Cibona je na rubu propasti, čini se već 20 godina, uprave se mijenjaju, a povijest se ponavlja.

Trebalo bi me iznenaditi, ali ništa nije dalje od istine. Cibona je ponovno u rasulu, a i ta konstatacija je naoko smiješna jer dvostruki europski prvak, čini se, barem je jednom godišnje ‘u rasulu.’

Analize se stvaraju, pišu se tekstovi, kao i ovaj, traži se odgovor tko je dopustio da simbol grada Zagreba konstantno živi na rubu sloma. No, odgovor nije teško pronaći. Tipična hrvatska pohlepa, lakomost…možete ovdje pridodati još poneku ‘kvalitetu’.

Uprave su se godinama mijenjale, a situacija se tek kratkoročno poboljšala. Bivši gradonačelnik je gradskim novcem privremeno sanirao dugove, a zauzvrat uzimao imovinu koju su stvarali navijači, kako je to lijepo objasnio Mirko Novosel.

Nitko nije mario. Ili barem jesu oni koji nisu imali moć nešto promijeniti. Cibona je oduvijek bila veliki mamac politike, simbol glavnog grada, europski prvak, klub koji u europskim okvirima posjeduje ime i prezime. Gdje god prođete kroz košarkašku Europu, ako nekoga upitate o Ciboni, znat će vam odgovoriti. Klub čiji je dres nosio vjerojatno i najbolji hrvatski igrač ikada Dražen Petrović.

SPAS JE BIO BLIZU, ALI…

Posebno je teško prihvatiti sudbinu Cibone ako znamo da je spas bio nadohvat ruke. Njegovo ime bilo je Emil Tedeschi. Vlasnik Atlantic Grupe imao je samo jedan uvjet, ako daje svoj novac, ako klub rješava golemih dugova, onda želi i njime rukovoditi. Logično. No, kao što je to slučaj bio bezbroj puta u ovoj zemlji, politika je prevladala. Cibona je još imala ‘mesa na kostima’, a dok ima mesa, ima i motiva da se ogloba do kosti.

Tedeschi je zatim stvorio Cedevitu, a otkrivši kako s tim klubom nema što raditi u Zagrebu koja će uvijek biti Cibonina, spakirao je kofere i preselio u Sloveniju. No, Slovenci su prepoznali pravu stvar kad su je vidjeli. Naime, simbol tamošnje košarke, Olimpija proživljavala je sličnu sudbinu kao i Cibona. Kada je stigao Tedeschi dočekali su ga širokih ruku i sada nemaju briga o financijama, budućnosti, mladosti itd.

Ne samo to, ambicija je doći i do Eurolige što nije nemoguće. Bez obzira što je klub u Sloveniji, i tamo se pronađe pokoji Hrvat, uostalom, trener je taj. Jurica Golemac koji na raspolaganju ima kvalitetnu momčad koja je igrala četvrtfinale Eurocupa i polufinale ABA lige.

A Cibona je oglobana do kosti…

Politika je uvijek bila dio priče, a budimo iskreni, sport u Hrvatskoj teško može živjeti bez politike, čak i kad se pojave strani investitori. Politika u sportu vidi priliku za reklamu i tako će uvijek biti. Uostalom, politika je izgradila prekrasne sportske dvorane za rukometno prvenstvo, a sada se od nje traži da izgradi i nacionalni stadion. Pogrešno je bivšeg gradonačelnika kriviti za stanje kluba, bez obzira što su njegovi ljudi njime vladali jedno vrijeme. Jer najprije su tu bili neki ‘drugi ljudi’ koji su klub doveli gdje je danas.

Pogrešno je sada optuživati i aktualnog gradonačelnika koji ima važnijih briga nego tražiti građane Zagreba da ponovno financiraju sportski klub.

Hoće li Cibona opstati i nakon tog ključnog 21. lipnja manje je bitno od činjenice hoće li je spasiti netko tko to doista može. Neki novi Tedeschi. Navodno, postoje investitori, oni žele i dvoranu koja je sada gradska. Politika ne pušta dvoranu iz svojih ruku.

Politika…vječni krug.