Efes je izborio finale Eurolige nakon što su svladali Olympiacos 77:74, a šut za pobjedu pogodio je sekundu prije kraja Vasilije Micić.

Muk! Tišina! Za koju bi i Bajaga teško našao riječi.

Da to je najmanje što bi očekivali kada Srbin zabije tricu u zadnjoj sekundi polufinala Eurolige.

Vasilije Micić čuvao je tu zadnju loptu, tražio prostor, vagao protivnike, i onda kada je već sve upućivalo na produžetak, digao se i pogodio tricu za pobjedu Efesa 77:74 i novo finale gdje će braniti prošlosezonski naslov osvojen u Kölnu.

I neviđeni muk beogradske Arene. Preko 12.000 navijača u crvenim bojama zdušno je navijalo dobrih dva sata u Areni, nadglasavalo čak i službene spikere. Sve do te posljednje sekunde utakmice kada su im srušeni snovi o finalu Eurolige.

Danas u Beogradu slučajni prolaznik na ulicama grada morao se zapitati ‘ko je domaćin, a ko je bio gost’, jer glavni grad Srbije danas je bio mali Pirej.

A tek dvorana, i junak utakmice Micić dočekan je u svojoj državi neviđenim zvižudicima. Pirejci su još samo na terenu trebali ispirjati aktualnog europskog prvaka. Dobro im je to išlo prve dvije četvrtine utakmice uz neviđenu podršku s tribina.

No, treća četvrtina okrenula je utakmica, primijetili smo i kako u kutu dvorane počinju sve više se buditi navijači u plavim dresovima, njih možda 500-tinjak.

Da, nisu mogli doći do izražaja u tom crvenom grotlu, sve do te zadnje lopte, tog Micića, tog novog finala.

Tog muka koji su dočekali podignutih ruku. Zasluženo… Trebalo je preživjeti u ovakvoj atmosferi.