donijeti izlaz iz ovog stanja. Ja se nadam da će se Šibenik spasiti, i krenuti naprijed jer to taj grad zaslužuje”, zaključio je Darko Dražić.