Iako je u dalekom Hong Kongu, naš proslavljeni košarkaški trener Željko Pavličević detaljno prati zbivanja u hrvatskoj košarci, pa tako i u našoj reprezentaciji. U razgovoru za SK prokomentirao je pobjedu Hrvatske u Švedskoj, ali i sankcije pod kojima su se našli ruski klubovi i reprezentacija...

Željko Pavličević (70) proteklih desetak godina radi u Aziji. Trenutno je u Hong Kongu gdje je na snazi određena vrsta lockdowna zbog porasta broja zaraženih koronavirusom, usprkos ionako rigoroznim mjerama. Nogometno je prvenstvo prekinuto, a košarkaško još nije.

Pratio je, a kako i ne bi, dvije utakmice hrvatske reprezentacije sa Švedskom.

„Izuzetno sam sretan pobjedom, baš me razveselila. Ovakve pobjede, ostvarene nakon preokreta, mogu značiti prekretnicu“, rekao nam je u uvodu Pavličević, prvak Europe s Cibonom 1986. i Jugoplastikom (Popom 84) 1991.

Nije bježao od toga da je prvih 20 minuta bilo katastrofalno.

 „U prvom poluvremenu to je bilo negledljivo. Imali smo previše grešaka, nikakav napad… I u Zagrebu je bilo dosta nervoze i to je bilo veliko opterećenje. Ali moram pohvaliti izbornika Mulaomerovića. Na jednom time-outu, čak i kad situacija nije bila ružičasta, držao je visok naboj. U drugom poluvremenu na teren je izašla neka druga Hrvatska, igrači su bili opušteni i razigrani, a kad je tako onda te mora malo i sreća poslužiti.“

Jedan ga je igrač posebno oduševio – junak Goran Filipović.

„Dok sam bio u stručnom savjetu prije nekoliko godina postali smo svjesni da nas čeka suša playmakera. Ne kažem da je Filipović taj koji može biti na vrhunskom nivou, ali ovo kako je odigrao u Švedskoj dugo nije viđeno. Ne samo zbog broja poena, već i zato što je bio racionalan. Pogađao je kad je trebalo, razigravao, unosio nemir Šveđanima, a nama donio stabilnost u igri. Sad je u pravim godinama, ima iskustvo, povjerenje, dobar šut…“

Pavličević je pohvalio i Karla Matkovića, autora posljednjeg, atraktivnog koša kojim je Hrvatska došla do željenih sedam razlike, čime je prebrisala zaostatak iz poraza od Šveđana u Zagrebu.

„Matković je za mene pravo otkriće. Bio je to briljantan skok i zakucavanje. Pokazao je sjajan tajming, tehniku, snagu…“

No daleko do toga da Hrvatska može mirno spavati. Tek je na jednoj pobjedi uz tri poraza te je na dnu skupine C. Ispred nje su Švedska i Slovenija s po 2-2 te na vrhu pomalo neočekivano Finska s 3-1. U lipnju i srpnju čekaju nas još susreti sa Slovenijom u gostima i Finskom kod kuće. Puno je kombinacija, ali realno gledano Hrvatska mora ići na obje pobjede.

„Finska je zakomplicirala situaciju jer smo svi mislili da će Slovenija tu biti na vrhu. Najvažnije nam je da Švedska ne dobije ni jednu od preostale dvije utakmice, a da mi pobijedimo barem Finsku. Tako bi bilo najjednostavnije. Imat ćemo tada najjači sastav na raspolaganju s Bogdanovićem i Hezonjom.“

Pritisak pod kojemu se nalazi Hrvatska – a taj je da ako se ne plasiramo na Svjetsko prvenstvo, nema nas ni na Olimpijskim igrama u Parizu – ne treba stavljati na leđa slavljenika iz Švedske, smatra Pavličević.

„Ovo je grupa igrača na koju nemamo pravo staviti takav pritisak. Oni imaju svoje limite, tu ima i dosta mladih igrača koji se tek razvijaju. Objektivno, njihova kvaliteta nije takva da možemo ploviti u oblacima nakon ove pobjede.“

Ni promjena izbornika nije bila idealna u pripremi dvaju ogleda sa Švedskom.

„Odlazak Mršića sigurno je bio potres za reprezentaciju i psihu igrača. Koji je razlog odlaska, više nije ni važno, ali je ipak to bio šok. Time smo se doveli u situaciju da usred kvalifikacija dolazi novi izbornik s novom idejom i novom grupom igrača. To je bio vrlo težak zadatak i zato mi je još više drago zbog Mulaomerovića i ove pobjede.“

Tko je od igrača iz ovog ‘prozora’ zaslužio biti u reprezentaciji i na ljeto?

„Prvo da kažem, ne smijemo računati na naše NBA igrače jer njih u ovom sustavu FIBA-e nema. Oni su samo šlag na tortu. Zato moramo stvarati reprezentaciju od onog što imamo u Europi. Legitimno je pitanje što s onima koji su izvukli kvalifikacije jednog dana kad se priključe Bogdanović, Hezonja, Žižić, Zubac, Simon… To će Mula morati riješiti. Ako mene pitate, za Filipovića mora biti mjesta. A ako gledamo perspektivu, možda i za Matkovića, Brankovića, Prkačina koji je sada ozlijeđen…“

Morali smo se, dakako, dotaknuti i ruske invazije na Ukrajinu koja, baš poput koronavirusa, počinje krojiti između ostalih i sportsku mapu Europe i svijeta. Konkretno u košarci, ruski klubovi u međunarodnim natjecanjima trenutno su suspendirani, baš kao i reprezentacija te zemlje.

„Ovo je prvi put da su se mnoge sportske organizacije na globalnoj razini, uključujući Međunarodni olimpijski odbor, jedinstveno složile i uvele sankcije Rusiji. Grozan je ovo rat, bez dileme“, komentira Pavličević.

Odvojiti sport od rata, odnosno politike, u ovom je slučaju prosto nemoguće.

„Slična je situacija kao kod nas 90-ih godina, kad smo jednostavno neke stvari morali presjeći. Sport bi trebao biti izvan svega toga, ali situacija je već eskalirala da je sport za Ukrajinu i Rusiju trenutno minorna stvar. Sankcije su se toliko proširile i žestoke su, da je sasvim neprimjereno govoriti o sportskim natjecanjima. Žao mi je i naših ljudi u Rusiji. Perasovića, Hezonje, Anzulovića. Nemam informacija što je s njima…“, zaključio je Pavličević, izrazivši ipak želju da će se što skorije dogovoriti mir na relaciji Ukrajine i Rusije te da ćemo ponovno moći normalno pričati samo i isključivo o sportu.